PROTEKLIH osam mjeseci Bjelorusija se uspjela držati podalje od izravnog uplitanja u rat u Ukrajini, iako je poslužila kao odskočna daska za rusku invaziju Ukrajine, piše analitičarka Katia Gold za Al Jazeeru.

U veljači su ruske snage započele svoj neuspješni marš prema Kijevu s bjeloruskog teritorija. Minsk je također osigurao logističku podršku, linije opskrbe, medicinsku skrb za ruske vojnike i aerodrome za pokretanje zračnih napada na Ukrajinu. Također je bilo izvještaja da su pošiljke bjeloruskih tenkova i streljiva isporučene u okupirani Donbas i Krim.

No, ranije ovog mjeseca, bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko nagovijestio je da bi se njegova zemlja mogla pridružiti borbama u Ukrajini. Lukašenko je 10. listopada najavio raspoređivanje "zajedničke bjelorusko-ruske vojne skupine" kao odgovor na navodnu prijetnju iz Ukrajine.

Eskalacija uloge Bjelorusije u ratu

Ovaj korak predstavlja značajnu eskalaciju dosadašnje uloge Bjelorusije u ratu, piše analitičarka Gold za Al Jazeeru.

To signalizira da Lukašenko priprema javnost u Bjelorusiji, koja se od početka sukoba snažno protivi raspoređivanju bjeloruskih oružanih snaga u borbi u Ukrajini, za veću uključenost Bjelorusije u sukob.

Izravno uključivanje u rat, međutim, moglo bi biti previše rizično za režim u Minsku, pa čak i za sam Kremlj. Analitičarka navodi da bi to moglo možda biti preteško za izvesti.

Doktrina obrane saveza nacija

Nedavna ruska aneksija četiri ukrajinske regije smanjila je bjeloruskom predsjedniku prostor za manevriranje kada su u pitanju ruski zahtjevi za pomoć. Kremlj bi sada mogao tvrditi da je ukrajinska protuofenziva u okupiranim regijama Donbas i Herson zapravo napad na rusko-bjeloruski savez nacija, što je sporazum između Rusije i Bjelorusije kojim se predviđa bliska politička i ekonomska suradnja.

Zajednička vojna doktrina ovog saveza, koju je Lukašenko potpisao pod pritiskom Kremlja u studenom prošle godine, navodi da je svaka vojna akcija protiv jedne od njegovih članica napad na državu uniju kao cjelinu. Zajednička bjelorusko-ruska vojna skupina dio je zajedničke obrambene politike Unije. Najavljujući njihovo raspoređivanje, Lukašenko je zapravo objavio da je Bjelorusija u "predratnoj situaciji".

Nije jasno što bi to točno moglo značiti u vojnom smislu i kolike bi snage bile. No, "brzo raspoređivanje", koje je Lukašenko spominjao, obično uključuje intenziviranje obavještajnih aktivnosti, postavljanje komunikacijskih i operativnih sustava te jačanje borbene spremnosti, piše Gold za Al Jazeeru.

To također može dovesti do djelomične mobilizacije rezervista i stavljanja u borbenu pripravnost postrojbi teritorijalne obrane, koje su posljednjih godina sudjelovale u čestim vježbama na bjeloruskom teritoriju.

Bjeloruska vojska trenutno ima oko 65.000 vojnika, od kojih je oko 20.000 pomoćno osoblje i kadeti. To znači da ima oko 45.000 pripadnika redovnih snaga. Njihova borbena spremnost, međutim, možda i nije tako visoka, s obzirom na to da u mirnodopskim uvjetima djeluje samo dio raspoloživih snaga.

Prema medijskim izvješćima, počela je tajna mobilizacija pod paravanom testiranja vojnih sposobnosti i spremnosti trupa. U ovoj fazi može uključivati pomoćno osoblje i ciljati muškarce u malim gradovima i selima. Bjeloruskim vojnicima navodno je zabranjeno putovanje u inozemstvo.

Raspoređivanje bjeloruskih trupa u Ukrajini

Ruski predsjednik Vladimir Putin može izvršiti pritisak na Lukašenka da pošalje bjeloruske snage na bojište. Postavlja se pitanje je li to razumno. Lukašenkova politička sudbina je u rukama Kremlja još od lažnih predsjedničkih izbora 2020. kada je Putinova potpora pomogla održati Lukašenkov režim te slomiti masovne protuvladine prosvjede.

Od tada se Lukašenkova sposobnost da se odupre ruskim zahtjevima smanjila. Kremlju je prepustio velike dijelove gospodarskog i obrambenog suvereniteta potpisivanjem raznih "integracijskih" dokumenata. Također, Lukašenko je uskladio bjelorusku vanjsku politiku s ruskom.

Putin bi također mogao izvršiti pritisak na stvaranje zajedničkog bjelorusko-ruskog vojnog zapovjedništva – nešto na što Bjelorusija prije nije pristala. Ako se to dogodi, Bjelorusija bi zadržala riječ u donošenju odluka samo na papiru, posebno što se tiče raspoređivanja bjeloruskih trupa preko granice, piše Al Jazeera. U praksi, međutim, odluke će vjerojatno donositi ruski generali.

Nije jasno koliko bi bjeloruske trupe bez ratnog iskustva mogle koristiti Rusiji

No, nije jasno koliko bi bjeloruske trupe, koje nemaju ratnog iskustva, mogle biti korisne Rusiji. Ne samo da će ih biti malo, nego će vjerojatno biti i niskog morala, što bi ih moglo učiniti više teretom.

Samoj Rusiji nedostaje velik broj dobro obučenih i opremljenih trupa za otvaranje nove linije bojišnice duž bjeloruske granice, koju je Ukrajina, sa svoje strane, sada utvrdila i minirala te digla u zrak njezine mostove.

Ukrajinski vojni stručnjaci također su upozorili da bi Ukrajina mogla preventivno napasti ako uoči oružane snage koje se kreću iz Bjelorusije. Njihove mete mogle bi uključivati ​​kritičnu bjelorusku infrastrukturu. To bi također spriječilo bjeloruske trupe da prijeđu granicu.

U Bjelorusiji vjerojatno neće biti javnih nemira

S obzirom na to da su strukture civilnog društva u Bjelorusiji uništene, a oporbeni vođe i prosvjednici u zatvoru ili u egzilu, mogle bi biti niske šanse da će neredi izbiti neposredno nakon najave mobilizacije ili slanja vojske u Ukrajinu.

Ipak, za Lukašenka bi mobilizacija svejedno mogla predstavljati visoki politički rizik. Rat u Ukrajini nije popularan među javnosti u Bjelorusiji i to od samog početka invazije. Rezultati nedavne ankete Chatham Housea pokazali su da samo devet posto ispitanih podržava ideju slanja bjeloruskih trupa u Ukrajinu.

To bi moglo smanjiti Lukašenkovu ionako nisku razinu potpore javnosti i destabilizirati njegov režim. Slanje trupa na granicu ili u borbu u Ukrajini također bi ostavilo bjeloruskog predsjednika bez odgovarajuće obučene i opremljene vojske u Minsku koja bi ga zaštitila. Uostalom, 2020. je morao biti mobiliziran niz jedinica bjeloruske vojske kako bi se pomoglo u gušenju masovnih prosvjeda.

Bjeloruska oporba bi to mogla pokušati okrenuti u svoju korist. Neke oporbene snage već su pokazale više apetita za manje mirnim otporom nakon što civilni prosvjedi nisu uspjeli donijeti političke promjene.

Slanje bjeloruskih trupa u Ukrajinu moglo bi ubrzati Lukašenkov pad

Kad bi Lukašenko mobilizirao trupe i poslao ih u Ukrajinu, Zapad bi sasvim sigurno uveo još oštrije sankcije, koje bi naštetile ionako posrnulom bjeloruskom gospodarstvu. To bi, u kombinaciji nepopularnošću Lukašenka, olakšalo oporbi da potakne prebjege iz bjeloruske političke elite i moglo bi izazvati narodne nemire.

Lukašenko bi zahtijevao veću političku, ekonomsku i sigurnosnu potporu Moskve, što bi moglo odvratiti Putinovu pozornost od Ukrajine. Narodni ustanak u Bjelorusiji također bi mogao biti vrlo opasan za ruskog predsjednika jer bi mogao eliminirati jednog od njegovih najbližih saveznika i potaknuti politička previranja u samoj Rusiji.

Raspoređivanje bjeloruskih trupa na ratištu u Ukrajini možda neće biti vrlo učinkovito na terenu i moglo bi ubrzati Lukašenkov pad - nešto čega je Kremlj vjerojatno svjestan i što uzima u obzir pri donošenju odluka, analizirala je Katia Gold za Al Jazeeru.