Foto: Hina, Index

ZA ANALITIČARE političkog govora ovo nisu izbori koji će donijeti neku temu za novi doktorat. Ništa novoga i senzacionalnoga. Predvidivi, retorički manje-više nemušto sročeni govori u nastupima vodećih političara razočarali su i najoptimističnije među nama koji se bavimo javnim govorom. Iz tame pomalo opskurnog, mračnog okruženja u kojem se kampanja odvijala nije zablistao niti jedan novi politički govornički talent, ako izuzmemo laganu promjenu u tonu predsjednika vodeće političke stranke, Zorana Milanovića, koji od jeseni u svoju retoriku unosi novi element - temu koje je do sada pomalo defenzivno prepuštao demokršćanima, a to je tema domoljublja. Težak i značajan pojam kojeg je predatorski zarobio i do krajnjih granica godinama eksploatirao HDZ kao neko svoje privatno vlasništvo. To je ipak unijelo malo veselja u učmali retorički prostor.

Ali ´ajmo vidjeti što o protekloj kampanji kaže struka. 

Još od antičkog rmenea retorički nauk kaže da se retorički stilovi dijele u 3 kategorije. Genus humile ili niski retorički stil pripisuje se znanosti. Zašto niski? Pa stoga jer znanstveni govor obiluje činjenicama, dokazima, podacima, informativan je, no retorički malo zanimljiv. Nema tu uvjeravanja, vještine kojom se bavi retorika. Genus medium služi razveseljavanju i koristi se u svečanim govorima i ona nam je za ovu analizu manje bitan. No najviši retorički stil, genus grande, kojemu je cilj postići afekt kod publike, a obiluje patosom, retoričkim figurama, strašću, obećanjima, euforijom, jest politički govor.

U narodu to zovemo patetikom ili jednostavnije, populizmom. Predizborna kampanja pravi je crescendo populizma. Tu se udara po emocijama, po velikim riječima, po psihologiji mase. Koriste se riječi kao što su čast, domovina, snaga, vizija, veličina, moć, ljubav…

I što se sad događa? Desne stranke u našem političkom životu uvijek su više bile sklone tom uzvišenom retoričkom stilu jer se tako postiže masovnost,  lakše je zapaliti strast u ljudima, pa makar svi bili svjesni toga koliko su ta obećanja lažna ili neostvariva. HDZ je u Tuđmanovo vrijeme najviše koristio emocije u nastupima, suzdržano za vrijeme Ive Sanadera koji je tu retoriku uravnotežio, da bi sada ponovo bile podignute na najvišu razinu manipulacije.

Milanović - od tvrdoglave, prgave  i racionalne retorike zaokrenuo retorički u desno

Ljevica tj. SDP oduvijek je sramežljivo “uletavala” na teren domoljublja, nacionalnog bića, identiteta, vjerskih obilježja promovirajući jednu manje ostrašćenu retoriku,  a oni koji se sjećaju Milanovića s početka mandata primijetit će bitnu razliku - nekad suzdržan, kompliciran, suhoparan govor zamijenio je “light” varijantom i pokušao se u ovoj kampanji približiti prosječnom hrvatskom biraču. Negdje nakon ljeta odvažio se zakoračiti na teren desnice i oteti HDZ-u glavi adut u toj igri. S nešto više strasti, malo manje argumenta, ali i  teretom neostvarenih očekivanja u protekle 4 godine,  ipak je promijenio smjer i od tvrdoglave, prgave  i racionalne retorike zaokrenuo retorički u desno. Jedino što mu se može zamjeriti, što se iza svega vidi potpis stranog PR stručnjaka, a to dovodi u pitanje vjerodostojnost ovog nastupa. Kad se uz pomoć struke, nije to sporno, radi transformacija u retorici, to se ne radi zadnjih mjesec dana, nego je proces koji počinje u trenutku kad dobijete ili izgubite izbore. I mora biti neprimjetno.

MOST: "Mi smo ti u koje se još niste razočarali i glasajte za nas, makar iz inata"

Očekivani dobitnik ovih izbora MOST, shvatio je na čemu treba bazirati svoju predizbornu retoriku – na zasićenju polaritetom i dugogodišnjom izmjenom ovih dviju opcija pa se se od početka definirali kao neki treći put. MOST, sastavljen od različitih političkih figura, očito je, kao mu ime i kaže, uspio premostiti sve razlike i povezati razne likove – od osebujnih političkih klaunova kao što je Stipe Petrina do uljuđenog i naizgled skromnog Bože Petrova ili odbjeglog HDZ-ovca Prgometa. Od tako formirane stranke teško da se ubuduće može imati ideološki i stilski usklađen, prepoznatljiv nastup. Skrpani od različitih osobnosti, pa i ljudi politički možda suprotstavljenih ideja, teško da mogu u javnost izaći sa homogenom retorikom i jasnim porukama. Osnovnu poruku su međutim uspjeli prenijeti biračima  - mi smo ti u koje se još niste razočarali i glasajte za nas, makar iz inata. Mi vas (još) nismo razočarali...

Dramatičan nastup Bože Petrova nakon prvih rezultata to je upravo i pokazao – poruke iz kojih je svatko mogao iščitati što je htio, obilovao je frazama i generičkim porukama.

“Budimo spremni na žrtve ali bez kalkulacija, imate pravo tražiti odgovornost od onih kojima ste dali povjerenje, dolazi vrijeme za bolne odluke” itd… Očekivano, jer za buduće nastupe i konkretnije poruke predstavnici MOSTA trebat će se snažno usuglašavati sa ostatkom ekipe. O formi tog nastupa ne bih sada. Nastavi li i u Saboru govoriti ozbiljnim, patetičnim tonom kao s oltara, što zahtijeva posebnu analizu, povući ću svoju riječ o dosadnoj retorici. U formi je njegov nastup izgledao više zabrinut, nego entuzijastičan i ja ga potpuno razumijem.

I sad ono što je nekima tužno, ali je to tako od kada je svijeta i vijeka i psihologije i politike. Činjenica je da postoji nekoliko političkih stranaka koje su pokušavale zaokrenuti priču, odustati od populizma i baviti se “politikom zasnovanom na dokazima”. Politički naivci, reći će neki. I tako su u startu odustali od primarnog cilja da ih većina javnosti prepozna. Jer “pogreška” je u startu što je njihova retorika retorika lišena pucanja na populizam, nacionalne strasti, slavnu prošlost, rat i lažna obećanja. Jer to je, vratimo se na početak teksta, retorika niskog stila.

Koga može zapaliti izraz “politika zasnovana na dokazima”.

Hoće li itko zaplakati od sreće nad činjenicom  da je program stranke Pametno pisalo 40 vrhunskih stručnjaka i da takav program može izvući zemlju iz beznađa? Plače li netko od sreće i maše zastavama jer je stranka Za Grad iznijela podatke o promašenim investicijama grada Zagreba, korupciji i kriminalu u gradu? 

Ili, baca li nekoga u trans briga za ekologiju strake ORAH? Svi znamo da je teški populizam obećati ukidanje HTV pretplate kojom se razmeće Milan Bandić ukoliko dođe na vlast. I hrpa drugih gluposti kojima je zasuo birače na sve legalne i nelegalne načine.

Neugodni Karamarko

Onda, svi znamo da je HDZ stranka koja je ovu zemlju strašno ruinirala dugogodišnjim prevarama i korupcijom. Doduše, nastupi njenog vođe Karamarka mora da stvaraju neugodu u svakog pristojnog, istinskog demokršćanski orijentiranog, obrazovanog građanina, a kamoli one različitog svjetonazora.

HDZ je ipak zaslužio boljeg govornika, uvjerljivijeg i autentičnijeg vođu koja će dostojanstveno predstavljati taj dio populacije. No, poučen iskustvom, možda i on u sljedeće 4 godine poradi na osobnom imidžu. Nadam se da se toga neće sjetiti zadnji čas.

No, pitanje koje se sad postavlja je etičke prirode- jesu li stranke poput Pametno bile svjesne posljedica svoje umjerene retorike zasnovane na programu, unatoč tome što bez populizma nema ozbiljnih političkih rezultata? Može li se takvim, niskim retoričkim stilom, jezikom struke i znanosti, uspjeti u politici?

Stranka Za Grad se npr. izrazito personaliziranom kampanjom i alternativnom, provokativnim pristupom sigurno približio očekivanjima mladih ljudi, hipstera, buntovnika i idealista koji žele mijenjati svijet. Jer samo od tumačenja činjenica nikakve vajde, vidjeli su. I Živi zid sa svojim agresivnim, buntovničkim stilom uspio se nametnuti  onima koji žele revolucionarne promjene.

Ekipa iz Pametno ne čine se previše iznenađena. Čini se da  su spremni mic po mic mijenjati svijest građana o tome kakva politika treba biti, bez obzira na cijenu.

Važno je znati što je cilj, kažu. A to nije samo ući u Sabor. Ako želite mijenjati svijest, onda morate znati koja je cijena principijelnosti. I biti strpljivi i spremni na dugotrajan proces. Ipak, uspjeli su u kratkom vremenu od kad su se pojavili na nacionalnoj razini postići relativno veliku prepoznatljivost.

Ako je cilj ući u Sabor, onda lupajte po emocijama ko Maxim po diviziji. Obećajete sve što treba. Volite sve i svakog. Program? Koga briga.

Ako vam je to neugodno i prezirete populizam,  probajte prespavati ovo stoljeće. Jer se psihologija prosječnog birača, kao što vidimo, neće tako skoro promijeniti.

Autorica je vodeća hrvatska stručnjakinja za retoriku i dugogodišnja trenerica komunikacijskih vještina

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala