Zašto vodeći ljudi EU-a šute o kaosu u Kataloniji?
Foto: Index/Getty/Hina
KADA je 2012. godine Europska unija nagrađena Nobelovom nagradom za mir, službeno objašnjenje za takvu odluku glasilo je da je EU “kroz šest desetljeća doprinijela napretku mira, pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi”. Naravno, Nobelova nagrada za mir je odavno kompromitirana nekim duboko problematičnim izborima (Henry Kissinger, Barack Obama itd.), no nakon najnovijih događaja u Kataloniji vrijedi podsjetiti što je Nobelov komitet naveo kao najvažnije kvalitete EU-a. Sve ono što se dogodilo u Kataloniji odnosno Španjolskoj očita je prijetnja miru, pomirenju, demokraciji i ljudskim pravima, a reakcija najvažnijih ljudi Europske unije na sve to je - nepostojeća.
Za šutnju u vezi s događajima u Kataloniji odlučili su se predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani i predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk, dok su njihovi činovnici neslužbeno poručili novinarima u Bruxellesu da je riječ o "unutarnjoj španjolskoj temi". Tisuće policajaca koji su se za vikend slili iz cijele Španjolske u Kataloniju kako bi spriječili održavanje referenduma o neovisnosti ove najbogatije španjolske pokrajine su se kroz svoje batinaško ponašanje na ulicama Barcelone pokazali kao prijetnja miru. Pomirenje u Španjolskoj nakon krvave Francove vladavine je ugroženo, cijeli kontekst organizacije referenduma daleko je od demokracije, a ljudska su prava očito narušena.
Briselska šutnja nanosi štetu međunarodnoj reputaciji EU-a
Na sve to reakcija vodećih ljudi ne može biti šutnja, ne samo zbog europskih vrijednosti na koje se Juncker i ekipa rado i često pozivaju, nego i zbog toga što EU u međunarodnom kontekstu gubi na vjerodostojnosti. Zašto bi, primjerice, Beograd i Priština ozbiljno pregovarali pod pokroviteljstvom EU-a ako taj isti EU nije u stanju išta jasno reći o onome što se upravo događa u Kataloniji? Kakva može biti uloga EU-a u Ukrajini, u kojoj se jedan dio zemlje želi odvojiti od ostatka, ako EU smatra da je slična situacija u jednoj od njenih članica isključivo unutarpolitička tema te članice?
Odluka vodećih ljudi Europske unije da zabiju glavu u pijesak i tako se potpuno izuzmu od odgovornosti vidjela se i prije ovog vikenda, kada je većina iz Europske pučke stranke (EPP) i Socijalista i demokrata (S&D) glasala protiv prijedloga Zelenih da se u najvišem predstavničkom tijelu EU-a raspravlja o Kataloniji. Riječ je o skandaloznom antidemokratskom potezu kojim se na jedan nevjerojatno kukavički način odbija suočiti s problemom i, što je još gore, onemogućava artikuliranje mogućih rješenja. Zeleni su najavili kako će danas opet predložiti raspravu o situaciji u Kataloniji. Bila bi ogromna sramota za pučane i socijaldemokrate kao demokratske predstavnike građana Europske unije da nastave svoju blokadu ove goruće teme.
Čini se da su S&D-ovci to u međuvremenu shvatili, poslavši medijima pažljivo složenu izjavu u kojoj apeliraju da “rješenje može biti samo političko, a ne policijsko”. No, da bi došlo do političkog rješenja potrebno je razgovarati i raspravljati, a ne šutjeti.
Europske institucije bježe od problema, umjesto da se s njime suoče
Europska komisija je odbila i izjasniti se oko toga bi li preuzela ulogu posrednika ili medijatora između službenog Madrida i Barcelone, čime je de facto minirala jednu od opcija za nadilaženje krize. Šutnja europskih institucija tako ne služi deeskalaciji situacije, nego odmaže u postizanju mirnog kompromisa, pritom dodatno erodirajući utjecaj i vjerodostojnost Europske unije.
Ne treba ni zaboraviti da Katalonci nisu većinski ujedinjeni oko teme katalonske neovisnosti. Na prošlim pokrajinskim izborima 2015. godine, s kampanjom koja se pretvorila u plebiscit oko teme provođenja referenduma o neovisnosti, stranke koje zagovaraju odlazak iz Španjolske dobile su 47,8 posto glasova, te osvojile tijesnu većinu u mandatima. To nije uvjerljiv mandat za neovisnost, na što je podsjetio i prosvjed u Barceloni pred održavanje referenduma na kojem su se okupili Katalonci koji ne žele odvajanje od Španjolske.
Potreban demokratski kompromis
Sve to ukazuje na to da je u ovoj situaciji potreban demokratski kompromis, koji se može postići samo razgovorima, a ne policijskim batinanjem i širenjem nacionalističke euforije. EU bi tu mogla odigrati ključnu i pozitivnu ulogu, ne samo zbog obrane deklariranih europskih vrijednosti i obrane vlastite reputacije u međunarodnom kontekstu, nego i zbog sramotne povijesti europske neefikasnosti i ignorancije početkom 1990-ih na prostoru raspadajuće Jugoslavije. Ovo je prilika da se stare greške EU-a ne ponove, da se povuku drugačiji i bolji potezi, od kojih će koristi imati i Španjolska i Katalonija i Europska unija. Baš u skladu s vrijednostima mira, pomirenja, demokracije i ljudskih prava.
S druge strane, ako se briselska šutnja nastavi, Juncker i ostali snosit će - naravno, ne jedini - političku odgovornost za pogoršanje stanja u Španjolskoj, odnosno Kataloniji. Za budućnost EU-a je zato presudno da odgovor na pitanje "Gdje ste bili kada se u Kataloniji zapucalo?" ne ostane "Zabili smo glave u pijesak i šutjeli".
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati