Prema anketi koju je u subotu objavio ljubljanski "Dnevnik", za uključenje u Europsku uniju glasovat će preko 80 posto birača, dok će u slučaju uključivanja u NATO savez svoj glas za ulazak dati skoro 60 posto ispitanih.


Slovensku vladu očekuje zadnji tjedan u kampanji pred referendume za ulazak u Europsku uniju i NATO, koji će se održati u nedjelju 23. ožujka. Svakodnevne ankete javnog mnijenja koje su se provodile zadnjih dana pokazuju da će odaziv birača na referendum biti visok, a rezultat na oba referendumska pitanja pozitivan.

To govori da nenaklonjenost Slovenaca ulasku u NATO savez, što su je do nedavno analitičari pripisivali osjećaju stabilnosti i neugroženosti, zahtijevanom povećanju vojnih troškova koje članstvo donosi te tvrdnji nekih uglednih domaćih antiglobalista da prošireni NATO Bushova administracija koristi za širenje svoje interesne zone u Europi, polako kopni.

"Mi koji odlazimo u Europu znamo da tamo navijaju da referendum za NATO u Sloveniji propadne", tvrdi jedan od vodećih slovenskih antiglobalista, profesor sociologije dr. Rastko Močnik, uklapajući svoje tvrdnje u aktualne sukobe Europe i Amerike oko iračke krize i budućeg stvaranja novog europskog sigurnosnog identiteta.

Rektor ljubljanskog sveučilišta i makroekonomist dr. Jože Mencinger tvrdi pak da bi Slovenija odbijanjem članstva, per absurdum, zapravo podigla svoj međunarodni profil (da bi jedna država odbila članstvo u NATO-u još se nije dogodilo), a jedan iz iste skupine ilustrira: "Ne bi nas više nitko zamjenjivao sa Slovačkom".

Vlada premijera Ropa intenzivnom je kampanjom uspjela suzbiti takve "argumente". U prvom redu, uspjelo joj nizom dodatnih proeuropskih stavova i izjava ublažiti posljedice koje su se kod još neopredijeljenih birača pojavile nakon nesretne proameričke izjave skupine Vilnius 10 o iračkoj krizi koju je potpisao i ministar vanjskih poslova Rupel. Time je učinkovito reagirala na oštru antiratnu kampanju u vezi Iraka ljevice i liberalnih krugova u kojima neki vide i antiameričke sentimente. Rop zato oklijeva i s konkretnim opredjeljivanjem o zahtjevu američke vlade za transportom oružja i opreme za obranu Turske u slučaju Irak i izvlači se na parlament i Vijeće sigurnosti.

Ipak, uvjerenju birača da je NATO koristan i da nije sve u Europskoj uniji najviše je, cijene slovenski komentatori, pridonio bivši predsjednik Milan Kučan izjavama da sigurnost nema cijene i da su to Slovenci shvatili u tjeskobnim danima borbe za slovensku nezavisnost kada su deset dana ratovali s bivšom JNA.

Na sve veću zagrijanost birača za NATO po nekim razmišljanjima zadnjih je dana utjecalo i moguće destabiliziranje Srbije nakon ubojstva premijera Đinđića (slovenska politička klasa, kad je riječ o Srbiji, svoju ulogu još uvijek vidi u svojevrsnoj poziciji zemlje prve linije i pozitivnog ugleda, te ekonomskog sponzora pozitivnih procesa u Beogradu).

Iako je jedan od argumenata službenih predstavnika vlade u uvjeravanju birača do nedavna bio kako će NATO ojačati pregovaračke pozicije prema Hrvatskoj, to se stajalište prestalo koristiti jer većina Slovenaca na osnovi vlastita iskustva iz čestih boravaka u Hrvatskoj osjeća susjednu zemlju kao politički sigurnu, ali i buduću partnericu u integracijama, a ne kao prvu zonu nestabilnosti. Polako nestaje nametnuti sindrom Slovenije kao "sanitarnog kordona" prema Balkanu, iz vremena od prije deset godina, kada je politički čelnik Jelinčič i primanje u Vijeće Europe komentirao: Konačno smo jasnom crtom odijeljeni od Balkana.

(Hina) fl br
A