Ante Gotovina: Jedina prava haška zvijezda
FORMALNI ishod danas započetog suđenja hrvatskim generalima u Haagu je predmet velike neizvjesnosti, ali se neke stvari ipak mogu pretpostaviti. Tako je - bez obzira bio netko ili sva trojica generala proglašeni krivim ili ne - jasno da se među tom trojkom jedan zasjenio ostalu dvojicu. Ne treba biti Nostradamus da bi se reklo kako će se o Anti Gotovini u Hrvatskoj pričati još dugo nakon što Markač i Čermak postanu tek fusnote u povijesnim udžbenicima.
Gotovina je epitetima kojima ga godinama krase - heroj, pustolov, ljubavnik i ratni zločinac - odavno dodao i epitet medijske zvijezde i jedne od najvećih kulturnih ikona Hrvatske. Bez nekog velikog pretjerivanja ili klizanja u patetiku se može ustanoviti kako je upravo Gotovina jedna od rijetkih hrvatskih ličnosti koja zaslužuje da ga se nazove "većim od života".
Kao takav, Gotovina je slično kao i na hrvatsku politiku, utjecao i na hrvatsku kulturu, posluživši kao inspiracija nekim talentiranim i nekim manje talentiranim umjetnicima koji su mu, svaki na svoj način, izgradili svojevrsne spomenike.
Gotovina kao inspiracija glazbenicima i filmašima
Na polju hrvatske glazbe se to moglo najbolje vidjeti kod nekih od današnjih kraljeva hrvatskog etera čiji uspon koincidira s trenucima kada je Gotovina svojim bijegom započeo dug put u legendu. Neka od tih ostvarenja na prvi pogled i ne zvuče previše dojmljivo - što je pogotovo slučaj s jednim od silovanja švedske kulturne baštine koju od zasluženog zaborava spašava jedino za svoje doba prilično provokativan tekst - dok su druga zasluženo dio svog libreta urezali u nove hrvatske rječnike.
Gotovina je osim na glazbu utjecao i na drugi oblik stvaralaštva u Hrvatskoj, i to jedan koji je bio u popriličnoj krizi - film. Priča o legendarnom generalu je shvaćena kao idealna podloga za buduće hrvatske blockbustere koji su domaću filmsku industriju trebale konačno izvući iz krize. Na žalost, u većini slučajeva ta zamisao nije išla dalje od samoreklamerskih najava, kao što je bio slučaj s jednim u svoje vrijeme prilično aktivnim filmašem-političarom i njegovim u svijetu popularnim zetom.
U drugom, pak, slučaju, samo iznošenje ideja za buduće filmove o Gotovini je bila odraz nevjerojatne kreativnosti. Možda je najbolji slučaj članka u "Globusu" iz 2004. godine kada su se opisivali detalji filma "Nevidljivi general", a u kojem je naslovnu ulogu trebao tumačiti Vinko Štefanec. Same vizije scena koje je "Globusovim" novinarima opisao producent Ivan M. Perkovich su bile antologijske, čak i ako sam film nikada neće biti snimljen.
U sjeni svega toga je ostao i zasada jedini pravi film inspiriran slučajem Gotovina - "Dva igrača s klupe", ne baš pretjerano pamtljive, ali za hrvatske standarde prilično zabavne komedije Dejana Šorka u kome se Gotovinin alter ego pojavljuje tek u dijalozima glavnih junaka.
"Generalova ljubav"
Konačno je i tu Gotovina kao inspiracija današnjim i budućim autorima hrvatske književnosti. Čast da napiše prvi roman posvećen hrvatskom generalu pripala je Sinaji Bui Šimunović, umirovljenoj stjuardesi s Brača koja je u "Generalovoj ljubavi" ispreplitala stvarnost, romantičnu fikciju i vlastite maštarije.
Gotovinina životna drama - ma koliko se u ovom trenutku činila kao ništa drugo do prozaičan sudski proces, daleko dosadniji od njegovih legendarnih ratničkih i drugih pothvata - će, bez svake sumnje, i dalje služiti kao poticaj te tako tom hrvatskom generalu osigurati status jedine prave, nepatvorene haške zvijezde.
F.R.
Foto: AFP
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati