PALESTINSKI predsjednik Jaser Arafat dobio je 1994. godine Nobelovu nagradu za mir zajedno s izraelskim premijerom Yitzhakom Rabinom i ministrom vanjskih poslova Shimonom Peresom za "njihove napore za postizanjem mira na Bliskom istoku".

U svom objašnjenju, norveški Odbor za dodjelu Nobelove nagrade izrazio je "nadu" da će dodjela te nagrade "pridonijeti ohrabrivanju svih Izraelaca i Palestinaca da ulože napor kako bi se u regiji uspostavio mir".

"Potpisujući sporazume iz Osla i poštujući ih, Arafat, Peres i Rabin dali su bitan doprinos povijesnom procesu kojim bi mir i suradnja mogli zamijeniti rat i mržnju", istaknuo je tada odbor.

Odluka Odbora za dodjelu Nobelove nagrade za mir da nagradi šefa PLO-a izazvala je ostavku, bez presedana, jednog od pet članova odbora - Kaarea Kristiansena, suosnivača skupine prijatelja Izraela u norveškom parlamentu.

Kristiansen je ocijenio da je Arafatova prošlost "preopterećena nasiljem, terorizmom i krvi" da bi on bio dostojan Nobelove nagrade.

Arafat je sa svoje strane tijekom posjeta Egiptu ocijenio: "Ova nagrada ustvari nije za mene, već za moj narod koji je puno pretrpio, za naše mučenike, za našu djecu, za njihovu budućnost".

Na dodjeli nagrade u Oslu, Arafat, prvi Palestinac koji je primio Nobelovu nagradu, zatražio je od Izraelaca da "ubrzaju mirovni proces".

Sporazumi iz Osla, o kojima se šest mjeseci u tajnosti pregovaralo u Norveškoj, doveli su do toga da su Izrael i PLO 13. rujna 1993. u Washingtonu potpisali Izjavu o načelima palestinske autonomije u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali.