ARHITEKTICA Marina Pavković gostovala je u Novom danu na N1 televiziji gdje je komentirala "mali zagrebački Manhattan", projekt Jarun panorama.

Pavković kaže da je riječ o projektu koji se dugo vuče, od 2008. godine.

"To je megaprojekt megapreizgrađenosti na jednom uskom trokutu zemljišta gotovo duplo manjem od Zagrebačkog velesajma, gdje se gradi na stotine tisuća kvadrata. Četiri nebodera od 21 kat i na drugoj kazeti najviši toranj od 36 katova. To je agresivno u prostoru jer je udaljenost između zgrada koje su visoke 150 metara samo 12 metara. Ovdje urbanizam podupire jedan privatni interes preizgrađenosti", rekla je.

Kaže da je Novi Zagreb fantastičan urbanizam koji je sve višekatnice stavljao na južnu stranu Avenije Dubrovnik. "Ovime prvi put zatvaramo Medvednicu i jedan osebujan ambijent", dodala je.

"Kome se ti kvadrati grade?"

"Postavlja se pitanje kome se ti kvadrati grade. Ovaj neboder ima kvadrata koliko i cijeli blok Badel. To je jedan monstruozan pristup prostoru. U Zagrebu se ne gradi na osnovi deficita jer mi ne znamo koliki su deficiti Zagreba. Kome se to gradi kada znamo da je prema zadnjem popisu stanovništva 30.000 Zagrepčana manje", pita se Pavković.

"Za pretpostaviti je da je nova gradska vlast preuzela vruće krumpire prošle vlasti. Ovo je projekt iz doba Tatjane Holjevac, čiji nam je otac ostavio fantastičan Novi Zagreb. Gradska vlast se usprotivila ovakvom tipu gradnje i zapriječeno joj je tužbom. Imate situacija kada se trebate i na sudu boriti, pa i izgubiti za neke vrijednosne ideale", dodala je.

Tvrdi da je projekt isključivo okrenut profitu. "Ne može se Zagreb zadovoljiti s 2000 kvadrata vrtića, koliko će ondje biti izgrađeno. Puno hrabrije se tu trebalo postaviti, jednako kako se postavilo prema mjeri roditelj-odgojitelj gdje se izgubilo na prvom stupnju. I za to su postojali dokumenti koji su se na sudu pobijali", smatra Pavković.

Što se tiče bloka Badel, kaže da se on radi prema 12 godina starom projektu koji je zastario.

Kada je obnova u pitanju, kaže da ima i pozitivnih primjera kompleksne obnove poput zagrebačke katedrale ili Arheološkog muzeja, koji je bio osiguran pa se nije moralo čekati državne i gradske procedure.