SVJETSKA zdravstvena organizacija, odnosno njezina podružnica Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), najavila je nedavno da bi 14. srpnja mogla umjetno sladilo aspartam službeno klasificirati kao "moguće kancerogeno" za ljude.

Najava je digla veliku prašinu jer se to "umjetno sladilo" može pronaći u oko 6000 različitih proizvoda: u bezalkoholnim pićima, jogurtima, pudinzima, slatkišima, farmakološkim sredstvima i sl. Među poznatijima su Coca-Colina dijetalna gazirana pića i Marsove žvakaće gume bez šećera.

WHO kaže da popularno sladilo možda izaziva rak. Kemičar za Index: To nije potvrda

Riječ umjetno sladilo označili smo navodnicima jer svojstvo umjetnosti ništa ne govori o utjecaju na zdravlje (postoje prirodne tvari koje su vrlo otrovne i umjetne koje imaju blagotvorno djelovanje) te zbog toga što je aspartam zapravo metilni ester prirodnog spoja dipeptida koji se sastoji od dvije aminokiseline, asparaginske i fenilalanina, koje možemo naći u sastavu svih proteina. Umjetnim se naziva prije svega zato što hranu i napitke uobičajeno zaslađujemo šećerom.

Pretjerana zabrinutost

Ljudi su danas vrlo osjetljivi na sam spomen raka i kancerogenosti, osobito kada je riječ o hrani, što nije neočekivano s obzirom na to da su karcinomi sa starenjem populacije postali drugi vodeći uzrok smrti u svijetu nakon kardiovaskularnih bolesti.

Zabrinutosti također zasigurno pridonosi činjenica da su trebala desetljeća da se potvrdi da su neke tvari i agensi s kojima svakodnevno dolazimo u dodir kancerogeni. Primjer su procesirano meso i UV zrake za koje su uvjerljivi dokazi o kancerogenosti prikupljeni tek relativno nedavno.

Što znači "moguće kancerogen"?

Stvar dodatno komplicira činjenica da mnogi ljudi ne znaju što točno znači "moguće kancerogen".

Štoviše, to neće biti jasno čak ni kada to IARC službeno objavi. Naime, ni tada nećemo znati koliko bi to aspartam i u kojim količinama mogao biti kancerogen jer to IARC jednostavno ne procjenjuje, čak ni za tvari i agense koje kategorizira kao potvrđeno kancerogene, a kamoli za "moguće kancerogene".

IARC jednostavno smatra da kategorije ne trebaju odgovarati na pitanje koliko je neka tvar ili agens rizičan za ljudsko zdravlje, već samo koliko su dokazi u prilog postojanja kancerogenosti jaki.

Procesirano meso je dokazano kancerogeno, a kiseli krastavci moguće

Da bi se najava ispravno stavila u kontekst, najbolje je vidjeti u koje je sve kategorije IARC podijelio tvari i agense u smislu kancerogenosti te što se u njima nalazi.

Prema IARC-u, postoji pet kategorija kancerogenosti:

Skupina 1: Tvari, agensi ili aktivnosti koje su dokazano kancerogene za ljude. Ova kategorija obuhvaća tvari za koje postoje dovoljno jaki znanstveni dokazi da su uzrok raka kod ljudi. Primjeri uključuju duhan, alkohol, procesirano meso poput kobasica i slanine, ionizirajuće zračenje poput radioaktivnog zračenja i UV zraka sunca, arsen, azbest, benzen, neke viruse i bakterije poput H. pylori itd.

Skupina 2A: Tvari, agensi ili aktivnosti koje su vjerojatno kancerogene za ljude. Ova kategorija uključuje tvari za koje postoje značajni znanstveni dokazi koji upućuju na njihovu kancerogenost kod ljudi, ali još uvijek postoji neka nesigurnost. Primjeri uključuju emisije koje nastaju prilikom prženja hrane na visokoj temperaturi, konzumaciju crvenog mesa, profesionalnu izloženost frizera ili brijača kemikalijama te rad u noćnim smjenama.

Skupina 2B: Tvari, agensi ili aktivnosti koje su moguće kancerogene za ljude. Postoje neki dokazi da mogu uzrokovati rak kod ljudi, ali trenutno su daleko od konačnih. Primjeri uključuju ukiseljeno povrće, neke pesticide, izloženost pri radu u tekstilnoj industriji i procesima tiskanja te izloženost radiofrekventnim elektromagnetskim poljima kakva emitiraju mobiteli.

Skupina 3: Tvari koje se ne mogu klasificirati u skupinu 1, 2A ili 2B zbog nedostatka dostupnih podataka. Ova kategorija obuhvaća tvari koje nisu dovoljno istražene da bi se utvrdila njihova kancerogenost.

Skupina 4: Tvari, agensi ili aktivnosti koje vjerojatno nisu kancerogene za ljude. Ova kategorija obuhvaća tvari za koje postoje dovoljni dokazi o sigurnosti u smislu kancerogenosti.

Jačina dokaza, a ne kancerogenosti

Dakle, treba istaknuti da klasifikacija IARC-a odražava stupanj znanstvenih dokaza o kancerogenosti tvari, agensa ili aktivnosti, ali ne uzima u obzir vjerojatnost izlaganja ili razinu rizika u stvarnom životu. Također, klasifikacija se može ažurirati kako se stječu novi znanstveni podaci i saznanja.

Prema preciznijoj definiciji IARC-a, da bi nešto bilo svrstano u skupinu 2B, u koju bi uskoro trebao biti kategoriziran aspartam, potrebno je imati "ograničene dokaze o kancerogenosti kod ljudi i dovoljno dokaza o kancerogenosti kod pokusnih životinja", Pritom treba imati na umu da se u ovoj skupini mogu naći neke tvari i agensi čak i ako ne postoje izravni dokazi o njihovim svojstvima koja uzrokuju rak kod ljudi, sve dok postoje jaki dokazi da se mehanizam putem kojeg to mogu činiti kod životinja također odnosi i na ljude.

Dokazi o kancerogenosti aspartama su slabi

Važno je za kraj reći da su dokazi koji povezuju aspartam s rakom slabi te da postoji obilje dokaza da ne uzrokuje ni jednu vrstu raka. Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) tvrde da je aspartam siguran za ljudsku prehranu.

Nameće se pitanje čemu onda najava kategorizacije koja bi, među ostalim, mogla podići uzbunu u industriji i pokrenuti podizanje tužbi.

Neki stručnjaci smatraju da je kategoriziranje aspartama među "moguće kancerogene" potez kojim WHO želi osigurati da se potencijalna kancerogenost te tvari bolje istraži.