Atlantic: Trumpova početnička grešku na "povijesnom" susretu s Xijem i Putinom
KAO ŠTO se i očekivalo, na "povijesnom" sastanku na vrhu održanom jučer , na kojem su se prvi put zajedno susreli čelnici Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Kine - Donald Trump, Vladimir Putin i Xi Jinping - nije se dogodilo ništa važno, piše vanjskopolitički analitičar Fred Kaplan u analizi za američki časopis The Atlantic.
No to nemojte reći Trumpu, koji smatra da je ovaj summit imao golemu važnost, ističe Kaplan. Nedugo nakon dolaska u kineski grad Shenzhen, gdje ga je Xi uz veliku pompu dočekao već u zračnoj luci, novinar je upitao Trumpa kakav glavni zaključak očekuje od sastanka.
"Mislim da sam to već dobio, jer je odnos koji imam s Kinom sjajan", odgovorio je Trump te dodao kako Xi "nikada nije došao u zračnu luku nekoga dočekati" i da je to "velika pobjeda za nas".
"Svjetski čelnici znaju kako s njim"
Upravo u tome leži srž problema, ocjenjuje Atlantic. Trump jako voli predstavu, ali često brka predstavu sa stvarnošću. Xijev doček na pisti - bio on znak iskrenog poštovanja ili laskanje Trumpovu egu - bio je lijepa gesta, no nije nagovijestio baš ništa o pitanjima koja bi ovakvi sastanci trebali rješavati.
Trump to ne razumije jer se za njega sve vrti oko njega samoga - tko mu pokazuje naklonost, a tko ne, piše Kaplan. Svi drugi svjetski čelnici to su odavno prepoznali pa je Trump laka meta svakome tko od njega želi nešto izvući.
Trojica čelnika sastala su se na kraju konferencije Saveza država jugoistočne Azije (ASEAN), koji okuplja 11 zemalja. Ozbiljni summiti velikih sila traju satima, katkad i danima, dok je susret Trumpa, Putina i Xija trajao sat i pol, što je jedva dovoljno za uvodne govore i prijevode, naglašava The Atlantic.
Prazna obećanja bez ikakvih obveza
U zajedničkom priopćenju nakon sastanka objavili su dogovor o četirima točkama: reformi Ujedinjenih naroda bez ikakvih pojedinosti, povećanju proizvodnje nafte što teško da se može nazvati vizionarskim potezom, nastavku dijaloga o smanjenju nuklearnog rizika bez ikakve obveze smanjenja vlastitih arsenala te suverenom imunitetu od međunarodnih sudova, čime su izrazili zajednički prezir prema međunarodnom pravu.
Drugim riječima, upozorava Kaplan u Atlanticu, nisu preuzeli nikakvu obvezu da nešto konkretno poduzmu, pa čak ni da vode sustavne pregovore o bilo čemu.
Putin i Xi dobili što su htjeli, Trump ostao praznih ruku
Putin i Xi ipak su izvukli korist iz ovog događaja. Xi je bio domaćin međunarodne konferencije i sjeo za isti stol kao ravnopravan sugovornik s dvjema najvećim nuklearnim silama svijeta. Putin je pak samim dolaskom na konferenciju prekinuo status međunarodnog izopćenika koji ga prati otkako je prije gotovo pet godina napao Ukrajinu te je sjeo uz bok dvjema najvećim svjetskim gospodarskim silama.
Trump, s druge strane, nije dobio ništa, tvrdi Kaplan. Nakon šest godina na predsjedničkoj dužnosti napravio je početničku pogrešku i unaprijed podigao očekivanja, nadajući se razgovorima o smanjenju nuklearnog naoružanja te okončanju ratova u Ukrajini i Iranu. Putina i Xija nijedna od tih tema nije zanimala.
Xi želi nastaviti gomilati nuklearno oružje sve dok kineski arsenal ne dosegne veličinu američkog i ruskog. Putin je nakon ukrajinskog napada na Krimski most objavio da prekida sve pregovore o tom ratu, što i nije velika promjena jer ti pregovori nikada nisu ni bili ozbiljni.
Ni Xi nije želio razgovarati o Ukrajini jer Rusiji već dugo dostavlja vojnu tehnologiju i kupuje njezinu naftu, a obojica su izbjegavala i temu rata u Iranu jer Teheranu pomažu trgovinom, oružjem i obavještajnim podacima, podsjeća The Atlantic.
Bez aduta nakon poraza na izborima i neuspjeha u Iranu
Trump je na summit došao bez jasnog plana i s vrlo malo aduta u rukama, osobito nakon neuspjeha opsežnog bombardiranja Irana i teškog poraza njegove stranke na izborima na sredini mandata. Sveo se na to da obojicu autokrata oslovljava s "moj prijatelju", pa je tako izjavio da mu je "čast biti s Vladimirom", a Xiju poručio da mu je "čast biti s njim, gospodine predsjedniče".
Kaplan u svojoj analizi navodi kako se Trump u zrakoplov za Washington zasigurno ukrcao ozaren i pun sebe, uvjeren da mu je sama prisutnost za stolom "velike trojke" potvrdila status svjetskog lidera. Time je mogao zanemariti, pa čak i s podsmijehom odbaciti nedavni poraz na demokratskim izborima, neugodnost s kojom se njegovi dobri prijatelji Vladimir i Xi ne moraju zamarati.
"Ubrzava pad američkog utjecaja u svijetu"
Mnogi američki predsjednici u Trumpovu položaju - na zalasku mandata i nakon što im stranka izgubi kontrolu nad Kongresom - okreću se vanjskoj politici jer u njoj imaju više manevarskog prostora. No većina njih barem je imala neke konstruktivne ciljeve, dok ih Trump nije ni artikulirao, a dok su mu glavni izaslanici Jared Kushner i Steve Witkoff, teško da bi ih i ostvario, ocjenjuje The Atlantic.
Postavlja se pitanje kako će se Trump pokušati vratiti u igru: hoće li ponovno pokazati mišiće i nastaviti bombardirati Iran kad shvati da čelnike Islamske Republike ne može nagovoriti na sporazum po svojoj mjeri, hoće li još ravnodušnije okrenuti leđa Kijevu kako bi pomogao svom prijatelju Vladimiru da obnovi svoju sferu utjecaja te hoće li isto učiniti i za Xija tako što će postati još ravnodušniji prema sudbini Tajvana?
Osvrćući se na strahovanja Europljana da bi ovaj trilateralni summit mogao biti repriza sporazuma s Jalte iz 1945. godine, kojim je kontinent podijeljen uoči Hladnog rata, Putin je rekao: "Što se tiče nove Jalte, što je uopće bilo tako loše u Jalti?"
Taj je sporazum na kraju Drugog svjetskog rata potvrdio položaje savezničkih vojski SAD-a, Britanije i Rusije. Putin i Xi ovaj su sastanak iskoristili kao novu priliku da uberu i podijele plodove svijeta u kojem je američki utjecaj oslabio, a Trump taj pad samo ubrzava svojim dodvoravanjem u Shenzhenu, dok pritom očito uopće ne shvaća što se događa, zaključuje Fred Kaplan u Atlanticu.