IZGLEDA da biljke "vrište" od boli ako ih se povrijedi. Možda se ne glasaju na isti način kao ljudi, ali definitivno pod stresom emitiraju zvukove koji na ultrazvučnim frekvencijama (koje mi ne čujemo) zvuče kao pucketanje. Na taj način, smatraju znanstvenici, vjerojatno okolini šalju poruke o mogućoj prijetnji.

"Čak i u potpuno tihome polju postoje zvukovi koje mi ne čujemo, a koji nose određene informacije. Neke životinje mogu čuti te zvukove te se možda tamo zbiva velika akustična interakcija", objasnila je evolucijska biologinja Lilach Hadany sa Sveučilišta Tel Aviv u Izraelu. 

"Biljke cijelo vrijeme razmjenjuju informacije s kukcima i drugim životinjama, a mnogi od tih organizama komuniciraju putem zvuka, tako da bi bilo vrlo čudno da biljke uopće ne koriste zvuk", dodala je.  

Snimali rajčice i duhan 

Naime, kada su biljke pod stresom, one nisu tako pasivne kao što mnogi pretpostavljaju. One prolaze kroz neke prilično dramatične promjene, od kojih je jedna od najvidljivijih (barem nama ljudima) ispuštanje prilično snažnih aroma. Također mogu promijeniti svoju boju i oblik. 

Ove promjene mogu signalizirati opasnost drugim biljkama u blizini, koje onda angažiraju obrambene mehanizme, ili privući životinje kako bi se onda one pozabavile štetočinama koje bi mogle naštetiti biljci, piše Science Alert. 

No, do sada nije bilo sasvim istraženo emitiraju li biljke druge vrste signala – poput zvukova. Prije nekoliko godina Hadany i njezini kolege otkrili su da biljke mogu detektirati zvuk. Stoga je logično sljedeće pitanje bilo mogu li ga i proizvoditi. 

Kako bi to otkrili, snimali su biljke rajčice i duhana pri različitim uvjetima. Prvo su evidentirali biljke koje nisu pod stresom, kako bi dobili osnovnu vrijednost. Zatim su snimali biljke koje su bile dehidrirane i one kojima su odrezali stabljiku. To su prvo bilježili u zvučno izoliranoj akustičnoj komori, a zatim u normalnom okruženju staklenika. 

Biljke pod stresom ispuštaju u prosjeku oko 40 klikova na sat 

Nakon toga su pomoću računalnog algoritma bilježili razlike između zvukova koje proizvode biljke koje nisu u stresu, kojima su odrezali stabljiku i koje su bile dehidrirane. Naime, zvukovi koje biljke emitiraju nalik su pucketanju ili škljocanju, samo se sve to zbiva na frekvenciji previsokoj da bi je ljudi mogli razaznati.  

Biljke koje nisu pod stresom uopće ne proizvode mnogo buke, samo se druže u tišini i odmaraju. Nasuprot tome, biljke pod stresom ispuštaju u prosjeku oko 40 klikova na sat, ovisno o vrsti. A biljke lišene vode kao da snimaju pjesmu u studiju. Škljocaju sve češće i prije nego što se pokažu prvi vidljivi znakovi dehidracije, što dodatno eskalira kako se suše, a zatim se polako stišavaju kad krenu venuti. 

Algoritam je uspio razlikovati te zvukove, kao i vrste biljaka koje ih emitiraju. I ne radi se samo o biljkama rajčice i duhana. Tim je kasnije testirao razne biljke i otkrio da je "glasanje" poprilično uobičajena biljna aktivnost. Naime, zabilježili su zvukove i kod pšenice, kukuruza, grožđa i kaktusa. 

Kako proizvode te zvukove i za koga? 

No, postoje još neke nepoznanice. Na primjer, nije jasno kako točno proizvode te zvukove. U nekim prethodnim istraživanjima je otkriveno da dehidrirane biljke prolaze kroz proces kavitacije, pri kojem se u stabljici formiraju mjehurići zraka te šire i skupljaju - što bi moglo stvarati zvuk koji sliči pucketanju.  

Ne znamo "vrište" li biljke i kada naiđu na neke druge opasnosti. Patogeni, izloženost UV zračenju, ekstremne temperature i drugi nepovoljni uvjeti također mogu potaknuti biljke da počnu pucketati poput plastične folije s mjehurićima. 

"Sada kada znamo da biljke ispuštaju zvukove, sljedeće pitanje je - tko bi ih mogao čuti? Trenutno istražujemo reakcije drugih organizama, kako životinja tako i biljaka, na ove zvukove te našu sposobnost da identificiramo i interpretiramo zvukove u potpuno prirodnim okruženjima", rekla je Hadany. 

Istraživanje naziva Sounds emitted by plants under stress are airborne and informative objavljeno je u časopisu Cell.