NAKON što je američki predsjednik Donald Trump u ponedjeljak ponovno uveo obuhvatne sankcije Iranu, svi sa zebnjom iščekuju kakva će biti sudbina međunarodnog sporazuma s Iranom o njegovu nuklearnom programu.

Mjesto koje bi moglo osjetiti posljedice Trumpove odluke neugledan je laboratorijski kompleks u blizini austrijskog grada Seibersdorfa, na prvi pogled beskonačno dalekog od geopolitičkog manevriranja oko iranskog nuklearnog programa.

Laboratorijski kompleks

No na toj lokaciji nalaze se laboratoriji Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), koji imaju ključnu ulogu u provjeravanju poštuje li Iran međunarodni sporazum, punim nazivom Zajednički obuhvatni akcijski plan (JCPOA), potpisan 2015. godine.

U tim laboratorijima IAEA-ini znanstvenici provode mukotrpne analize uzoraka koje su njihovi inspektori prikupili na terenu.

Postoje dvije glavne skupine laboratorija: prvi za testiranje prijavljenih nuklearnih materijala, a drugi za obradu uzoraka iz okoliša kako bi se utvrdila moguća neprijavljena nuklearna aktivnost.

U prvom slučaju uzorke se uzima iz spremnika nuklearnog materijala koji mogu težiti stotine kilograma.

"Dok stignemo do laboratorija, težit će milijunti dio grama", objašnjava Steve Balsley, voditelj Laboratorija za nuklearne materijale.

Laboratorij za nuklearne materijale obrađuje oko 500 uzoraka na godinu, ali su mu kapaciteti daleko veći.

Drugi glavni tip testiranja odnosi se na uzorke iz okoliša, a sastoji se od složenih analiza "briseva" koji podsjećaju na male kvadrate tkanine.

Rezultati upućuju na vrste nuklearnih aktivnosti koje se provode na određenoj lokaciji.

Analiza može otkriti tragove uranija

Analiza može, primjerice, otkriti tragove različitih izotopa uranija na nekoj lokaciji, kako bi se utvrdilo postoje li izotopi koji nastaju prilikom obogaćivanja uranija preko razina koje je zemlja prijavila međunarodnim tijelima.

Takav posao mogao bi biti ključan za provjeru provedbe sporazuma kao što je JCPOA, čiji je središnji element ograničenje obogaćivanja uranija kako bi se osiguralo da nuklearni program nema vojne svrhe.

No, kako bi se izbjegla pristranost, uzorci se označavaju nasumičnim brojevima kako znanstvenici ne bi znali odakle dolaze.

Mukotrpan proces

Kod obje vrste analiza povećani opseg posla može se dogoditi kada inspektori dobiju pristup nekoj lokaciji i moraju utvrditi osnovne informacije o aktivnostima koje se ondje provode.

Takav intenzivan posao vjerojatno bi bio potreban kada bi IAEA imala ulogu u provjeri mogućeg budućeg sporazuma o nuklearnom programu Sjeverne Koreje jer je puno vremena proteklo otkako su UN-ovi inspektori protjerani iz zemlje 2009. godine.

Ovisno o tome koliko je u konačnici potrebno pojedinosti, jedan "bris" može se analizirati tjednima i to može koštati nekoliko tisuća eura u radnim satima i kemikalijama.

Strojevi koji se koriste za najosjetljiviji posao, koji mogu primjerice analizirati česticu plutonija 50 puta manju od promjera ljudske vlasi, stoje nekoliko milijuna eura.

Uz to, postoji ograničen broj ljudi u svijetu koji znaju s njima raditi što znači da slobodna radna mjesta nije lako popuniti.

"S obzirom na to da znanstvenici rade na tako sićušnim uzorcima, oko 60-70 posto vremena posvećeno je samo kvaliteti kontrole, kako bi se osiguralo da podaci do kojih dođu budu vjerodostojni", kaže Stephan Vogt, voditelj Laboratorija za analizu uzoraka iz okoliša

No vjeruje da će takav mukotrpni proces uvijek otkriti nuklearnu aktivnost.

"Bilo kakav nuklearni proces koji provodite ostavit će u okolišu tragove materijala s kojima ste radili", rekao je.

Njegov laboratorij često radi punim kapacitetom, ali IAEA može također iskoristiti mrežu partnera u nekoliko drugih zemalja kojima može poslati uzorke na analizu.

No neovisno o tome kako impresivne kapacitete i stručnjake IAEA posjeduje, kada je riječ o opstanku sporazuma kao što je JCPOA, tehnički rezultati u konačnici manje su važni od politike.