NAKON drugog terorističkog napada u tri mjeseca pojačava se strah od klizanja u sigurnosni kaos u Ruskoj Federaciji. U Dagestanu, iz kojeg su često dolazile vijesti o raznim vrstama građanskih protesta i pobuna od početka rata u Ukrajini, dogodio se najveći teroristički napad u posljednjih desetak godina. Naoružani teroristi napali su pravoslavne crkve, sinagogu i policijsku postaju, pri čemu je bilo i žrtava.

Iako su ruski mediji davali informacije na kapaljku, raznim kanalima ipak se došlo do nekih informacija o napadu. Ruski mainstream mediji u svojim izvještajima nisu povezivali teroriste s islamističkim radikalnim organizacijama, kao što je ISIL, a neki čak nisu ni spominjali riječ "terorizam", već se uglavnom govorilo o "napadu".

Tijek napada

Oko 18 sati 23. lipnja pojavile su se prve informacije o požarima u pravoslavnoj crkvi i sinagogi u Derbentu, drugom gradu po važnosti u Dagestanu, a kasnije je otkriveno da je ubijen pravoslavni svećenik. Par sati poslije objavljene su slike i videozapisi sigurnosnih snaga, a u Dagestanu je, prema dostupnim informacijama, bio uveden režim "proterorističke operacije".

U napadu su navodno sudjelovala i dvojica sinova čelnika jednog od rajona (manja upravna jedinica u Ruskoj Federaciji), koji su ubijeni tijekom operacije, a spomenuti čelnik je priveden. Inače, radi se o čovjeku koji je član vladajuće partije.

Paralelno s napadom na policijsku postaju, teroristi su izveli napad i u Mahačkali, glavnom gradu Dagestana. Nakon toga se u nekom trenutku javilo i ministarstvo unutarnjih poslova Dagestana s informacijama da je četvero terorista likvidirano.

Pacifikacija Kavkaza

Dugi niz godina, praktički otkako je Vladimir Putin postao predsjednik Ruske Federacije, aktivno se radilo na pacifikaciji Kavkaza, koji je godinama opravdano bio na glasu kao "bure baruta" i "Balkan na steroidima". Etničke, religijske i razne druge razlike na tom području godinama su i ruskim i ranije sovjetskim vlastima predstavljale razne izazove. Iako su takve etničke i druge raznolikosti postojale i u drugim dijelovima SSSR-a, kasnije Rusije, Kavkaz je opravdano bio najveća unutarnja sigurnosna prijetnja za Rusku Federaciju.

Jedan dio kavkaskih naroda osigurao je državnost zahvaljujući Lenjinovom "pravu naroda na samoodređenje", pa su Gruzijci, Armenci i Azeri dobili kompaktne federalne jedinice unutar SSSR-a na temelju etničke strukture tog prostora, a njegovim raspadom te su jedinice postale neovisne republike.

Kolike su probleme Sovjetima stvarale raznolikosti i podijeljenosti unutar kavkaskih naroda prilikom formiranja tih jedinica, može se vidjeti i danas na primjeru upravo te tri države. Armenija i Azerbajdžan su u permanentnom sukobu praktički od raspada SSSR-a, a Gruzija ne može uspostaviti kontrolu nad dijelovima teritorija na kojem se nalaze manjinski narodi Oseti i Abhazi (doduše, najviše zbog prisutnosti ruske vojske na tom području).

Osim njih, velik broj raznoraznih manjinskih naroda diljem SSSR-a dobio je različite stupnjeve autonomije na teritoriju na kojem je to bilo izvedivo. Takva politika nastavila se i u Ruskoj Federaciji nakon raspada SSSR-a. Ipak, pojedini narodi nisu bili zadovoljni samo određenim stupnjem autonomije te su težili svojoj neovisnosti. Najpoznatiji je primjer Čečena, s kojima se tada tek formirana Ruska Federacija krvavo obračunala 90-ih i početkom 2000-ih godina.

Obračun s Čečenima bio je ključan za uspostavu mira u regiji, stoga ne čudi što se Kremlj "potrudio" i na brutalan način obračunao s "odmetnicima". Nakon dva rata u Čečeniji je uspostavljena kontrola, a Grozni je u nekoliko godina od "najrazorenijeg grada na svijetu" (to je bila ocjena UN-a iz 2003. godine) postao grad koji je dobio priznanje UN-ovog Programa za preobrazbu ratom oštećenog grada kao grad "bez tragova rata".  

Uloga Čečenije i Kadirova

Iako je bilo terorističkih akcija i nakon rata (najpoznatija je ona u Beslanu), Kremlj je uspio preuzeti uzde i podrediti Čečeniju centralnoj vlasti. Završetak tog procesa dogodio se 2007. godine, kada je na vlast postavljen današnji čelnik Čečenije Ramzan Kadirov. Čečenija je dobila veću autonomiju, a Kadirov je, osim što je postao čelnik zemlje, na neki način i postao "kontrolor" i "namjesnik" Kremlja za područje Sjevernog Kavkaza.

Zato i nije čudno što se upravo čečenski čelnik javio s oštrim i prijetećim izjavama. Kadirov je doslovno prijetio ubojstvom rođacima terorista koji su napali policajce. Pozvao je sve Čečene da budu posebno oprezni prema svojim najbližim rođacima.

Lov na Židove

Dagestan i Čečenija, kao još neke federalne jedinice unutar Ruske Federacije, većinski su muslimanske. Također, radi se o području s kojeg je regrutiran nerazmjerno velik broj muškog stanovništva i poslan u Ukrajinu, prvenstveno iz Dagestana. Osim toga, sam Dagestan je složena federalna jedinica, u kojoj postoji velik broj etničkih skupina koje se bore za politički utjecaj, a postoji čak 13 službenih jezika uz ruski. Ni ekonomska situacija u toj republici nije baš bajna. Republika Dagestan je prema regionalnom BDP-u per capita tek na 77. mjestu od 85 federalnih jedinica koje čine Rusku Federaciju.

Kad se te činjenice uzmu u obzir, ne čudi što su upravo u Dagestanu zabilježeni najveći i najžešći prosvjedi tijekom "djelomične" mobilizacije i što je baš ta republika plodno tlo za razvoj islamskog radikalizma. Nedavno je u Dagestanu došlo do "lova na Židove" kad je rulja zauzela zračnu luku u Mahačkali tražeći Židove u zrakoplovu koji je stigao iz Tel Aviva. Putnici su morali pokazivati putovnice, a u toj gomili policija bijesnim radikalima nije mogla učiniti ništa.

Teroristički napad u Podmoskovlju

Uz to, ovaj napad najvjerojatnije je povezan s terorističkim napadom u Podmoskovlju u ožujku. I tada je FSB objavio službenu verziju događaja, koja nije otkrila tko stoji iza napada, već se govorilo o "umiješanosti Ukrajine". Međutim, vjerojatno se radilo o ISIL-u (koji u ovakvim akcijama gotovo uvijek preuzme odgovornost), odnosno ogranku ISIL-K, koji djeluje u središnjoj Aziji.

Da se brzo promijenio narativ o "umiješanosti Ukrajine", govori i podatak da je Rusija provela "protuterorističku operaciju" u Dagestanu dva tjedna nakon napada u Podmoskovlju. Sigurnosne službe uhitile su tri osobe koje su, prema njihovim izvješćima, planirale niz kaznenih djela.

Radikalizacija društva 

Nakon Prigožinove pobune postalo je jasno da je unutarnja sigurnost Ruske Federacije znatno narušena. Naravno, to je sve vezano uz rat u Ukrajini i postoje dva ključna razloga za razvoj pobuna i radikalizma. Prvi razlog je to što Rusija mora koristiti resurse sigurnosnog aparata za rat u Ukrajini, pa se često događa da na određenim područjima fali policajaca, redara ili nekih specijalnih snaga. Osim ljudstva, nedostaje i tehnike - sigurnosnih vozila i oružja.

Drugi razlog je to što je svima jasno da se u Ukrajini vodi rat unatoč tome što Kremlj to pokušava prikazati kao vojnu operaciju koja zahvaća samo jedan dio teritorija. Sve je više pokazatelja da rat u Ukrajini utječe na sve aspekte života i da se sve više osjeća i na ruskom teritoriju, posebno u onim federalnim jedinicama koje su podnijele velik teret rata, poput Dagestana.

Ruska Federacija godinama se na razne načine borila da uvjeri građane kavkaskog područja da uopće prihvate rusku državu, a sad od njih traži da se bore za tu istu državu. Time su svjesno jedan dio svojih građana gurnuli u radikalizam. Zašto bi jedan Čečen, Tatar ili Inguš poginuo za interese Kremlja u Ukrajini? Tako da su pobune, teroristički napadi i slično logičan slijed događaja uzme li se u obzir sve navedeno.

Naravno, to ne opravdava terorizam i religijski motivirane napade, nego objašnjava kako je došlo do toga da se Rusija suočava s najvećim terorističkim napadima u posljednjih desetak godina. Kremlj sada ima velik i složen izazov da u isto vrijeme vodi rat u Ukrajini i čuva unutarnji mir, što još nije izazvalo veću eskalaciju, ali u zadnje dvije godine za to se stvorilo vrlo plodno tlo.

Jasno je da bi potez poput nove mobilizacije dodatno pogoršao sigurnosnu sliku Rusije, ali i zašto Kremlj cijelo vrijeme pokušava voditi rat u Ukrajini sa što manjom zalihom "unutarnjih rezervi". Teško je predvidjeti što će se događati u Rusiji, ali izvjesno je da će biti još ovakvih napada.