Foto: MZO.HR

SADA već bivši ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić oprostio se od svojih suradnika patetičnim govorom u kojem se usporedio s grčkim filozofom Sokratom. Nije Barišić iznosio obranu iz Apologije, nego se prikazao kao Sokrat iz puno zanimljivije i dirljivije Platonove knjige “Fedon”, one u kojoj Sokrat objašnjava svoj stav o besmrtnosti duše.

Poučio ih besmrtnosti duše

“Ministar je podsjetio i na iskustvo rasprave o njegovu opozivu u Hrvatskome saboru kad je bio izvrgnut neutemeljenoj harangi i prozivkama poput Sokrata koji je u bio optužen za izmišljena djela. To ga je iskustvo podsjetilo da ništa nije stalno i da je sve promjenjivo te je svaki dan u bilo koje vrijeme bio pripravan otići s časne ministarske funkcije. I to iskustvo odlaska i smirenosti ministar prepoznaje u iskustvu Sokrata koji je nepravedno osuđen u tamnici čekao na smrtnu presudu. U vremenu čekanja primao je svoje prijatelje koji su ga nagovarali na bijeg no on na to nije pristao. I umjesto da oni njega tješe on je njih tješio izlažući im pri tome čuveni nauk o besmrtnosti duše”, stoji na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Loše čitao Fedona

Ministar prepisivač očito je slabo čitao filozofsku literaturu. Prijatelji su Sokrata, puno važnije od tješenja, nagovarali na bijeg kojim bi si spasio život. No, Sokrat je odlučio mirno popiti namijenjenu mu šalicu otrovne kukute i tako prihvatiti presudu za kvarenje mladih i uvođenje novih božanstava. Time je pokazao svoju vjeru u besmrtnost duše. Za razliku od Sokrata Barišić je činio sve da se održi na vlasti i tako produlji svoj politički život koji je trebao završiti kada je otkriveno da je najobičniji plagijator. I u posljednjim trenucima je, navodno, satima odbijao prihvatiti odluku premijera Andreja Plenkovića da mora otići iz fotelje koja mu se toliko svidjela.

Od službenika ministarstva Barišić je kao oproštajni dar dobio čajnik “kao sjećanje na njegove poduke o putu čaja”. A čemu je i kako bivši ministar podučio svoje suradnike ocijenite sami prema navodu na stranicama ministarstva.

Pouka o putu čaja

“Poučna je prispodoba o drevnoj dalekoistočnoj mudrosti sadržanoj u ceremoniji čaja. Japanskoga učitelja čaja Sen no Rikyua (1522.-1591.), koji je bio poznat po svojoj filozofiji “wabi-cha”, traženju ljepote u jednostavnosti, jedan je učenik zapitao: “Učitelju, što je krajnji smisao puta čaja?”. Učitelj je na to odgovorio: “Ljeti je vruće, zimi je hladno; prema tomu se valja upravljati”.

Učenik je na to kazao: »To je tako jednostavno. Ako je tomu doista tako, onda ja više ne trebam vašu posebnu pouku, to znade moja malenkost sama od sebe.«  Učitelj je međutim primijetio: »Ali ako ti to doista ostvariš, onda ću ja postati tvoj učenik”.