AFERA koju je otkrio Indexov novinar Ilko Čimić o neusklađenosti financijskih obaveza i prihoda saborskog zastupnika Domovinskog pokreta Stephena Nikole Bartulice svakim danom dobiva novu dimenziju.

Nakon što smo izračunali da nakon podmirivanja mjesečne rate dva kredita obitelji Bartulica ostaje svega od 35 do 135 eura mjesečno, logički se postavilo pitanje kako preživljavaju. S obzirom na veličinu obitelji, to bi značilo da Bartulice žive ispod razine apsolutnog svjetskog siromaštva.

Galerija

Naravno, to ne može biti istina. Stephen Nikola Bartulica je ubrzo poručio da životne troškove njegove obitelji podmiruje - njegova majka. Osim očitog problema što navedene financijske vratolomije nisu dobro navedene u imovinskoj kartici, zbog čega je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenulo istragu, otvara se i pitanje vjerodostojnosti Bartulice zbog toga što se javno prikazivao kao sasvim drugačija osoba.

Spas od siromaštva ulaskom u Europski parlament

Da ne budu de facto svjetska sirotinja, jer su neto prihodi od stotinjak eura podijeljeni na broj članova Bartuličine obitelji manji od trenutne granice apsolutnog siromaštva od 2.15 dolara dnevno, pobrinuli su se glasači na izborima za Europski parlament. S 35 tisuća preferencijalnih glasova postaje novi hrvatski eurozastupnik.

Njegova majka može odahnuti. S mjesečnom plaćom od 8 tisuća eura neto, plaćenim putnim troškovima, dnevnicom od 350 eura za svaki dan proveden u Europskom parlamentu, 4950 eura mjesečno za troškove ureda u Hrvatskoj i osiguranih 20.150 eura na završetku mandata, Bartulica se financijski osigurao. S obzirom na to da svaki eurozastupnik ima pravo i na 1765 eura dodatne mirovine, osigurao se do kraja života.

Performans s Ferrarijem je pokušaj ruganja s istraživačkim novinarstvom, Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa, koalicijskim partnerom HDZ-om i vlastitom strankom, koja je javno zatražila od Bartulice da obrazloži svoje financijsko stanje, a na kraju i sa samim biračima.

Bartulica je prije izbora rekao da je nadopunio svoju imovinsku karticu, što je minimum koji je trebao napraviti. Ali za Index su iz Povjerenstva potvrdili da ništa nisu dobili po pitanju nadopune imovinske kartice Stephena Nikole Bartulice. Dakle, nema ni minimuma političke pristojnosti.

>> Bartulica: Nadopunio sam imovinsku karticu. Povjerenstvo: Mi nismo ništa dobili

Mnogi roditelji u SAD-u financiraju svoju "stariju djecu"

"Što je u opisanoj obiteljskoj stvari neprirodno ili čak nezakonito, kako to prikazuju mediji? Takva vrsta darova većih financijskih razmjera roditelja prema djeci nešto je sasvim obično i nije vezana uz životnu dob niti roditelja niti djece", piše u priopćenju koje je u ime Bartulice poslala odvjetnica.

Nezakonitosti u cijeloj situaciji će se tek ispitati. U darovanju majke sinu stvarno nema ništa neprirodno, nepravilno ni neuobičajeno. Zapravo, to nije samo slučaj u Hrvatskoj nego i u SAD-u, gdje je Stephen Nikola Bartulica rođen i odrastao.

Prije nekoliko dana je objavljeno istraživanje prema kojem skoro pola roditelja u SAD-u (47 posto) financira svoju djecu stariju od 18 godina. U prosjeku za to izdvajaju 1384 dolara, što je otprilike kao prosječna neto plaća u Hrvatskoj. Ali postoje velike razlike između financiranja mladih odraslih ljudi od 18 do 27 godina (generacija Z) i jako stare djece od 44 do 59 godina (generacija X).

Bartulica s 54 godine spada u "staru djecu". Prosječno roditelji za svoju djecu u tom rasponu godišta u SAD-u izdvajaju 960 dolara na mjesec. Teško da taj iznos može biti dostatan za pokrivanje svih troškova obitelji s troje djece u Hrvatskoj, pa majka Stephena Nikole Bartulice zaista izdvaja puno više od ostalih roditelja u SAD-u za uzdržavanje svoje djece.

Mladi Hrvati uglavnom žive s roditeljima, to znači da ih roditelji financiraju

Ne postoje podaci za Hrvatsku o tome koliko roditelja financira "stariju djecu", ali Hrvati su zadnji koji mogu prigovarati nekome na račun toga. Prema dostupnim podacima, 64.3 posto stanovnika Hrvatske u dobi od 25 do 34 godine živi s roditeljima.

To je najviše u EU, u kojoj je prosjek 30.4 posto. Najviše "stare djece" nakon Hrvatske ima Slovačka, u kojoj 56.8 posto ljudi u dobi od 25 do 34 godine živi s roditeljima. S druge strane, to je prava rijetkost u Švedskoj (6.4 posto), Norveškoj (4.3 posto), Danskoj (3.4 posto) i Finskoj (3.4 posto).

Stephen Nikola Bartulica ima 54 godine. Ne živi s roditeljima, ali priznanje da on i njegova obitelj žive od majčine novčane pomoći je praktički ista stvar.

Bartulicu majka puno više financira nego roditelji mlade u Hrvatskoj koji žive s njima

S obzirom na to da se radi o osobi koja je rođena u SAD-u u obitelji roditelja Hrvata, na Bartulicu se može gledati kao na svojevrsnu kulturološka mješavinu. U SAD-u prosječno roditelji financiraju "stariju djecu" u dobi od 44 do 59 godina s 960 dolara. Bartulici to sigurno nije ni izbliza dovoljno da održava svoju obitelj u Hrvatskoj. Znači, dobiva od majke puno više novca od prosječnog Amerikanca svog godišta.

Prema nekoliko izvora (npr. Numbeo), mjesečni troškovi četveročlane obitelji u Zagrebu su između 2600 i 2700 eura. Ako pretpostavimo da toliko treba i Bartulici, onda ga majka financira sa skoro tri puta više financijskih sredstava nego roditelji u SAD-u "stariju djecu" njegovog godišta.

Skoro dva od tri mlad1 Hrvata (64.3 posto) u dobi od 25 do 34 godine živi s roditeljima, što se može smatrati ekvivalentom roditeljskog financiranja. Minimalno se radi o uštedi na najmu, koji u Zagrebu za stan veličine koja bi bila prikladna za četveročlanu obitelj košta oko 900 eura (ovisno o dijelu grada).

Problem s Bartulicom je što za druge zagovara jedno, a za sve ostale drugo

Navedeno je važno zbog toga što se kosi s većinom stavova i ideja koje Bartulica promovira.  Svoje služenje zapravo izvršava profesionalno, u smislu da je plaćen za to.

Radno iskustvo mu se svodi isključivo na državu (Ministarstvo vanjskih poslova, savjetnik Ive Josipovića i Tihomira Oreškovića), neprofitnu organizaciju (Edukativna inicijativa za srednju i istočnu Europu) te sveučilište koje financiraju Crkva i država (Hrvatsko katoličko sveučilište).

S obzirom na to da mu je plaća većinu života dolazila iz proračuna, direktno ili indirektno, ni služenje narodu nije čisto altruističko. Ništa više od služenja drugih javnih činovnika u Hrvatskoj.

Sve navedeno bi bilo sasvim u redu da Bartulica ne proziva druge zbog istog načina djelovanja koje on prakticira. Ma što mislili o novinama Novosti, činjenica je da s Crkvom imaju jednu zajedničku točku, a to je da obje institucije financira država. Bartulica pak želi da država nastavi financirati Crkvu, a prekine financirati Novosti.

Javno proziva Hrvate za "mentalni socijalizam", a radni vijek je proveo uz državu i Crkvu (koju financira država odnosno porezni obveznici). Kritizira kulturu političkog kadroviranja, a sam priznaje da su mu na putu do zaposlenja u Ministarstvu vanjskih poslova pomogle rodbinske veze s trostrukim ministrom devedesetih Jurajem Njavrom.

"Što gledaš trn u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trn koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidiš? Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu", stoji u Evanđelju po Luki. Bartulica bi se trebao češće sjetiti tih riječi.