Ilustracija: FAH

NOVINAR portala BBC Bryan Lufkin u nedavnom članku izvještava o suvremenom odnosu prema anonimnosti i o tome kako se čovjek može nositi s promjenama oko anonimnosti na internetu.
Dijelove njegovom članka prenosimo u nastavku.

Veliki izazovi

"Kada uđete u sobu u kojoj vas nitko ne poznaje, osjećate anonimnost - sociokulturni fenomen koji omogućuje privatnost i slobodu. Ali u 2017. godini ona gotovo da i ne postoji. Tako je nastao jedan od suvremenih izazova - kako osigurati nacionalnu sigurnost i poboljšati život preko tehnologije, a istovremeno očuvati osnovno pravo na privatnost?"

Zbog interneta smo prestali paziti

"Anonimnost (grč. bez imena) jedinstveno je ljudsko psihološko iskustvo i ideja da svi imamo identitet kojim se predstavljamo svijetu, obitelji, prijateljima i suradnicima, ali imamo i privatni identitet – unutarnji prostor u kojem možemo proučavati vlastite misli i osjećaje. Oba čine naš ukupni identitet, a bez njih naše zdravlje može biti narušeno.

Anonimnost nam omogućuje da izrazimo ideje ili iskusimo nove stvari, bez da nas se ne osuđuje. No studije, poput jedne iz 2013. godine koju je proveo centar za istraživanja Pew, pokazuju da većina korisnika interneta smatra da na internetu nije moguće biti potpuno anoniman. Pokazalo se i da, iako ljudi cijene privatnost, ne poduzimaju mnogo kako bi je zaštitili. U 1990-ima na internetu se uvelike upozoravalo na to da se ne otkrivaju privatne informacije, a danas ih ljudi dobrovoljno ostavljaju diljem interneta, npr. na društvenim mrežama, jer se ljudima čini da je internetski prostor imaginarno mjesto bez pravih granica gdje mogu raditi i govoriti ono što ne mogu u stvarnom svijetu".

Povući se s društvenih mreža nije rješenje

"Poduzeća i oglašivači danas pomoću tehnologije i poslovnih dogovora prate vaše aktivnosti na internetu i nastoje točno odrediti čak i vašu lokaciju radi "personaliziranog" oglašivanja, i mogu vam primjerice poslati oglas na smartphoneu za trgovinu koja se nalazi nedaleko vaše trenutne lokacije.

Peter Swire, profesor prava i etike na Institutu za tehnologiju u Georgiji, kaže da anonimnost nije postojala u malim gradovima, nego se pojavila razvojem velikih gradova. No, ona ima i mračnu stranu jer se velik broj korisnika interneta bavi zlonamjernim aktivnostima - hakiranjem, maltretiranjem drugih internetskih korisnika, posjećivanjem stranica s nasilnim sadržajem i pornografijom te skidanjem ilegalnog materijala.

Javnost je podijeljena između čuvanja privatnih podataka, poput informacija o bankovnim računima i medicinskim informacijama, i žrtvovanja nekih informacija za veće dobro, primjerice sprečavanja terorističkih napada".

Što učiniti

"Pokazalo se da javnost nema povjerenja u to da će vlada i velike ustanove zaštiti njihove privatne informacije. Zato je najbolje da svaki korisnik zasebno odabere složene, zaštićene i različite zaporke, da ne stavlja informacije u e-mailove ili poruke za koje bi mu smetalo da se nalaze na naslovnici novina i da se koristi zaštićenim aplikacijama poput Signala ili WhatsAppa za komunikaciju.

Swire kaže da je bitno ostaviti dio privatnog prostora za najdublje snove i mračne fantazije koje su skrivene od drugih, jer se tako možemo bolje razviti kao ljudi", zaključuje Lufkin.