DOK REVOLUCIONARNI nastavak GTA-a navršava 15 godina, Thomas Hobbs razmišlja o svojoj hrabroj odluci da svoju priču usredotoči na ilegalnog imigranta i subverzivni prikaz zemlje slobodnih.

"Brza hrana, jeftini benzin, lažne grudi - ovdje postoji prečac za sve!" ističe Roman Bellic, imigrant velikog srca, vlasnik propadajuće taksi tvrtke: "Samo moraš znati gdje je." Njegov prvi rođak Niko Bellic - čovjek koji je tek emigrirao s Balkana i potpuno je neuvjeren u sposobnost Amerike da popravi njihove slomljene živote - dobacuje: "Da, ali većina ljudi ne zna gdje je to, pa ostaju na dnu hranidbenog lanca! Ostaju tamo dok ne izgore ili umru."

Iako se ova razmjena misli događa u kratkotrajnoj sporednoj misiji oko četvrtine puta kroz Grand Theft Auto IV, to je savršen odraz toga kako se igra iz 2008. godine, koja sada slavi svoju 15. obljetnicu, usudila preuzeti blockbuster franšizu igara (koja je prodana u više od 400 milijuna primjeraka na globalnoj razini), sada nešto mračniju i više politiziranu.

Započeta 1997. godine, serija Grand Theft Auto gotovo je odmah stekla ime kao nihilistički provokativna i grubo satirična pop-kulturna senzacija, u kojoj igrači preuzimaju uloge urbanih kriminalaca koji testiraju okvire američkog društva dok se pokušavaju uzdići kroz gangstersko podzemlje. Rockstar, studio za razvoj igara sa sjedištem u Dundeeju u Škotskoj, kreirao je GTA igre koje su uvijek bile parodija američkog ekscesa, s duhovitim šalama o svemu, od hamburgera koji izazivaju srčani udar do pametnih domova, piše BBC.

Hrabar zaokret ulijevo

Međutim, dok su prethodne GTA igre naginjale toaletnom humoru umjesto iskrenim porukama o ljudskim stanjima, a glavni protagonisti bili su tihi ubojice ovisni o nestašlucima (Claude Speed iz GTA 3) ili reciklirani muški holivudski arhetipovi odrpanaca koji su postali bogati (GTA: Vice City i Tommy Vercetti), lik Nika Bellica bio je hrabar zaokret ulijevo od razvojnog inženjera Rockstara, izravno natjeravši milijune da gledaju kroz oči iscrpljenog imigranta.

Tijekom igre postoji mučan osjećaj da Niko ima egzistencijalnu krizu dok čini svoja zlodjela (uključujući krađu automobila); nešto što je oblikovalo nesretni govor glasovnog glumca Michaela Hollicka. Kad se Niko provoza pokraj seksualnih radnica, izgovori: "Jadnice!"

Oblači se u jeftine trenirke; priča o svojim noćnim morama zbog PTSP-a i sklon je dati prednost emotivnoj filozofiji ("Rat je mjesto gdje su mladi i glupi prevareni od starih i ogorčenih da ubijaju jedni druge") nad dosjetkama dok se vozi u misije sa svojim suzavjerenicima.

Nakon što je pobjegao od balkanskih ratova Niko se nada da će ga nadahnuti sjajna svjetla Liberty Cityja (izmišljena prerada New Yorka). Ipak, brzo otkriva da su korupcija, pohlepa i "leteći štakori" jednako rašireni u takozvanoj zemlji slobodnih te da gangsteri čak iznuđuju rođaka Romana.

Igra izašla iz zone komfora

"Kada sam radio u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, još uvijek ste mogli vidjeti štetu od granatiranja, tako da je to vidljivo nastavilo progoniti sve zemlje uključene u jugoslavenske ratove", govori Georg Hobmeier, suosnivač gamerske tvrtke Causa Creations sa sjedištem u Beču, i dodaje: "Kada je Niko Bellic predstavljen, činio se tako bliskim. Ljudi u istočnoj i srednjoj Europi bili su vrlo iznenađeni! Činilo se kao da su videoigre izašle iz svoje zone komfora i usuđivale se pokazati mnogo složenije, izmučene ljude."

Causa je razvojni studio koji je oživio Path Out iz 2017.  godine - indie igru koja je replicirala opasnu stvarnu rutu bijega sirijskog izbjeglice Abdullaha Karama i koju su Ujedinjeni narodi koristili u školama kako bi potaknuli učenike da suosjećaju s izbjeglicama i imigrantima. Prema Hobbmieru, GTA IV, koji je objavljen 29. travnja 2008. godine, pomogao je promijeniti narativne ciljeve, potičući generaciju programera - uključujući i njega - da ukorijeni priče u ranjivim perspektivama radnika imigranata.

GTA i Dubioza kolektiv

"U Bosni postoji satirična rock pjesma koja se zove USA od Dubioze kolektiva, a stihovi glase: 'I am from Bosnia Take me to America/I really want to see the Statue of Liberty'. Ova me pjesma podsjeća na GTA IV, jer igra na sličan način suprotstavlja san obećan imigrantima sa sumornom stvarnošću koja ih često čeka kada stignu. Gledajte, GTA IV je pomaknuo granice. Transformirao je teren. Uvođenje ovih tema u projekt ove veličine važnije je od male indie igre; to je revolucionarnije", kaže Hobbmier.

Za njegova kolegu programera Florenta Maurina to je bilo jednako važno. Maurin je osnivač game developera The Pixel Hunt, studija sa sjedištem u Parizu odgovornog za Bury Me, My Love, igru koja pametno uranja igrače u srce očajničkog WhatsApp razgovora između sirijske izbjeglice na putu za Njemačku i njezina supruga koji je ostao u domovini. Ističe koliko je nagla promjena tona GTA IV bila u odnosu na njegova prethodnika GTA: San Andreas iz 2004. godine: "U GTA IV sve se čini težim i utemeljenijim, od palete boja do načina na koji automobili voze i do animacija likova."

"Ovo čini iznenađujuće teško i mračno iskustvo, do te mjere da kada naiđete na neizbježne glupe misije koje svaki GTA nudi, osjećaju se neprikladnima. Niko izgleda užasno depresivno, a stvarno ste morali biti GTA da biste 'prodali' takvog heroja", ističe Maurin.

Isto mišljenje iznosi i John Wills, profesor američkih studija na Sveučilištu u Kentu, koji smatra da je GTA IV bio namjeran pokušaj Rockstara da potkopa živost crtanog filma koja je prethodno definirala seriju i napravi priču prikladnu za svijet koji je 2008. zapadao u sumornu globalnu recesiju.

"Sivi ton grada takav je kontrast solarnoj baklji Los Santosa/Los Angelesa u GTA: San Andreas, s pravim fokusom na dug, težak život i realizam. U GTA igrama postoje trajne teme privlačnosti kriminala, pritiska osobnog neuspjeha, osjećaja šire muške krize i Amerike koja stalno razočarava. Ali uzaludnost američkog uspona je uočljivija i ozbiljnija u GTA IV", govori Wills za BBC.

Povezanost igre i imigracije u SAD-u

I Maurin i Wills vjeruju da je ovu tonsku promjenu potaknuo stvarni svijet koji GTA IV odražava. Kada je razvoj igre 2005. počeo poprimati svoj konačni oblik, američka migrantska populacija (koja se sastoji od legalnih i ilegalnih imigranata) dosegla je novi rekord od 35 milijuna.

A kao odgovor na porast ilegalne migracije i reakciju oko toga, američka vlada pokrenula je pojačanu militarizaciju svojih granica, s nedavno formiranim Uredom za imigraciju i carinu koji je postajao sve moćniji.

Zapravo, prema Nacionalnom vijeću zakonodavstava saveznih država, 570 zakona koji se bave legalnim i ilegalnim imigrantima uvedeno je u SAD-u 2006. godine, a najmanje 1562 zakona 2007. godine.

Kad Niku progone helikopteri u GTA IV nakon što je počinio previše zločina, helikopteri su označeni logom "'Patriotism and Immigration Authority", a njihovi piloti uzvikuju fraze poput: "Stegnimo obruč!" Jasna je sugestija da Bellica lovi krvožedna granična kontrola, a ne policija.

"Amerikanci su počeli koristiti helikoptere za lov na meksičke ilegalce i agresivno su postavljali bodljikavu žicu na svoje granice kada je GTA IV nastajao. Europske granice također su bile militarizirane. U Ujedinjenom Kraljevstvu sredinom 2000-ih imali ste ljude koji su se uvlačili u kamione i brodske kontejnere. Svijet GTA IV odražava sve to. U igri Niku doslovno lovi vlada", kaže Hobmeier.

Rockstar je poznat po tajnovitosti i odbio je sudjelovati u ovoj priči, ali u intervjuu iz 2008. suosnivač Dan Houser potvrdio je da je ideja za GTA IV bila da se Niko osjeća kao ilegalni imigrant: "Htjeli smo nekoga tko će biti žestok, ali i ilegalac.

Ideja o ovoj imigrantskoj priči počela se činiti zabavnom i zanimljivom, a on je bio dobar lik. S jedne strane je nevin, s druge je prekaljen u bitkama i umoran od svijeta. Upravo sada, moderna priča o 'dolasku u Ameriku' čini nam se vrlo zanimljivom."

Ipak, bilo bi neiskreno reći da je Rockstar napravio apsolutno sve kako treba u vezi s portretiranjem Nika Bellica. Lik često krivo izgovara srpsko-hrvatske fraze, što je nusprodukt činjenice da je glasovni glumac Michael Hollick bio Amerikanac, a igra ga tjera na zamorne "asimilacijske" zadatke u kojima mora izvesti svoje prijatelje na kuglanje i piće kako bi se prilagodio u SAD-u.

Iznad svega, kritičari su tvrdili da je Niko samo generalizacija istočnoeuropskih imigranata, što održava štetne stereotipe o ovoj skupini koja je podložnija kriminalnim aktivnostima.

Za dr. Jess Rowan Marcotte, konzultanticu za Refugee Engagement with Video Games za Ujedinjene narode, bilo je dobro vidjeti da se GTA IV usredotočuje na priču o imigrantima, ali još uvijek nije otišao dovoljno daleko.

"Svaka čast autorima i kreativnom vođenju što su pokušali uzeti u obzir zablude američkog sna. S obzirom na to, posljedice te odluke nisu se savršeno prenijele na ostatak igre. Uglavnom, igrivost i mehanika slijede tipičnu nasilnu GTA igru, unatoč narativnom dekoriranju izloga", rekla je Marcotte.

Autsajder franšize

Dakle, što je točno naslijeđe GTA IV? Na mnoge načine ostaje "autsajder" franšize. Njegov nastavak GTA V postao je najprodavanija igra svih vremena vraćajući se na konvencionalniju akcijsko-avanturističku priču i mijenjajući tri glavna lika (Franklin, Michael i Trevor) koji su radosno ubijali i nisu imali moralni stupanj savjesti Nika Bellica.

U tom je procesu prodaja GTA IV ostala slabija. To znači da se mračnija, riskantnija priča poput Bellicove vjerojatno neće ponoviti, s tim da Rockstar ne žuri objaviti remasteriranu verziju GTA IV.

Kamo god GTA franšiza išla dalje u smislu društvenih tema, Wills kaže da će GTA IV samo rasti: "Rastuća kulturološka podjela u pogledu imigracije na Zapadu čini možda važnijim nego ikad da igre poput GTA IV humaniziraju imigrantsko iskustvo i pokažu kako moramo imati suosjećanja, a ne mržnje za sve ljude.

Iako format GTA IV, preplavljen često neopravdanim nasiljem, nije najbolje sredstvo za to, barem uspijeva stvoriti neko suosjećanje."

U posljednjoj misiji GTA IV, Niko Bellic se suočava s nemogućim izborom, koji će sigurno rezultirati smrću voljene osobe. Prvo što lik sarkastično kaže nakon što završi ova misija i probudi se u svom stanu je: "Dakle, ovo je američki san? Ovo je pobjeda za kojom smo čeznuli?"

Serija GTA satirizirala je SAD već mnogo puta, posebice američku potrebu da sve bude super veliko i pretjerano oslanjanje na oružje, ali Maurin iz The Pixel Hunta tvrdi da je GTA IV prvi istinski ispitao ograničenja američkog sna za one koji nisu Amerikanci.

"Koristiti lik koji je pobjegao iz ratom razorene Jugoslavije i dalje je prilično hrabro. GTA IV je imao nešto dublje za reći, nešto istinski nihilističko i rekao je to svojom pričom, završetkom, likovima, ali i svojom estetikom i sveukupnom tugom. To je igra o nemogućnosti iskupljenja za neke u Americi, posebno za ljude poput Nike Bellica", zaključuje Maurin.