SVE JE POČELO s velikim šupljim drvetom. Dvogodišnji Emile Ouamouno volio se igrati unutar tog stabla u blizini njenog doma u Meliandouu, selu u srcu gvinejske džungle. Ali i drugi oblik života također je otkrio udobnost takvog smještaja – šišmiši. Djeca bi ih ponekad hvatala i pekla za večeru. Onda se Emile razbolio i 28. prosinca 2013. umro od nasilne i tajanstvene bolesti. Njegova majka, sestra i baka bile su sljedeće. I to je bilo to, nakon pogreba, bolest se počela postupno širiti, piše BBC.

Do 23. ožujka 2014. godine bilo je već 49 slučajeva i 29 preminulih i znanstvenici su potvrdili da se radi o eboli. U sljedeće tri i pol godine svijet je s užasom gledao kako virus odnosi 11.325 života. No, dok je to događalo, odvijala se još jedna tragedija.

Epidemija je dovela do ozbiljnog naprezanja lokalnog zdravstvenog sustava. Djelatnici su umirali, veliki broj bolnica je zatvoren, a one koje su ostale otvorene bile su preopterećene borbom protiv ebole. U tri najpogođenije zemlje – Sierra Leoneu, Liberiji i Gvineji – ljudi su pod svaku cijenu počeli izbjegavati zdravstvo. Bojali su se tajanstvene nove bolesti, ali bojali su se i liječnika. Zdravstveni djelatnici postali su stigmatizirani zbog zlosretnih bijelih ogrtača i povezanosti s iznenadnom smrti. Ljudi im se nisu htjeli približavati, opisuje BBC.

Zbog toga je pandemija dovela do dramatičnog pada popularnosti medicinske skrbi, pokazuje analiza iz 2017. godine. Broj trudnica koje su tražile pomoć pri porodu pao je za 80 posto, cijepljenje se prorijedilo, a za 40 posto smanjio se prijem djece s malarijom. Ironično, nakon intenzivnog međunarodnog napora u suzbijanju pandemije, ove kolateralne štete bile su ozbiljnije od same bolesti.

Isti scenarij?

Svijet bi 2020. mogao svjedočiti istom scenariju. Na početku su mnoge nacije htjele uvjeriti javnost kako je covid-19 na mnoge načine dobio prednost. Izdvajali su se kreveti i respiratori, razmatrali neispitane metode liječenja, a tisuće liječnika premještale na respiratorne odjele. U Velikoj Britaniji vlada je zdravstvenom sustavu obećala sve što je potrebno da bi se nosio s pandemijom, „koliko god to koštalo“.

Slične korake, nastavlja BBC, poduzele su zemlje širom svijeta dok su se borile s rastućim stopama zaraze. Odgađalo se i zaustavljalo sve što nije bilo hitno, od određenih operacija do seksualnih zdravstvenih usluga, programi za prestanak pušenja, podrška mentalnom zdravlju, stomatologija, cijepljenje, kontrole malignih bolesti i rutinski zdravstveni pregledi.

Pokazalo se da je sve ovo bilo važno zato što nema suvišnog ili rezervnog liječnika ili suvišne medicinske discipline. Zbog toga intenzivno fokusiranje na jednog neprijatelja već ima strašne popratne pojave.

Širom svijeta pacijenti prijavljuju da im je uskraćena zdravstvena skrb pri malignim bolestima, dijaliza ili hitne transplantacijske operacije, a u nekim slučajevima ishod je bio smrtonosan. Na Balkanu su žene bile prisiljene na opasne eksperimentalne pobačaje, dok su stručnjaci u Velikoj Britaniji izvijestili o porastu nestručnih stomatoloških zahvata, pri čemu ljudi pribjegavaju improvizacijama koje uključuju žvakaće gume, kliješta za žicu i ljepilo. Panično gomilanje dovelo je do nestašice hidroksiklorokina, koji se inače koristi za liječenje malarije i autoimunih bolesti, iako se pokazalo da zapravo povećava smrtnosti od covida-19.

Kao i u svim krizama, piše BBC, trenutačna pandemije vjerojatno će najsnažnije pogoditi najsiromašnije zemlje. Znanstvenici upozoravaju da na nekim mjestima poremećaj u kontroli bolest poput HIV-a, tuberkuloze i malarije može dovesti do smrtnosti istih razmjera kao i kod samog koronavirusa. Isto tako, stručnjaci strahuju da će smrtnost od bolesti kao što je kolera uvelike nadmašiti smrtnost od samog covida-119.

Cijepljenje

Posebno zabrinjava cijepljenje. Svjetska zdravstvena organizacija izračunala je da je najmanje 80 milijuna djece mlađe od godinu dana u riziku od difterije, dječje paralize i ospica, jer je pandemija poremetila programe cijepljenja u najmanje 68 zemalja. Očekuje se povratak dječje paralize, unatoč milijardama koje su posljednjih desetljeća uložene u njeno iskorjenjivanje. Ovaj je virus nakon mukotrpne borbe doveden na rub iskorjenjivanja u divljini, kao što se to uspjelo s velikim boginjama.

Istodobno je David Beasley, izvršni direktor Svjetskog programa za hranu (WFP) Ujedinjenih naroda, u travnju upozorio da se svijet nalazi na rubu gladi biblijskih razmjera. Oko 130 milijuna ljudi izloženo je riziku od gladi, a 135 milijuna već se nalazi u tom riziku.

Konačno, neki stručnjaci predviđaju da će globalne karantenske mjere i kasnija ekonomska previranja vjerojatno povećati broj takozvanih smrti iz očaja, jer će neki ljudi pribjegavati alkoholu ili samoubojstvima, piše BBC.

Koji su stvarni razmjeri kolateralne štete od covida-19 i što možemo učiniti da to zaustavimo?

Za epidemiologa Timothyja Robertona i njegove kolege sa Sveučilišta Johns Hopkins u Marylandu nuspojave pandemije postale su razlog za zabrinutost odmah na početku. „Mnogi od nas pratili su reakciju na epidemiju ebole u zapadnoj Africi 2014. godine i znali smo što se može dogoditi“, rekao je Roberton za BBC.

Robertonovu ekipu zanimalo je kako će covid-19 utjecati na žene i djecu u zemljama niskog dohotka, kao što je subsaharska Afrika. Izradili su modele utjecaja s nekoliko scenarija različite težine i identificirali dva glavna načina na koji reakcija na covid-9 može povećati broj smrtnih slučajeva. Jedan od njih bili su poremećaji zdravstvenih usluga.

„Primjerice, ljudi bi mogli biti previše preplašeni da traže pomoć“, objašnjava Roberton te dodaje kako bi s druge strane zdravstveni radnici mogli i sami biti bolesni ili bi se mogli posvetiti samo pandemiji, a moglo bi doći i do nestašice lijekova. Drugi je problem da obitelji nemaju pristup dovoljnim količinama hrane, što može povećati njihovu osjetljivost na infektivne bolesti.

Sve u svemu, znanstvenici predviđaju da bi u najcrnjem scenariju, bude li se korištenje zdravstvenih usluga smanjilo za 50 posto i pothranjenost povećala za isti postotak, više od milijun djece i 56.700 majki moglo umrijeti zbog neizravnih posljedica pandemije. Većina dječje smrtnosti bit će zbog upale pluća ili dehidracije zbog proljeva, dok će kod žena glavni uzroci vjerojatno biti komplikacije u trudnoći i porodu, krvarenja, eklampsija i sepsa.

„To će se dogoditi ne bude li bilo liječenja, ne budu li djeca dobivala oralnu rehidraciju, a majke antibiotike“, objasnio je Roberton.

Kao se ovaj broj smrtnih slučajeva pridoda broju ljudi koji je u riziku od gladi, stopa smrtnosti postaje velika. WFP trenutačno svakodnevno dostavlja hranu za gotovo 1000 milijuna ljudi, a od tog broja oko 30 milijuna ljudi izravno ovisi o toj pomoći. Prema podacima WFP-a, 300.000 ljudi dnevno moglo bi umirati od gladi u sljedećim mjesecima, bude li onemogućeno pružanje ove pomoći. To ne uključuje ljude koji su u siromaštvo pali zbog same pandemije.

„Ako pogledamo širu sliku, svijet smatra da se dobro nosimo s problemom i da broj gladnih ljudi u svijetu pada“, rekla je za BBC Jane Howard, šefica komunikacija u WFP-u, te pojasnila da se ovaj trend u posljednjih pet godina zapravo preokrenuo, uglavnom zbog ratova i klimatskih promjena.

„Neposredno prije izbijanja krize oko koronavirusa, dobili smo nove podatke koje su zaista alarmantni i pokazuju da broj akutno gladnih ljudi prilično naglo raste“, kaže Howard.

130 milijuna na rubu gladi

Ne samo da će trenutačna pandemija vjerojatno gurnuti dodatnih 130 milijuna na rub gladi, nego je to i prijetnja donacijama na koje se program oslanja.

„Bude li svjetska ekonomija pogođena i zemlje nas ne budu u stanju financirati kako se očekuje, suočit ćemo se s potpuno novim scenarijem koji je zaista zastrašujući“, kaže Howard.

Malo je kompliciranije objasniti kako točno covid-19 može gurnuti ljude u glad. Howard objašnjava da je danas pothranjenost veliki problem u gradovima, gdje će pandemija vjerojatno najteže pogoditi ljude, a ne samo u zabačenim krajevima subsaharske Afrike, što je suprotno stereotipnim slikama o gladnim ljudima iz filmova s kraja 90-ih godina.

„Ako živite u ruralnim područjima, možda imate povrtnjak ili netko od rođaka ima kravu. Dakle, imate određena rješenja oko sebe, ali u gradovima ste apsolutno prepušteni na milost tržištu“, govori Howard, dodajući da su trenutačno glavna briga radnici, vozači rikši i građevinari.

Na primjer, jedan od kolega Jane Howard u Republici Kongo već je primijetio da su troškovi osnovnih namirnica kao što su kikirikijevo tijesto i kasavijevo brašno porasli za 10 posto u posljednja dva tjedna. Dijelom se to može objasniti skraćenim radnim vremenom trgovina, ali činjenica je i da je covid-19 već počeo utjecati na globalne opskrbne lance i uvoz je već postao skuplji. Postoje i drugi skriveni troškovi. Žena koja zbog karantenskih mjera ne može koristiti javni prijevoz, mora unajmiti kolica da bi namirnice dovezla kući, napominje BBC.

Naravno, postoji i drugi razlog zbog kojeg bi mnoge zemlje mogle ima više smrtnih slučajeva od kolateralne štete nego od samog virusa, a to je dob stanovnika. Poznato je da covid-19 više pogađa starije, ali razmjeri u kojima se to događa ipak su zapanjujući. Prema podacima u New Yorku od 13. svibnja, osobe starije od 75 godina umirale su 811 puta više od covida-19 nego osobe do 17 godina.

S druge strane, zemlje niskog dohotka obično imaju mlađu populaciju. U zemlji s najmlađom populacijom na svijetu, u Nigeru u zapadnoj Africi, medijalna dob je tek 15,2 godine. Niger ima i najviši prirodni prirast na svijetu jer svaka žena rađa prosječno 7,2 djece. Niger je dosad imao 254 smrtna slučaja od koronavirusa. Nasuprot tome, u Italiji je medijalna dob oko 45 godina, a stopa smrtnosti od covida-19 jedna je od najvećih na svijetu. Dosad je umrlo više od 33.000 ljudi.

Neizravni smrtni slučajevi

U kojoj je mjeri pandemija odgovorna za ove smrtne slučajeve još nije sasvim jasno, moglo bi biti da je zbog virusa izgubljeno manje godina života nego što se čini. Na primjer, stariji ljudi u najvećem su riziku umiranja od covida-19, ali i u najvećem riziku od drugih sezonskih ili respiratornih bolesti kao što je norovirus ili upala pluća. Trenutačno bitno više ljudi umire na mjesečnoj razini nego što je normalno za ovo doba godine. Ali ako ukupan broj kasnije padne ispod prosjeka, moguće je da virus ubrza smrt stariji osoba samo za nekoliko mjeseci, ali ne i godina.

Zapravo, smatra se da bi čak i u bogatim zemljama broj neizravnih smrtnih slučajeva dugoročno mogao nadmašiti broj preminulih zbog virusa. Uzmimo, primjerice, rak. Otkad je počela pandemija umanjeni su napori oko smanjivanja smrtnosti od raka, poput analize cervikalnih briseva, zato što je fokus usmjeren na spašavanje života onih koji su u neposrednoj opasnosti. Za neke ljude to će imati fatalne posljedice, ističe BBC.

„Rak ne može čekati. Uvijek je lakše liječiti rak ako se dijagnosticira na vrijeme“, kaže Sara Hiom, šefica rane dijagnoze i obavještavanja u humanitarnoj organizaciji Cancer Research UK. Unatoč tome, ona kaže da su mnogi programi pretraga u Velikoj Britaniji zaustavljeni otkako je uvedena karantena, što znači da 1600 dijagnoza, koliko ih inače ima svaki mjesec, trenutačno nije postavljeno.

„Ne radi se o bolesnim ljudima. To nisu ljudi za koje očekujemo da će imati rak. Programi pretrage dio su našeg arsenala u ranom dijagnosticiranju raka“, rekla je Hiom za BBC.

Drugi su važan alat preporuke liječnika opće prakse, ali i tu postoji problem. Podaci pokazuju da ljudi trenutačno ne dolaze na preglede, možda i zato što se boje napustiti svoje domove. Čak i kad napokon dođu do liječnika, ne idu dalje kod specijalista, bez obzira na hitnost.

Oni koji već imaju dijagnozu mogli bi se suočiti s dugim kašnjenje prije nego započnu s liječenjem, a Hiom objašnjava da će rješavanje zaostataka kad pandemija jednom prođe biti vrlo spor proces. Jedna je skupina onkologa procijenila da će samo u Velikoj Britaniji 60.000 pacijenata umrijeti od raka zbog kašnjenja u dijagnosticiranju i liječenju.

Naposljetku, tu je i pitanje nadolazeće recesije, nastavlja BBC, koja je u Njemačkoj već počela i očekuje se da će biti najteža nakon Velike depresije. Kao i mnoge druge važne zdravstvene organizacije i Cancer Research je ovisan o donacijama šire javnosti, a mnoge njegove unosne aktivnosti, kao što su sponzorirane utrke, trenutačno nisu moguće. To bi moglo poremetiti istraživačke napore na dugi niz godina.

Što se onda može učiniti kako bi se smanjile neizravne posljedice covida-19?

Sara Hiom želi da se pretrage malignih bolesti nastave što prije, ali nada se i da će poslati poruku da takve bolesti ne mogu čekati i da će u sljedećim mjesecima pacijenti ponovno dolaziti na preglede.

„Karcinomi su u kasnijim fazama mnogo složeniji i skuplji za liječenje u svakom smislu. Skuplji za pacijenta, skuplji za zdravstveni sustav“, objasnila je Hiom.

Howard istodobno ukazuje na popis WFP-ova ekonomista, na kojem je pomoć nacionalnim vladama da uspostave sigurnosne mreže za svoje populacije, kao što su besplatni školski obroci za djecu iako su škole zatvorene, te održavanje opskrbnih lanaca i izbjegavanje prepreka u trgovini.

„Male stvari zapravo mogu imati veliki utjecaj. Na primjer, ako inzistiramo da vozači kamiona u međunarodnom prijevozu moraju u karantenu, opskrbni lanac mogao bi se raspasti. U južnoj Africi smo uvjerili nacionalne vlade da određenim ugovornim prijevoznicima izdaju dokumente koje vozačima jamče pravo na prolaz“, zaključila je Howard.