ZAGREPČANKA Monika prije manje od dva tjedna ostala je bez svoje sedmomjesečne djevojčice Mije zbog meningokokne sepse. Bolesti za koju je rijetko tko uopće čuo, teško se izgovara, a cjepivo gotovo nitko ni ne spominje dok već nije prekasno.

"Mia je trebala uskoro propuzati. Suprugu i meni nije bilo ni na kraj pameti da će se ovako nešto dogoditi", uvodi nas u priču Monika, koja je, unatoč boli nakon tragedije, odlučila istupiti u medije kako bi osvijestila ljude o rizicima.

Monika je stala pred kamere Indexa u svom domu, i dalje ispunjenom Mijinim igračkama, no zbog zaštite svog starijeg sina zamolila nas je da joj sakrijemo lice i promijenimo boju glasa.

Sve krenulo s povraćanjem

Kako je ispričala, sve je krenulo u četvrtak u jutarnjim satima, dva dana prije Valentinova, kada je Mia počela povraćati.

"Mia je odrastala kao zdravo i nasmijano dijete, puno života. Već je dobila tri cjepiva i sve je prošlo u redu, a čekala je sljedeće cijepljenje. Tog jutra, kada je počela povraćati, izmjerila sam joj i povišenu temperaturu", ispričala je Monika, koja je nakon toga krenula sa standardnom procedurom tuširanja, čepića i svega ostalog što je već prolazila mnogo puta.

Međutim, Miji se temperatura nije spuštala, a Monika je sa suprugom poslijepodne odlučila otići na hitnu jer je na bebi uočila osip koji ju je zabrinuo.

"Boja mi je bila alarmantna jer je osip bio ljubičast, a ne rozi, kakav djeca znaju imati od temperature. Kada smo došli na zaraznu, osip joj se pojavio i na glavi i sve se izraženije vidio po tijelu", kaže Monika. Nakon nekog vremena čekanja obitelj je konačno došla na red, a onda je krenula agonija.

Sestre počele trčati po bolnici

"Doktorici nisam stigla ni nabrojiti sve simptome kada je medicinska sestra Miju omotala u deku i počela trčati s njom. Ja nisam znala što se događa, počela sam trčati s njima do intenzivne. Kada smo došli tamo, sestra nam je samo rekla da je Mia u najboljim rukama i da tim doktora radi s njom", kaže Monika i pritom hvali ljubaznost sestara koje su bile uz nju u tim trenucima.

Nakon dva sata čekanja liječnik je konačno došao do obitelji i objasnio im da se radi o situaciji opasnoj po život. Nakon što im je objasnio što je zapravo meningokokna sepsa, Monika i suprug na nekoliko minuta otišli su do svoje bebe, a potom su otišli kući.

Oko jedan sat ujutro stanje joj se pogoršalo, rekli su Moniki liječnici telefonom, u 7 sati je bila u istom stanju, da bi joj u 9.58 sati idućeg jutra rekli najgore moguće vijesti.

Proglasili smrt u 9.56 sati

"U 7.20 sati Miji je srce stalo. Nakon prve reanimacije vratili su je na 20 minuta, ali joj je srce ponovno stalo i nakon toga su je opet reanimirali jako dugo, dok nisu proglasili smrt u 9.56 sati", priča nam Monika.

Tek u bolnici tog jutra obitelj je zapravo shvatila što se dogodilo njihovoj djevojčici te da se radi o bolesti koja je izrazito opasna po život, toliko da je i cijela obitelj morala popiti antibiotik jer su bili u kontaktu s njom.

Za meningokoknu sepsu i cjepivo Bexsero nisu čuli ni godinama prije, uvjerava nas Monika, kada su i sa starijim sinom odlazili pedijatrima i na cijepljenja. Zato danas Monika želi upozoriti sve ostale na opasnosti ove bolesti, kako se nekome drugome ne bi dogodilo isto.

"Nakon što smo jučer objavili ovu priču, po komentarima sam primijetila da je bilo više slučajeva, ali su uvijek ostajali u krugovima obitelji i prijatelja. Nikada se svijest o tome nije proširila", kaže nam danas Monika pa se osvrće i na one koji su je optužili da "širi propagandu cijepljenja".

"Tu se ne radi o promoviranju cjepiva, već želim uputiti ljude na to da bolest postoji. Bitno mi je probuditi svijest među ljudima jer mi nju nećemo vratiti, ali ako možemo nešto promijeniti, zašto ne?"

Epidemiologinja za Index

Dr. Goranka Petrović, epidemiologinja i voditeljica Odjela za respiratorne bolesti u HZJZ-u, objasnila je za Index detaljnije o kakvoj je bolesti riječ. Rijetko se pojavljuje, kazala je, oko 15 do 20 posto ljudi kliconoše su bakterije Neisseria meningitidis, ali kada se bolest pojavi - smrtnost može biti i do 40 posto.

"U rijetkim slučajevima ona ipak prodre u krv i izazove upalu središnjeg živčanog sustava, odnosno meningitis. U slučaju meningitisa simptomi se uglavnom odnose na visoku temperaturu, glavobolju i kočenje vrata, a često se pojavljuju mučnina i povraćanje. Oboljelim osobama smetaju i jaka svjetla, a znaju i gubiti svijest", objašnjava Petrović.

U slučaju sepse, koja se dogodila malenoj Miji, postoji još jedan simptom koji je lako uočljiv.

Karakteristični osip 

"Za sepsu su karakteristična petehijalna krvarenja - specifična vrsta osipa po cijeloj koži. To obično prate i poremećaji u zgrušavanju krvi, a vrlo često dolazi i do zatajenja organa", kaže epidemiologinja.

Bakterija koja uzrokuje ovu bolest širi se kapljičnim putem - govorom i bliskim kontaktom, a u tijelu može biti tri do četiri dana prije nego što se pojave prvi simptomi.

U posljednjih deset godina, iznijela nam je podatke epidemiologinja, 244 osobe u Hrvatskoj oboljele su od ovog tipa bolesti, dok ih je 20 preminulo. Lani je također preminula jedna osoba, kao i godinu prije. Ono što zabrinjava u slučajevima poput Mijinog jest to što bolest toliko brzo napreduje da je često teško procijeniti u kojem trenutku treba potražiti liječničku pomoć.

"Praktički od punog zdravlja oboljela osoba završi sa smrtnim ishodom", kaže epidemiologinja, baš kao što se dogodilo i malenoj Miji. "To je iznimno rijetko, ali izuzetno teško stanje."

Postoji cjepivo

No bolest se može spriječiti cjepivom koje postoji na hrvatskom tržištu, ali je obavezno jedino za osobe koje su pod povećanim rizikom od razvijanja bolesti. S obzirom na opasnosti, epidemiologinju smo pitali zašto nije obavezno za sve.

"Hrvatski zavod za javno zdravstvo zasad nije dobio od Hrvatskog pedijatrijskog društva njihovo stručno mišljenje o potrebi uvođenja istog cjepiva u program obaveznog cijepljenja na univerzalnoj razini", kaže epidemiologinja.

S obzirom na to da u Europi već postoji petnaestak država koje imaju uvedeno obavezno cijepljenje Bexserom, cjepivom kojim se štiti od meningokoknih bolesti skupine B, obratili smo se i Hrvatskom pedijatrijskom društvu s pitanjem treba li Hrvatska uvesti isto. Njihove odgovore objavit ćemo kada ih dobijemo.