Bijes će uvijek biti usmjeren na pogrešne ljude. Pravda za Davida!

Bijes će uvijek biti usmjeren na pogrešne ljude. Pravda za Davida!
Foto: Elvir Padalović, BUKA

SKUP Pravda za Davida traje 281 dan i nenasilan je, nije prouzrokovana nikakva šteta na dobrima i ljudima. Predstavljati te ljude kao nasilnike je laž. Predstavljati da je Pravda za Davida kriva zbog otkazivanja javnog dočeka Nove godine je licemjerno i poziv je na linč, neistina je. Otkazivanje nema veze s jučerašnjim skupom.

Nisu Davor i članovi Pravde za Davida vratili slučaj u žižu regionalnih medija niti su oni vratili hiljade ljudi na Trg, već Lukač nasiljem na Trgu 25.12.

Novu godinu je još u martu odgodila potraga za pravdom i istinom. 

To su obični ranjivi ljudi

Nikad ovolika policijska sila nije djelovala u gradu prema 30-ak ljudi bez ikakvog dosjea, kao što je to bilo sinoć. Te slike su otkazale doček Nove Godine i potragu za pravdom nad ubijenim mladićem. Niko od tih ljudi nije htio da sruši sistem. Naprotiv, oni svih 280 dana traže da sistem radi. I nisu savršeni, pravili su i greške, jer radili su srcem i kako znaju i umiju, bez ikakve zadnje namjere.

Nisu iza njih stajale marketinške agencije i novci. Razni ološ se uspio okoristiti od njih. To nisu moćni ljudi, plaćenici, kako ih danima predstavljaju mediji plaćeni javnim parama. To su obični ranjivi ljudi koji nemaju ništa osim svojih tijela. Sve drugo je zamjena teza. Ne sudite preoštro o ljudima kojima je ubijeno dijete, a kojima su iz sistema poručivali da im je, jebiga, ostalo još djece. 

Ne budite pizde. Ne budite kao Oni!

Moja mlađa kćerka Marija, 6 godina, na jelku je stavila gomilu šarenih kovertica, u svaku ubacivši imena i, pazite sad, kataloški broj svih lego kockica i barbika koje je našla, pa koji upali.

Starija, Mihaela, 10 godina, zapisala je samo jednu. Da odselimo odavde.

Na današnji dan sam obično pisao novogodišnje čestitke, danas ne umijem

Danas sam vam po FB memoralu obično pisao novogodišnju čestitku. Tragajući u prethodnoj godini za komadićima nade, birao sam riječi, kojih je sve manje, kao ostataka staklastih romboida u nekom raubovanom kaleidoskopu, ali bih ih opet nalazio, gledajući da mi se kroz njih na horizontu pokaže barem malo boje.

Danas ne umijem. Ne znam. Ne mogu se lagati. Mnogo je više pitanja nego odgovora. Nasilje nad drugovima me paralisalo. Jedino što je sigurno je da će bijes uvijek biti usmjeren na pogrešne, na jednako nesrećne i uplašene.

Srećna Nova godina.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara