Bili smo u Sućurju pa u Međugorju: Pronašli smo hotel vidjelice, njoj nema traga

Bili smo u Sućurju pa u Međugorju: Pronašli smo hotel vidjelice, njoj nema traga
Foto: Index

"KRADU, ne moš živit od njih", žali nam se prodavač krunica i srodne posvećene bižuterije u Međugorju, negdje na polovici blaženog dana koji smo proveli u potrazi za Mirjanom Soldo, najpoznatijom bespravnom graditeljicom među vidiocima.

"Samo prođu i stave krunicu u džep. A ručno su rađene. I sad ti reci šta je to: pređe pola svijeta, dođe na hodočašće i onda meni krade krunice", žali se naš sugovornik pa pogledom prati skupinu hodočasnika koji su mu se, po povratku s brda ukazanja, prijeteći približili stolu s izloženim asortimanom.

Srećom po njega, nisu lopovi. 

Razgovor s anonimnim prodavačem bio je šlag na tortu ili, da se izrazimo primjerenom terminologijom, križ na zvoniku našeg svetog dana provedenog u uzaludnoj potrazi za M. Soldo, stanovnicom Međugorja poznatoj po čestim druženjima s Gospom, a odnedavno i po betoniranju te oblaganju kamenom plaže pred kućom u Sućurju na Hvaru. Eto, ona se druži s bićem koje nitko nije vidio, na tome je izgradila karijeru, hotele, kuće i plažu pride, a mi nismo uspjeli ugledati niti nju.

Ukazanje općinskog načelnika

U Sućurju nam se ukazao Ivan Slavić, načelnik općine. Ćaskali smo ispred katnog zdanja familije Soldo podignutog u neposrednoj blizini mora - od njega ga dijeli tek uzak put širine jednog auta i spomenuta betonska plaža.

Jest, priča načelnik, pokrenula se propisana procedura protiv vidjeličine nedopuštene intervencije, ali  tek nakon nedavnog teksta u splitskom dnevnom listu. I na poticaj Splitsko-dalmatinske županije. Slavić zna da je Soldo prije nekoliko godina betonirala dio plaže, zna i nju, mali je Sućuraj, ali, eto, dosad nije išao za tim, pa su sveti beton i sveti kamen služili za odlaganje ručnika i ležaljki svjetovnih gostiju Mirjanine kuće. Do izlaska prvog teksta. Sada je ilegalna plaža familije Soldo prazna. Čeka da se famozna procedura pretvori u konkretno djelovanje na terenu.

U kući nema Soldinih. Samo neki muškarac, traži da pričamo engleski, on je gost, nema vlasnika. Po dvorištu, oko bazena, razbacani plažni rekviziti i bicikli. Aute ne vidimo.

Nema druge, idemo za Međugorje. Koji sat kasnije, eto nas u najpoznatijem katoličkom diznilendu u ovom dijelu Europe. Poljski autobusi, loš asfalt, ljudi koji hodaju po cestama, loši pločnici, osrednji asfalt, beskrajni zemljani put, prejako sunce, opet poljski autobusi - vozi li itko autobus u Poljskoj ovih dana ili su svi u Međugorju? - vreli burek, raspitivanje o hotelu Mirjane Soldo, aj tamo, aj ovamo, hodaj makadamom, još deset minuta pješačenja do glavne ulice, tamo je lanac suvenirnica, u njima Majka Božja na etiketama alkoholnih pića, magnetima, jastucima, nekoliko tona križeva, kad se prođu suvenirnice desno, eno vidjeličina hotela.

Pred hotelom suvenirnica, pitamo prodavača gdje je Mirjana, a vi ste, uzvraća protupitanjem i gleda mobitel u našim rukama. Objasnimo tko smo, onda ništa, odgovara i okreće leđa.

Fina dobrodošlica.

Svejedno. Ulazimo u hotel, nema recepcije, odmah blagovaonica, ormarić s ključevima soba, zidovi sa slikama primjerene tematike... Stižemo do kuhinje, kažemo tko smo, koga tražimo i zbog čega, njih tri se konzultiraju pa zovu, prvo najavljuju Mirjanina supruga, "sad će doć", nekoliko trenutaka kasnije čuju se s njim, ipak neće doći, nema komentara o kući na Hvaru.

I dvije kuće pored hotela, doznajemo, pripadaju Mirjaninoj familiji. Iz jedne, one odmah uz hotel, iza fine ograde čujemo glasove, ispred druge vidimo auto, neki terenac, ali za nas tu nema nikog. Pred kućama s naše strane ograde i neka dvojica, pričaju loš engleski, dovela ih je vjera u Mirjanine veze s nebesima, drže u rukama knjige s njezinim imenom i Gospinim likom na koricama. Čekamo malo s njima, uzalud, pa odlazimo. Možda vidjelica želi baš to da bi izašla i posvetila se nesmetanoj komunikaciji s fanovima.

"Svi znaju"

Razmišljamo kako Mirjanin hotel nije onaj koji smo ugledali na internetu. Ubrzo se informiramo, rješenje je banalno, familija ima dva hotela: ovaj u kojem smo bili, odmah uz brdo ukazanja, službeno je u vlasništvu Svjetlane Dragičević - Dragičević je Mirjanino djevojačko prezime - a drugi je u nedalekoj Vionici, odakle je Mirjanin muž. Za mještane, oba hotela su Mirjanina. 

"Tamo svi znaju da su vidioci jako bogati i da im i djeca voze skupa auta. O tome pričaju mještani međusobno, ali nitko neće javno jer žive od toga", objašnjava nam poslije čovjek iz ovog kraja.

Da, katoličanstvo ovdje - i šire - izgleda kao čudnovata smjesa savjeta o seksu i uspješne metode bogaćenja probrane elite. I tako će biti sve dok mještani Međugorja i sličnih mjesta strogo "međusobno" dijele tajne o svojim bogatašima.

Moglo bi potrajati i vječno.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara