Foto: HRT

UREDNIK HRT-ove emisije "Puls Hrvatske" odgovorio je na tekst koji je o njemu objavio novinar Jutarnjeg lista Denis Kuljiš. Bilićevu reakciju prenosimo u cijelosti.

Na 75 minutnu emisiju uživo - Puls Hrvatske s temom "Haška pravda i politika", koja je uređena i vođena po svim profesionalnim, novinarskim i etičkim kriterijima reagirao je Denis Kuljiš na dvije stranice Jutarnjeg lista neviđenim linčem, mržnjom, klevetama, uvredama, lažima i denuncijacijama. Taj totalitarni, fašistoidni i netolerantni, ničim argumentirani napad, duhovno hranjen pod skutima šinjela i oficirske čizme, stavlja me zbog mog profesionalnog rada i istine, na verbalni puškomet bez presedana u hrvatskoj javnosti.

Da je haška pravda nepravedna, da je agresor Srbija i JNA a žrtva Hrvatska, potvrdili su svi različiti gosti emisije. Da svaki zločin, ma tko ga počinio treba kazniti, da svaka žrtva zaslužuje poštovanje i da vrh zločinačke JNA treba kazneno goniti, zaključak je emisije, koji je očito razbjesnio Denisa Kuljiša.

Denis Kuljiš ima pravo na neistine, mržnju i urbani rasizam (sramno me proziva zbog mog podrijetla i mog studenačkog i imotskog zavičaja kojim se istinski ponosim, čiji su velikani dali nemjerljiv kulturno duhovni obol hrvatskoj i europskoj uljudbi), ali u demokratskom društvu to je nedopustivo i neprihvatljivo.

Zašto Denis Kuljiš u "najboljoj" sotonskoj i staljinističkoj praksi, kakva je hrvatskom vladala 50 godina, moje domoljublje, zauzimanje za istinu, poštivanje vlastitih korijena i tolerantno uvažavanje drugih, drugačijih i različitih-etiketira nacionalizmom, samo je njemu poznato. Zar se uostalom nije istim metodama služio i osamdesetih godina 20 stoljeća, kada je sa svojim medijskim gazdama, tekstovima potjernicama u Đorđićevu i u druge hrvatske zatvore slao nevine ljude.

Skromno obrazovan, uglavnom na stripovima, krimićima i ponajviše na dosjeima svoje Službe, bez imalo morala, novinarske časti i savjesti Denis Kuljiš razapinje Hrvatsku, Hrvatske branitelje, udovice i njihovu djecu, koji su očito teret toj "vertikali i horizontali reketarenja , žutila, relativizma i hedonizma" u hrvatskom novinarstvu.

Denis Kuljiš, kao plaćenik i zagovornik političkih interesa Beograda i Banja Luke, na čijim se jaslama hrani, kao kulturno duhovni proizvod beogradske oficirske menze i Službe kojoj je do kraja ostao vjeran-ima pravo na svoje mišljenje sve dok se ono ne pretvori u novu oružanu agresiju protiv Hrvatske.

Denis Kuljiš, kao sukreator novinarskog, ortačkog grupo carstva nastalog na pljački i kao pretvorbeni mešetar, ratni i poratni medijski profiter, kažnjen po zakonima Republike Hrvatske, kao protivnik svega kulturno - duhovnog, građanskog, demokratskog, hrvatskog i europskog u Hrvatskoj - ima pravo na svoju duhovnu i političku Blakaniju, ima pravo na filozofiju palanke i karaule, kao bunkera iz kojeg šiklja verbalni teror protiv mene osobno i Hrvatske u kojoj i sam živi - hraneći se doušničkim mrvicama po salonima zagrebačke Esplanade. Taj mu pothvat neće proći jer se hrvatski narod odlučio za demokratsku i europsku kulturu i uljudbu.

Denis Kuljiš i njegova novinarska oficirska falanga, kao dio udruženog medijskog zločinačkog pothvata protiv Hrvatske, mogu pokušavati razarati hrvatske institucije: HAZU, Maticu hrvatsku, Sveučilišta, katoličku crkvu, HRT, i dr. ali to im neće proći.

Denis Kuljiš i njegova obavještajna novinarska posluga mogu koliko žele, besramno etiketirati hrvatski narod kao genocidni, zločinački i primitivni. Za njih je i demokratska Republika Hrvatska stvorena na zločinu, za njih je sloboda hrvatskog naroda također zločin. Za njih je demokratska Hrvatska nužno zlo, koje treba trpjeti, dok ne postane sastavnim djelom njihove Blakanije.

Denis Kuljiš, kao poklonik lika i djela Miloševića, Kadijevića, Adžića, Vasiljevića, Arkana i njihove labradorske ekspoziture u Hrvatskoj, ima pravo na svoje uzore i na svoje mišljenje, ali ne na račun Republike Hrvatske.

Denis Kuljiš, od zvjezdanog statusa samozvane novinarske prostitutke, na usluzi onima koji bolje plate, lako prelazi put do širitelja mržnje i netolerancije prema drugima i različitima, koji misle svojom glavom, koji svoje vole a tuđe poštuju. Bojati se takvog Denisa Kuljiša i njegove Centrale i Službe bio bi pravi kukavičluk. U zabludi ste Denise Kuljišu.

Svi mi koji smo vođeni istinom, ljubavlju, profesionalnošću, etičnošću i odgovornošću, žalimo Denisa Kuljiša i njegove tajkunske, medijske i političke nalogodavce vjerujući da duboko u njima ima i nešto humano, čovječno, protkano dobrotom, što tek treba probuditi. Bez obzira na medijski zločin, koji čini prema Hrvatskoj i meni osobno, mislim da i za Denisa Kuljiša ima nade.