OVAJ put pišem samo za Vladu Košića i sve one koji se tako osjećaju.

Za početak, jedan kratki test kojim ćete moći odrediti jeste li Vlado Košić. Priznajem, za preciznije identificiranje trebalo bi malo znanstvenije istraživanje o vašim preferencijama, kvocijentu inteligencije i tako tome. Ali za potrebe ovoga članka dovoljan je odgovor na samo jedno pitanje.

Ocijenite na ljestvici od 1 (nimalo se ne slažem) do 10 (potpuno se slažem) sljedeću tvrdnju: "Nijedna propovijed ne valja, ako se ne spomenu Srbi, Jugoslavija ili barem komunisti."

Koji je vaš odgovor? 11?

Onda ste Vlado Košić i ovo je tekst za vas. 

> Biskup Košić: Potres je teško predvidljiv, ne možemo se boriti kao protiv Srba

Kud svi Turci, tud i Srbi

Ako mislite da propovijed ne valja ako se u njoj ne spominju seks ili barem lezbijke, onda ste vi Damir Stojić. Možete slobodno nastaviti čitati ovaj tekst, s tim što vas upozoravam da seksa nema ni u tragovima.

Donekle razumijem sve vas košiće i stojiće. Kad netko krene iz Evanđelja čitati o tome kako je Isus liječio bolesne, vama se zijeva. Čim krene govoriti o oprostu, u vašem se želucu pojavi neki neugodan osjećaj, kao da vam je netko umjesto ćevapa podmetnuo sojine odreske. A ako se pop slučajno zanese te počne govoriti o ljubavi prema neprijatelju, vas uhvati takav grč kao ono kad ste pogreškom popili bezalkoholno pivo. Iz Biblije jedino volite priču kad je Bog spržio pedere u Sodomi i Gomori - to budi nostalgiju za nekim ljepšim vremenima kad se znalo reda. 

Živnete tek kad se pater napuni Duhom Svetim i krene blagoglagoljivo pričati o divotama NDH ili o tome kako je bilo teško katolicima u Jugoslaviji. 

A Srbi su evergreen, tema za sva vremena.

Kreneš propovijedati na misi o borbama protiv Turaka, prirodno je da se sjetiš i Srba. Isti vrag, znamo mi i jedne i druge. Jest malo čudno da su se u ta davna vremena i Srbi borili protiv Turaka, ali nećemo sad cjepidlačiti, Srbi su oduvijek bili Srbi.

Kreneš propovijedati o potresu, eto opet Srba. Jest, i Srbi su ginuli u ovom potresu i njihovoj su sirotinji porušene kuće, ali opet nećemo cjepidlačiti. Jer Srbi su Srbi, naši vjekovni neprijatelji, čak i onda kad žive i umiru zajedno s nama. 

Reći ću ti, Vlado, što je tvoj prvi problem. U prošlome ratu naši su ratovali protiv četnika. A tvoji su ratovali protiv Srba. 

Da nisi koga preskočio?

Nego, crni Vlado, donekle shvaćam tvoje spominjanje Turaka i Srba, samo mi neki drugi nedostaju. 

Hajde, još ti budem oprostio što nisi spomenuo Mongole, koji su nam nanijeli nemalo zla u 13. stoljeću. Ostala nam predaja o njihovom upadu, pa smo čak i izmislili bitku kod Grobnika. Usput, jesi li služio misu i za poginule u toj bitki? 

A nisi spomenuo neke malo novije primjere, svježije od Turaka Osmanlija. 

Dakle, ni riječi o Talijanima i Nijemcima - odnosno, o fašistima i nacistima (jer mi se nismo nikada borili protiv naroda, samo protiv šljama). 

Kao da se naši nikada nisu borili s njima. Kao da nam samo u jednoj stvarnoj bitki - onoj na Sutjesci - nisu pobili nekoliko tisuća hrvatskih junaka. I to mahom katolika, 90% njih se molilo prije bitke, ginuli su da bi obranili svoje domove - baš kao i oni neupitni junaci kod Gvozdanskog. Samo nitko više ne spominje ove Hrvate sa Sutjeske i iz drugih sličnih bitaka. Na te su katolike i biskupi zaboravili.

Reći ću ti, Vlado, što je tvoj drugi problem. U tome su se ratu naši borili protiv fašista, nacista i kvislinga. 

A tvoji nisu. 

Može se i protiv potresa

A tek što si se, jadni moj Vlado, nalupetao o potresu. Te on kao podmukao neprijatelj, te ono kao ne znamo koga će ostaviti bez kuće i sve u tom stilu.

Nije potres ničiji neprijatelj, nema "on" ništa protiv nas ili bilo koga. Prirodna sila, bezumna i slijepa kao i priroda općenito. 

I nije da ne znamo čiju će kuću srušiti. Sve one trošne kućice, koje su bile takve i prije rata, njih će potres s lakoćom porušiti. Ne moraš biti ni seizmolog ni građevinski inženjer da bi to znao. 

A kao što si vidio, porušio je i nove kuće. One koje su, kao, gradili nakon rata, ali je netko i tada mislio kako će sebi što više novaca staviti u džep, pa neka ljudima bude glava u torbi.

Znaš dobro koji su to dečki obnavljali. Oni tvoji, koji su se borili protiv Srba, a ne protiv fašista i nacista. 

Prilika za otkupljenje

A ti te dečke imaš često na svojim misama. Sjednu u prvi red, znaju sve rituale, strpljivo slušaju. Nakon toga odu i obnavljaju kuće stradalima iz rata. Lošim materijalom, pogrešnom tehnikom gradnje. Ne zato što oni ne znaju kakav materijal treba i kako se grade kuće. Nego zato što bi onda manje zaradili na tom unosnom poslu. 

Ne bi li mogao njima održati neku propovijed?

Taj tvoj Isus kojega šutljivog i razapetog držiš iza leđa oprao bi ih samo tako - barem ako je vjerovati Evanđeljima (ona četiri spisa koja ti i ne spominješ u propovijedima). 

Možda se previše nadam, ali postoji li šansa, Vlado, da jednoga dana prestaneš biti Vlado Košić? Da postaneš na primjer apostol Jakov, koji je javno prozivao bogataše i prijetio im sveopćim pokoljem zbog svih nepravdi koje su činili?

Ili je sva tajna, crni moj biskupe, u tome što od sveg tog novca koji su ovi revno pokrali, pritom riskirajući živote običnih ljudi - i Hrvata i naših vjekovnih susjeda Srba - nešto kapne i u škrabicu? Ono, milijardica kunića godišnje pa se, kako vele ljudi iz tvog rodnoga kraja, ne bi šteli zamerati.

Ništa, onda uživaj u novcima, Vlado.

Ali nas nemoj gnjaviti Evanđeljem u koje ni sam ne vjeruješ.