BIVŠI najbliži suradnici svrgnutog sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, šef vojne obavještajne službe Kamal Hassan i milijarder Rami Makhlouf, u egzilu u Moskvi ulažu milijune dolara u pokušaje stvaranja paravojnih snaga koje bi potaknule pobunu uz sirijsku obalu, pokazuje istraga Reutersa.

Njihova je meta većinski alavitska regija Latakije i Tartousa, nekadašnje Assadovo uporište, a dvojac se natječe i za preuzimanje mreže od 14 tajnih podzemnih zapovjednih soba prepunih oružja, izgrađenih u završnim danima diktature. Iako se Bashar u Rusiji uglavnom pomirio s izgnanstvom, njegov brat Maher, koji i dalje kontrolira tisuće bivših vojnika 4. oklopne divizije, nije prihvatio gubitak moći.

Hassan i Makhlouf, nekad ključni stupovi režima, sada grade vlastite frakcije. U dokumentima i svjedočenjima 48 ljudi navodi se da ukupno financiraju više od 50.000 potencijalnih boraca u Siriji i Libanonu. Plaće su mizerno niske i mnogi uzimaju novac od obojice.

Spasiteljska figura

Hassan, nekoć moćni šef Assadove vojne obavještajne službe, iz Moskve šalje zapovjednicima poruke u kojima obećava “povrat dostojanstva” Alavitima i tvrdi da kontrolira 12.000 boraca. Makhlouf, nekoć najbogatiji Sirijac, koji je iz kućnog pritvora pobjegao u Rusiju, prikazuje se kao spasiteljska figura i tvrdi da upravlja s više od 50.000 ljudi.

Njegova mreža pomoćnika u Libanonu, Rusiji i UAE-u dijeli novac i opremu, iako je financiranje sve teže zbog sankcija. Nakon Assadova pada, obalni su krajevi već proživjeli krvav val nasilja: u ožujku je u samo nekoliko dana ubijeno gotovo 1.500 Alavita tijekom pokušaja ustanka protiv nove vlasti predsjednika Ahmeda al-Sharaa, bivšeg vođe Al-Qaede koji je svrgnuo režim 2024. godine.

Bez ruske podrške

Taj masakr dodatno je potaknuo Hassanove i Makhloufove planove i učvrstio strah unutar zajednice. Nova vlada, svjesna opasnosti, poslala je svog najutjecajnijeg alavitskog dužnosnika, Khaleda al-Ahmada, nekadašnjeg Assadovog povjerenika koji je prešao na stranu Sharaa, da uguši pobunjeničke mreže i uvjeri zajednicu da joj država može osigurati posao, sigurnost i zaštitu.

On koordinira razvojne projekte, vodi razgovore s lokalnim skupinama i sudjeluje u uhićenjima aktivista povezanih s Hassanom i Makhloufom. Unatoč milijunima potrošenima na regrutiranje i podzemnim skladištima oružja koja i dalje postoje, šanse za uspješnu pobunu trenutno su male.

Dvojica najvažnijih urotnika međusobno su zakleti neprijatelji, ruska podrška im izostaje, a mnogi Alaviti, izmučeni desetljećima rata i represije, sve im manje vjeruju. Zapovjednici koji nadziru tajne lokacije priznaju da oprema “skuplja prašinu”, jer nijedna strana nema dovoljno snage da je doista pokrene u akciju.