KRISTIAN VUKASOVIĆ imao je osamnaest godina kada je, krajem kolovoza 2019. godine, umro u splitskoj bolnici. Tri tjedna ranije dovezen je iz zatvora gdje je trebao odležati osmomjesečnu kaznu jer je krajem ožujka iste godine izazvao četiri požara u Sumpetru. Štetu nećemo procjenjivati, ali ni u najgorim procjenama nije prelazila nekoliko tisuća kuna. Svejedno, momak koji nije bio sasvim svjestan svojih djela osjetio je strogost pravnog poretka Republike Hrvatske. Ona je bila zadnje što je osjetio u životu.

Bolovao od piromanije, završio u zatvoru

Kristian je, pisalo se tada, a mi ponavljamo, bio dijete s poteškoćama u razvoju, s dijagnosticiranim težim invaliditetom zbog tjelesnih i mentalnih oštećenja te potrebom za pomoći i njegom "u punom opsegu, tj. 24 sata dnevno". Bolovao je od piromanije od koje se liječio kao dvanaestogodišnjak. Sudski vještak procijenio je da je u času kad je palio požare bio smanjeno ubrojiv. Svejedno, odveden je u splitski zatvor. Na temelju sporazuma s Općinskim državnim odvjetništvom trebao je odležati osam mjeseci, ali slobodu više nikad neće vidjeti. Iz zatvora je prebačen u bolnicu. Iz nje odlazi u grob.

Blaženko Boban imao je 45 godina kada je, kao solinski gradonačelnik, inscenirao požar na setu filma Omen 666 na solinskim Manastirama. Ove godine, kada je pred kamerama priznao što je uradio, navršit će 61 godinu, poslovno je sposoban, zaposlen na radnom mjestu župana splitsko-dalmatinskog. Jutros je u sklopu nekog dosadnog i besmislenog protokola govorio nešto o nečemu, nebitno.

Crkva, HDZ i dio medija otjerali filmaše

Omen 666 trebao se snimati 2005. godine u Solinu i staroj splitskoj jezgri u produkciji 20th Century Foxa, ali su Crkva i HDZ, uz logističku podršku nekih lokalnih medija, otjerali filmaše. Znalo se da je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić tražio poništenje ugovora s američkom produkcijom radi zaštite "sakralnoga prostora na kojemu se gotovo dvije tisuće godina obavljaju bogoštovne službe".

Znalo se da je nakon histerične hajke protiv snimanja filma na setu podmetnut požar, ali do neki dan nije bio poznat Bobanov angažman u morbidnoj operaciji tjeranja neželjenih gostiju.

A onda je u Splitsko-dalmatinsku županiju stigla Nikolina Brnjac, ministrica turizma. Boban se, kao što je poznato, zdušno prihvatio domaćinske uloge pa se pred gošćom, ali i kamerama, razvezao kako je onomad otjerao zle filmadžije.

Župan se boji malog đavla

"Bio je sklopljen neki ugovor sa strane Ministarstva da će neka američka koprodukcija snimati ovdje film... Oni su to sve stavili, ja sam bio tada gradonačelnik... To je bilo negdi 2007. ili 2008. je l' tako?  Narod se diga na noge jer je vidija scenarij filma, a to je bija film Omen 666, Demien, sotona mala i tako dalje, i tako dalje... Da najgore bude, treba je iz Dujmova groba onaj mali, evo ona će me korigirati, izać s crnon rukom, mali đava. I mi to čujemo, i ja govorin Biškupiću, a on onakav je, je li, veli šta ti je, triba para, šta Bobane zafrkaješ, triba para... Oni su to plaćali u suvom zlatu, Amerikanci... Međutin, nismo se mogli nikako dogovoriti i ja napravin drugi scenarij. Nije me tija primiti i ja se diga u četiri ure i otiša gori u Zagreb i čekan ga u 7 ujutro ispred ureda, je l', ne može me mimoići. Doša ja gori, a ode javljan ekipi da ću in poslati signal na mobitel kad san kod njega i da me oni kao zovu i kažu da je zapaljena Salona. To san ja inscenira", hvalio se župan pomalo zbunjenoj ministrici. Kada sluša Bobana, a naročito kada sluša ovaj njegov istup, čovjeku je često prva reakcija zbunjenost, barem dok mozak pokušava shvatiti je li župan zaista izgovorio ono što su uši čule i dok pokušava razabrati ima li sve to ikakvoga smisla.

Uglavnom, Boban se pred ministricom malo šalio s nekom svojom suradnicom koja je, kao, sudjelovala s njim u tjeranju mrskih Amerikanaca, a ona se, kao, sada ne sjeća, pa je nastavio:

"Ne sića se, ali meni to nije problem jer ja iman 61 godinu, puno san se u životu namora i natreba. Ja više ništa ne moran i ne trebam, nego govoriti samo istinu. I tako ja s njim pričam, nikako ga nagovoriti, a onda zvoni telefon. Kažem ja: 'Ministre, zapalilo se, izgleda, sve.' To sve ode bilo pod daskan. Kako bilo, on je da nalog i oni su se pokupili i ošli ća, nisu snimali, nisu ništa. Eto", završio je sa samohvalom aktualni i kandidat za budućeg splitsko-dalmatinskog župana Boban. Ovaj "on" u njegovoj priči je Biškupić

Preseljenje seta koštalo pola milijuna dolara

Požar se, međutim, zbilja dogodio, a ekipa je pretrpjela ozbiljnu štetu. Redatelj John Moore tvrdio je da ih je preseljenje seta stajalo pola milijuna dolara.

Osobe koje se uredno razvijaju u ranim godinama shvate razliku između filma i života. Župan Boban nije imao sreće doći do lekcije o razlici između vandalizma i filmske fikcije. Da bi spriječio nešto što se njegovoj priprostosti i crkvenoj zadrtosti čini vandalizmom, a zapravo je film, posegnuo je za klasičnim vandalskim metodama. I to mu je danas zabavno. Istina, sada kaže kako s požarom nema veze, a na nama je da odlučimo hoćemo li mu nakon svega vjerovati.

Župan Boban imao je sreću doći do pozicije političke moći. Dovoljno visoke da o njegovim nakanama nitko iz sustava koji je pregazio Vukasovića ne postavlja suvišna pitanja i ne propitkuje motive. Nijednom policajcu ni državnome odvjetniku, pa ni ministru kulture Boži Biškupiću, nije palo na um povezati Bobanovu fanatičnu upornost s požarom na setu. Vukasović je, koliko znamo, bio bolestan, Boban je, koliko znamo, zdrav. Vukasović je zbog posljedica svojih djela odgovarao, Boban, sasvim sigurno, neće.

Ako mislite da Vukasovićeva i Bobanova priča nemaju veze, zamislite sljedeće: što bi se dogodilo da je momak poživio, da je izašao na slobodu i da je neki dan pred kamerama izgovorio sve ono što je kazao Boban? Pa sami zaključite gdje živite.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala