KOMENTAR VLADIMIRA MATIJANIĆA

Bolesno je slaviti nekoga tko je pobio troje ljudi

Bolesno je slaviti nekoga tko je pobio troje ljudi
Foto: Milan Sabic/PIXSELL, Index

BUJICA razumijevanja za splitskog trostrukog ubojicu koja se svake sekunde razlijeva s društvenih mreža, pod komentarima tekstova, pa čak i u posebnoj, prigodno kreiranoj Facebook grupi Pravda za Filipa, svjedoči kako je duboko i beznadno propao projekt zvan Republika Hrvatska. Država u čije institucije valjda nitko nema povjerenja. I to s pravom.

No zašto ljudi koji ne vjeruju policiji i pravosuđu, vjeruju trostrukom ubojici, kada opravdana skepsa prema gotovo potpunom institucionalnom kolapsu prerasta u tešku društvenu patologiju čiji je simptom opravdavanje trostrukog ubojstva kao herojskog čina?

Kako se odužiti ubojici?

Ne znamo, ali znamo da oduševljenja ubojicom ne manjka. Jedni traže broj računa da mu plate odvjetnika. Drugi bi mu dali status branitelja. Treći euforično lajkaju i drobe kako nas je "zadužio". Četvrti pokušavaju zvučati pametno pa jučerašnji krvavi pohod opravdavaju ubojičinim traumama, teškim djetinjstvom i koječim sličnim. Peti dijele njegove fotografije i napadaju svakog tko se usudi reći da je ubojica, zapravo, ubojica. Još čekamo prijedlog za beatifikaciju - da, svjedočimo začuđujuće brojnim izrazima podrške nekome tko je brutalno prekinuo tri života u navodno većinskoj katoličkoj državi.

A stvari su jednostavne i jezive - u Splitu postoji razgranato podzemlje. Jučer smo svjedočili zločinima čiji su akteri s obje strane nišana, kako se popularno veli, otprije poznati policiji. Arbitrirati tko je u polusvijetu dilera, nasilnika i lopova dobar, a tko loš nema nikakvog smisla. No upravo taj besmisao kulja s društvenih mreža. Obilje ljubavi za tipa koji je jučer ispalio 36 metaka - dva su, veli policija, slučajno završila u nekom automobilu. Topla sućut za nekog tko je po gradskim kalama hodao s kalašnjikovom u ruci. Pregršt ljubavi i topline za hladnokrvnog ubojicu. Trostrukog.

Slavljenje nasilja i beznadna patologija

Jest, država je u raspadu, institucije su cinične, a politika morbidna. Ubojstva su se dogodila u gradu čije vlasti podižu spomenik ustaši, u državi čiju je aktualnu predsjednicu u izbornoj kampanji podržavala osoba osuđena u Americi zbog otmice aviona. Jest, ovo je zemlja gdje nova desničarska zvijezda stupa na političku scenu velikodušnom najavom pomilovanja ratnog zločinca, gdje starci, silnim inspekcijama unatoč, izgaraju u pretrpanim domovima, a glavni državni odvjetnik žulja zadnjicu u kazališnoj loži u društvu višestrukog optuženika za koruptivna kaznena djela.

Jest, Hrvatska je s jedne strane beskrajno daleko od vladavine prava, a s druge beskrajno uronjena u glorifikaciju nasilja, s vječnim i beskrajnim mitom o ratu, ali navijanje za ulične ubojice nije put, bez obzira na to gdje vidite cilj. To smo, valjda, trebali naučiti prije nego što smo krenuli u osnovnu školu.

Ukratko, ubojstva su ukazala na individualnu, a glorificiranje počinitelja na kolektivnu patologiju. Preduboku, vjerojatno beznadnu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz ubojstva u Splitu instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: split ubojstvo

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara