Bolje grad u plamenu nego muškarac u muškarcu

Foto: AFP

VEĆ JE prilično ofucano stati na stranu šačice šetača koji najčešće, potpuno pristojno i poprilično šareno paradiraju ulicama većih gradova bivše Juge ukazujući na sasvim uobičajene stvari kao što su "i mi smo dio društva" ili "gej je okej". Ofucano je jer smatrate da bi se do 2010. velika većina heteroseksualnih neistomišljenika trebala pomiriti sa činjenicom da su homoseksualci neizostavni dio društva i da baš jako vole parade i procesije.

Istina, njihovo vas privlačenje pažnje može zasmetati i sasvim je legitimno zapitati se zašto bi netko izlazio na ulice i isticao nešto što je, u načelu, osobna stvar. No, u tom se pogledu ne razlikuju previše od navijača koji se nakon veće pobjede ili poraza razmile gradom, mlataraju šarenim šalovima i iskazuju ljubav klubu, svatovske povorke koja usporava promet i slavi brak, vatrenih domoljuba koji javno iskazuju ljubav prema drugim muškarcima, najčešće generalima i političarima ili procesije hodočasnika koji u kolonama bauljaju do raznoraznih svetišta i iskazuju ljubav bogu. Da, sve bi to trebalo biti osobno, ali ljudi vole paradirati kada u nešto zaista vjeruju.

Reče gavran lisici: "To su bolesni ljudi… Kra"!

Zamislite kada bi svake godine policijski kordoni morali stajati između hodočasnika koji su se zaputili u Mariju Bistricu ili Aljmaš i agnostika i ateista koji im bijesno dovikuju: "Vjeruj u svoja četiri zida", "Vjernike u logore", "Luđaci, liječite se", "Bajke i basne su za malu djecu" i "Bog nije stvorio Adama i Evu. Adam i Eva su stvorili Boga". Ipak, sumanute ideje o liječenju, progonima, logorima i istrebljenju daleko su bliskije skupinama užasno zabrinutim za psihičko zdravlje nacije dok istovremeno, svoje brojne argumente vade iz knjižurina u kojima magarci pričaju, a svemogući čarobnjak s neba ubija ljude zbog drkanja. Ljudi vjeruju u koješta i to je njihovo pravo, ali ako nekog nazivate bolesnim, a vaš je jedini argument "tako je rekao gorući grm", nemojte se iznenaditi ako vam se nasmiju u facu jer unatoč nekim tvrdnjama, gorući grm ne drži vodu.

Dakle, svaki puta kada zadojeni vjernici zakorače u ovo zeznuto područje i optuže nekog za bolesno ponašanje, trebalo bi učiniti mali odmak i vidjeti tko je stvarno lud. Oni koji nose zastave duginih boja i traže da ih ljudi shvate i prihvate ili oni koji citiraju gavrana i lisicu i rađe bi vidjeli grad u plamenu nego dvojicu muškaraca koji se drže za ruke?

Mašina za "pederisanje"

Beogradski šamar zdravom razumu jedan je od najsramotnijih prikaza čobanluka koje smo imali prilike vidjeti još od vremena kada je na scenu stupio DJ Krmak, ali kada pedere mrzite u tolikoj mjeri da ste  spremni uništiti i mamograf, počinje vam se činiti da je takvo mjesto dobro napustiti prije nego nekom padne na pamet da kotač, struja, pismo i medicina nisu ništa drugo nego perfidni trik Nečastivog. Sluđena horda vjerojatno je ugledala mamograf i pomislila da se radi o mašini koja će nevidljivim zrakama "popederisati" nevini živalj i pretvoriti ih u ljubitelje mjuzikla.

Nedjelja je, normalno hodaš ulicama, žališ za toplim danima kada su djevojke hodale u lakim i prozirnim haljinicama, šetaš psa, tragaš za pečenim kestenom i odjednom osjetiš neopisivu želju za homoseksualnim snošajem. Do prije par minuta htio si samo popularni jesenski snack, a odjednom žudiš za muškom rukom koja ti miluje plećku dok u pozadini svira Cher ili nešto iz opusa Andrewa Lloyda Webbera. I naravno da si uplašen jer liječnici u spitkama dobro znaju da je homoseksualnost bolest, a pošto medicina, pogotovo ona utemeljena na Bibliji i riječima dr. Grma, još uvijek nije dokučila radi li se o bolesti u rangu vodenih kozica, ptičje gripe i zaušnjaka ili je pak riječ o boleštinama kao što su shizofrenija, rak, tolerancija ili kronična težnja jednakim pravima za sve, sumnja automatski pada na pedersku paradu. Brate mili, njih par tisuća, svi redom najteži bolesnici kojima je mjesto u karanteni a ne među normalnim svijetom, bezbrižno hoda ulicama, veliča svoje oboljenje i širi zarazu. Danas pederi, sutra ovi s mumpsom, prekosutra pedofili, a dogodine nećeš se više usudit kupit ni kesu kestenja jer nitko još nije službeno potvrdio uništava li termička obrada hrane virus pederluka i lezbijstva. A svi znamo da su temeljito istraživanje i znanstveno dokazane činjenice od presudne važnosti za one koji vjeruju da vrijedi proliti krv za nogometnu klub ili da je "Majstor s neba" šest dana gradio, a sedmi čačkao bradu. 
Tinky Winky ga huš'ko, pa sad voli muško…

Još dobro za nas starije jer ako obolimo, nekako ćemo se i nositi s tim križem, ali što je s jadnom djecom? Od malena ih učiš pravim vrijednostima, trudiš se, nutkaš ih puškama, mačetama, krunicama, mitraljezima, tenkovima, figurama mišićavih vojnika bez majice i daješ im da gledaju samo prave muške filmove kao što su "Rambo", "Remo - Nenaoružan i opasan" ili "Američki Nindža". U drugom trenutku, tvoj dugogodišnji trud pada u vodu. Kada ih djeca onako šarene vide kako se smiju i pjevaju, pomislit će da su Teletubbiesi. A svi znamo što se svojevremeno pričalo za onog ljubičastog s torbicom.

Zbog onih najmanjih i njihove djece, valja stati na branik domovine i pokazati im što znači biti normalan čovjek, zabrinuti vjernik i prije svega ponosni heteroseksualac. Ne budi lijen, ustani ranije, pripremi par molotovljevih koktela, izađi na ulicu, fino baci kamen, provali u neku trgovinu, ukradi plazmu i ekspres lonac, udari policajca ili novinara, okreni Škodu, zapali autobus, pa nek' si misle. Ništa ne odašilje poruku "homoseksualizam je bolest" kao gomila zabrinutih građana sklonih kleptomaniji, nasilju, kamenovanju i piromaniji.

Nije zdravo, ali bravo

Naravno, ništa od ovog nema veze sa zdravim razumom, brigom za mladež, stvarnim vjerskim uvjerenjima, velikom većinom, jasnom porukom i homoseksualcima. Radi se o agresivnim majmunima, huliganima i nezadovoljnim budalama koji su sastavni dio svakog društva i koje iz nekog razloga još uvijek nazivamo "pripadnicima anti-gay parade", a ne "čobanima". Nekako se nadate da će barem skupina muškaraca u haljinama shvatiti potrebe gay zajednice, ali jok. Radi se i o vjerskim vođama koje isprva dižu tenzije uvjeravajući narod da mirne šetnje na neki način predstavljaju nasilje, a nakon što pravo nasilje izbije i velikim je dijelom rezultat njihovog perverznog huškanja, pozivaju na mir.

Bilo bi lijepo kada bi pogledali događaje iz Srbije, zakolutali očima i zaključili da je dobro što se ovakve stvari ne događaju u našoj zemlji. Bilo bi lijepo kada bi osjetili ponos zbog činjenice da naša vojska ekstremnih desničara, zabludjelih vjernika i budala ipak samo ljutito prdi i lupeta gluposti. Nije mnogo, ali treba cijeniti male stvari. Nažalost, jedan dio građana smatra da je ovo divljački i neopravdani odgovor na provokaciju. Kakvu provokaciju? Čudno su obučeni? Šarenilo izaziva epilepsiju? Ako netko javno izjavi da je gay, ne čini to zato da bi nas uvrijedio i provocirao. Istina, svi to mogu zadržati za sebe, ali ako ćemo prozivati svakog poznatog Hrvata koji je u novinama izjavio da voli seks, imat ćemo mnogo prozvanih selebritija. Oni daleko problematičniji  uvjereni su da Srbi možda jesu "ovakvi ili onakvi", ali kada je riječ o tretmanu pedera - našli su "lijek". Drugim riječima, Srbi imaju muda, a svi znaju da diviti se tuđim mudima u ovom kontekstu nije gay. Samo jako glupo.

Na kraju, sve su to samo "normalni" ljudi koji žele "zdravo" društvo, ali ponašaju se kao luđaci istovremeno razbijajući mamografe. 

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara