Brat ministra Primorca, županijski sudac, kao mladić osuđen zbog nasilja

DAMIR PRIMORAC, sudac Županijskog suda u Splitu i brat ministra obrazovanja, osuđen je 1991. godine zbog toga što je "napao, izudarao i nanio niz tjelesnih povreda na vitalnim dijelovima tijela" kupaču bez ulaznice dok je radio kao čuvar plaže hotela "Lav" u Miljevcu. Dok je ta presuda još bila javna, tri godine kasnije, na Općinskom sudu u Splitu postao je vježbenik. Kada je zakonski rehabilitiran za taj napad 1996. godine, postaje sudac na tom sudu, a danas je kandidiran za predsjednika Županijskog suda u Splitu.

Incident je izbio nakon što je kupač s javne plaže, Miro Kolić, koji navodi da se ondje kupao sa suprugom i djetetom, doplivao na privatnu plažu hotela kako bi se, tvrdi istuširao. Primorac ga tada zaustavlja, kreće rasprava i fizički obračun. Primorčeva verzija priče kaže da je Kolić na njega nasrnuo prvi te da ga je ovaj još gađao kamenom od kilogram i pol težine kada je pokušavao umaknuti. Naveo je i da ovaj nije imao gotovo nikakve ozljede. To u iskazima potvrđuju svjedoci koje je tadašnji student prava predložio - troje kolega i jedna promatračica.

"Svjedoci prešućuju detalje koji terete okrivljenog"

Ipak, kako stoji u presudi protiv njega, koju posjeduje Index, Primorac je posuđen zbog toga što je 1988. godine "napao te šakama i nogama izudarao privatnog tužitelja (Miru Kolića, op.a.) uslijed čega je ovaj zadobio potkožne krvne podljeve u predjelu nosa lijevo, jagodice lica lijevo, gornje usnice usta i lakta lijevo, zatim nagnječenja (potkožne krvne podljeve i oguljotine kože) ćela glave, desne strane vrata i desne strane trbuha te iščašenje trećeg prsta desne šake", navodi u obrazloženju sudac, napominjući da se radi o lakšim tjelesnim ozljedama. Osuđen na tri mjeseca zatvora uvjetno s rokom kušnje od godinu dana.

Sud je, naime, ocijenio da je od Primorčeve verzije priče "logičnija i uvjerljivija" ova Kolićeva, iako nema ni jednoga svjedoka. "Saslušani (Primorčevi, op.a.) svjedoci očito prešućuju detalje koji terete okrivljenika". Ozljede koje je Kolić zadobio nije mogao zaraditi običnim padom u vodu, smatrao je sud, a što tvrdi Primorac.

Karate udarac

Prema toj priči, on je Primorcu objasnio da se došao istuširati i kazao mu "more je svačije", međutim ovaj je inzistirao da ode. Kada je Kolić, stoji u presudi, migom pokazao Primorcu da se pravi da ga nije vidio "odjednom je zadobio udarac u pleksus, no ne zna je li bio rukom ili nogom, ali zna da je bio 'karate' udarac". Inače, Damir Primorac, kao i njegov brat ministar, znaju karate, a znanje borilačkih vještina u slučaju obračuna u zakonu se izjednačava s posjedovanjem noža ili bilo kojeg hladnog oružja.

"Zbog udarca je izgubio dah i posrnuo prema naprijed te upao u more, odnosno se zgrčio. U tom momentu uslijedili su brojni udarci šakama i nogama. U zgrčenom položaju, kaže da je vjerojatno uhvatio rukama za noge i zagrizao okrivljenog za butinu te ga oborio u more da bi se tako obranio od novih udaraca. Kako ga je okrivljeni i dalje udarao, on je u jednom trenutku dohvatio iz mora kamenje i počeo nasumce bacati prema okrivljenom, koji se tek nakon toga udaljio. Bio je uzbuđen i vikao je", navodi se u presudi. Sud je obrazložio da je Primorac trebao upozoriti kupača i zatim se zaustaviti te pozvati svog prvog nadređenog. Svjedokinju s plaže koja se Primorcu dobrovoljno ponudila, sud je ocijenio nevjerodostojnom, kao i njegove kolege koji ili nisu bili dovoljno blizu, ili zbog toga što su mu prijatelji.

Rehabilitacija

Primorac je, dakle, osuđen za kazneno djelo za koje je kazna zatvora manja od pet godina. Po isteku roka kušnje potrebno je da prođu tri godine da osoba ponovno bude nevina, nakon čega joj se presuda ni u kom smislu ne može spočitati - nastupa rehabilitacija. Da je htio ući u državnu službu, Primorac bi bio pet godina bez posla, zato što "zabrana preuzimanja poslova u državnoj službi prestaje pet godina nakon nastupanja pravne posljedice".

Primorac je odabrao sudačku profesiju koja ne postavlja takve uvjete i prije nastupanja rehabilitacije 1994. godine počinje raditi kao pripravnik na Općinskom sudu. Sud ga, tvrdi, nije tražio potvrdu o nekažnjavanju, jer je za posao potrebna potvrda da se protiv njega ne vodi niti jedan postupak. Dvije godine kasnije, kada je rehabilitacija stupila na snagu, Državno sudbeno vijeće izabire Primorca za suca tog suda.

Kada nastupi rehabilitacija, presuda pohranjena u Odjelu za kaznenu evidenciju Ministarstva pravosuđa se briše - ili kada dođe na red, ili na zahtjev osobe koja je osuđena, odnosno njenog opunomoćenika. Čak ni Državno sudbeno vijeće kojemu je povjereno ministrici predlagati, primjerice, kandidate za predsjednika Županijskog suda za što se on trenutno natječe, ne smije provjeriti je li i zašto kandidat bio osuđen. Ni ministrica koja mora birati između kandidata koje joj predloži DSV ne može vidjeti taj podatak.

Ocrtavanje profila kandidata za suca

Ova informacija, tako nikako ne može poslužiti, kako se izrazio zamjenik predsjednika DSV-a Đuro Sessa, "u ocrtavanju profila kandidata". A izabrani suci mogu suditi drugima iako su teoretski mogli počiniti najgnusnije zločine, uz uvjet da je nastupila rehabilitacija.

"To je brisano i ne može povlačiti nikakvu ocjenu. Pitanje je, je li DSV koji ga je izabrao za Općinskog suca zanemario ovaj krvni delikt. Ali po zakonu to nije morao znati. Rehabilitacija služi tome da za nešto što je mogao biti eksces, pogreška ili afekt, optuženi ne ispašta dovijeka, jer je vratio dug društvu i to mu se ne može predbacivati, bez obzira što je sudac. To je jednako za sve građane", kaže Sessa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dostojnost

Pravni stručnjak Krunoslav Olujić objasnio nam je da kod kandidature za funkciju za suca ili predsjednika suda, osim formalnih uvjeta (odgovarajuće obrazovanje, iskustvo i slično), prema članku 8. Zakona o sudovima, predsjednik suda i suci imenuju se i razrješavaju "uz uvjete i po postupku u kojem se osigurava stručnost, neovisnost i dostojnost za obnašanje sudačke dužnosti".

"Dostojnost" je kriterij zbog kojega je nužno okvalificirati prijašnja djela kandidata, jer neka od kaznenih djela mogu rušiti dostojnost osobe.

"Logično - neki prekršaji u prometu moralno nemaju jednaku težinu kao pedofilija", govori  Olujić.

"Ali ako se radi o nekom nečasnom djelu, primjerice imovinskom, verbalnom, krvnom deliktu, gospodarskoj prijevari, djelu protiv morala i ćudoređa, to vas čini nedostojnim sudačke dužnosti", kaže Olujić. Kako brutalno obrušavanje na kupača spada u krvne delikte, pitali smo Olujića, bez navođenja imena suca dakako, može li se to okarakterizirati kao nečasno djelo i diskvalificirati kandidata za predsjednika suda.

"To ovisi o onima koji ga biraju - moglo bi, ali ne mora biti. Može se okvalificirati kao nečasno djelo", kaže Olujić. "Osobno mislim da je velika hrabrost ako netko ima mrlju u dosjeu da se uopće prijavi za takvu poziciju, jer su takve osobe podložne utjecajima, ucjenama i može im se to predbacivati", primjećuje Olujić.

"To što je nastupila zastara ili rehabilitacija ni u kom slučaju ne znači da je ta osoba dostojna obnašanja sudačke dužnosti"

Olujić smatra da gdje god postoji indicija da je kandidat počinio opisano kazneno djelo treba diskvalificirati, bez obzira na to koliko je vremena prošlo.

"To što je nastupila zastara ili rehabilitacija ni u kom slučaju ne znači da je ta osoba dostojna obnašanja sudačke dužnosti", tvrdi on, no dodaje - "loptica odgovornosti je po zakonu prebačena na kandidata, koji se ne smiju prikrivati iz dva razloga. Prvo, onaj koji na bilo koji način prikrije svoju prošlost - najbolje govori o sebi, a drugi je što postoji opasnost da će se to otkriti, što može učiniti cijelo imenovanje upitnim, uključujući i institucije koje su ga provele", zaključuje Olujić.

Rehabilitacija daje mogućnost skrivanja

Ali ipak, naš zakon dozvoljava da se mrlje u biografiji nositelja treće vlasti u državi "liječe" rehabilitacijom i ne nudi mogućnost da se na temelju takvih detalja iz života preispituje je li sudac moralan. Ne može se znati što nam je sve taj sudac zatajio, jer on formalno pravno ne laže kada govori da nije počinio "izbrisano" kazneno djelo. Zakon kaže i da rehabilitirane osobe mogu tužiti sve one koji im predbacuju krivnju.

Primorac se poziva na rehabilitaciju

Upitali smo suca Damira Primorca zašto nije rekao da je osuđen za napad kada je počinjao raditi kao vježbenik na Općinskom sudu u Splitu, nego je pušten da radi u jednom od stupova države u vrijeme kada je njegova presuda bila javna.

"Prvo, ne želim ništa komentirati pogotovo ono što se navodi da se navodno dogodilo prije dvadeset godina. Drugo, morate znati da po zakonu postoji institut rehabilitacije, a u zakonu postoji i odredba o predbacivanju i da je to kazneno djelo", kazao nam je Damir Primorac, koji je napomenuo da je trenutno kandidat za predsjednika suda i da je stoga neumjesno da se upušta u rasprave ove vrste.

"Što se tiče svih vaših eventualnih upita, dobro pogledajte životopis i što se sve traži pri zapošljavanju - vodi li se kazneni postupak ili se traži izvod iz kaznene evidencije", dodao je Primorac.

Ana Benačić
Foto: Pixsell

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara