Britanci danas biraju između dva glavna kandidata. Ne zna se koji je omraženiji

Britanci danas biraju između dva glavna kandidata. Ne zna se koji je omraženiji
Foto: EPA/123RF

BORIS Johnson i Jeremy Corbyn. Aktualni premijer, bivši ministar vanjskih poslova i gradonačelnik Londona, koji je raspisao nove izbore samo tri mjeseca nakon što je došao na premijersku funkciju, i vođa oporbe koji je na tom položaju od 2015.

Predsjednik Konzervativne stranke, desni populist i pristaša Brexita s jedne strane, s druge predsjednik Laburističke stranke i demokratski socijalist bez deklariranog stava za kojeg mnogi sumnjaju da također potajno podržava Brexit.

Nije tajna da se Johnson i Corbyn, koji se suštinski razilaze u gotovo svim bitnim politikama, ne podnose. No čini se da im je barem jedna stvar zajednička: i jedan i drugi su izuzetno omraženi. I to ne samo među pristašama suprotnog, nego dobrim dijelom i vlastitog političkog tabora. 

Prema anketi agencije Ipsos Mori, samo 24% britanskih ispitanika zadovoljno je Corbynovim radom, dok njih 68% nije. Tako loš rejting nije imao nijedan vođa velike stranke pred izbore otkad se ankete provode. 

>> Što će se dogoditi u četvrtak navečer u Velikoj Britaniji? Nitko ne zna

Za Corbyna je posebno zabrinjavajuće što mu je rejting, koji sad iznosi, kolokvijalno rečeno, minus 44%, pred izbore 2017. bio puno bolji - samo minus 11%.

Jeremy Corbyn: Najnepopularniji vođa velike stranke otkad se vode predizborne ankete

Razlozi za ovaj strmoglavi pad prilično su jasni: njegovo kalkulantsko nezauzimanje stava o Brexitu o kojem je obećao novi referendum, ali je najavio da će u kampanji biti "neutralan, za dio glasača, vjerojatno i njegov radikalni predizborni manifest koji obećava povećanje poreza za najbogatije i korporacije, kraći radni tjedan i nacionalizaciju željeznice, pošte, energetskog sektora i vodoopskrbe, te epidemija antisemitizma potaknutog animozitetom prema Izraelu među laburistima pred kojim je, tvrde kritičari, Corbyn uporno zatvarao oči.

Čak je i glavni rabin Velike Britanije Ephraim Mirvis napravio presedan i u članku za britanske novine The Times nedavno upozorio da je antisemitizam "pustio korijenje u Laburističkoj stranci", da Corbyn "nije adekvatan" za funkciju premijera te da je "duša naše nacije u pitanju" na idućim izborima. 

"Pitanje koje najčešće čujem sada je: što će biti sa Židovima i judaizmom u Britaniji ako Laburistička stranka formira iduću vladu? Ta tjeskoba je opravdana", poručio je rabin Mirvis. 

Niz laburističkih zastupnika napustio je stranku ili je iz nje istjeran zbog protivljenja Corbynovoj politici oko Brexita, ali i zbog već navedenih optužbi za ravnodušnost prema antisemitizmu u stranci i podržavanju terorista i ekstremista uime ciničnog antiameričkog i antizapadnog ljevičarenja. 

Bivši laburist: Corbyn je uvijek stajao na stranu neprijatelja naše zemlje

"Mislim da on nije domoljub. Mislim da ne voli ovu zemlju. Mislim da je uvijek birao neprijatelje naše zemlje, bila to IRA (sjevernoirska separatistička gerila) tijekom Nevolja (razdoblja oružanog sukoba IRA-e i britanskih vlasti od šezdesetih do devedesetih godina, u kojem su stradale tisuće ljudi) ili nazivanje Hamasa i Hezbolaha prijateljima ili ponavljanje Putinove propagande kad su Rusi poslali plaćene ubojice da ubiju ljude na ulicama Britanije", zaključio je ovaj bivši laburist.

Štoviše, kad je venezuelanski predsjednik i kontroverzni socijalist Hugo Chavez umro, Corbyn je o njemu napisao sljedeće: "Hvala Hugu Chavezu što je pokazao da su siromašni bitni i da se bogatstvo može dijeliti." U što se Venezuela pretvorila samo nekoliko godina nakon Chavezove smrti, ne treba posebno napominjati. Corbyn danas o tome, naravno, šuti. 

Što se antisemitizma tiče, Corbyn je inzistirao da stranka radi na rješavanju tog problema, ali se sve do prije nekoliko dana odbijao ispričati zbog toga.

"Naša je stranka jasno dala do znanja kad sam izabran za čelnika, i poslije toga, da je antisemitizam u bilo kojem obliku neprihvatljiv i u našoj stranci i u našem društvu i ispričavam se onima koji su zbog toga patili", rekao je konačno u razgovoru za BBC. 

No izjave poput one bivšeg gradonačelnika Londona Kena Livingstonea, koji je izvalio da je i Hitler bio cionist prije Drugog svjetskog rata, kao i masovno online maltretiranje židovskih laburista i kritičara Corbyna, ostavile su trajnu ljagu na Laburističkoj stranci.

Zastupnica Luciana Berger, i sama Židovka, bila je izložena "bujici antisemitskog maltretiranja" i od ljevičara i od nenacista otkad je izabrana. Na kraju je ove godine izašla iz stranke koju je nazvala "institucionalno antisemitskom".

No ni Johnson nema razloga biti zadovoljan svojim rejtingom od minus 20% budući da je 36% ispitanika iz navedene ankete zadovoljno njegovim radom, a njih 56% nezadovoljno. 

"Šteta što obje strane ne mogu izgubiti izbore"

Razlozi za to također su više nego jasni: njegovo kalkulantsko zagovaranje Brexita u kampanji 2016., što je očito bio dio plana da se izbori za premijersku poziciju, njegovo hazardersko i blefersko manevriranje oko Brexita otkad je postao premijer, pri čemu je pokušao koristiti opasnost od nehotičnog izlaska iz Europske unije bez dogovora kao sredstvo ucjene Bruxellesa, njegov "elastičan odnos prema istini", što mu je zajedničko s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, kako je primijetio bivši lider Konzervativne stranke Chris Patten.

S jedne strane je sektaški engleski nacionalizam, a s druge strane je socijalistička politika koja bi bila katastrofa za zemlju, upozorio je ovaj torijevac i zaključio da je naprosto "šteta što obje strane ne mogu izgubiti izbore".

Francuski Le Monde opisao je Johnsona kao "čovjeka odvojenog od logike i uvjerenja" koji je u kampanji o Brexitu "iznosio laži na autobusu, obećavao Velikoj Britaniji da može imati svoju tortu i pojesti je, usporedio EU s Trećim Reichom" dok je obećavao Britancima nerealističnu "slavnu globalnu budućnost".

>> Tko je Boris Johnson, novi britanski premijer? Raskalašeni, lijeni lažljivac

Prijetio je i Uniji da kao premijer neće isplatiti 39 milijardi koje London duguje Bruxellesu nakon Brexita, osim ako ne dobije bolji ugovor o razvodu, što bi bilo izravno narušavanje vladavine prava i imalo "neizmjerne posljedice", piše Le Monde opisujući ga kao "mini Trumpa s druge strane La Manchea posvećenog sabotaži".

Izbor između "kompulzivnog lažljivca" i "totalitarista"

Bivši konzervativni zastupnik Nick Boles, koji je bio šef Johnsonova ureda kad je bio gradonačelnik Londona, sličnog je mišljenja. Opisao je izbor između Johnsona i Corbyna kao "užasan izbor" između "kompulzivnog lažljivca" i "totalitarista".

Johnson je, piše Boles za Daily Standard, "izdao svaku osobu s kojom je ikad imao posla, svaku ženu koja ga je voljela, svakog člana obitelji, svakog prijatelja, kolegu, zaposlenika i glasača", a njegovo "nezgrapno razmetanje maskira njegov nezasitni ego koji je potpuno lišen savjesti, empatije i samokontrole". Stranku Disraelija i Churchilla je, nakon što je proveo čistku svih koji se zalažu za ostanak u EU, pretvorio u "vozilo za histerični engleski nacionalizam". 

No, ni za Corbyna nije imao ništa blaže riječi opisujući ga kao "isključivog farizeja, čovjeka koji je tako uvjeren u vlastitu ispravnost da ne vidi proturječje između svojih pobožnih propovijedi o rasizmu i jednakosti i toga što je cijeli život podržavao teroriste, ubojice i rasističke divljake". Ne zanimaju ga pojedinačni životi, samo "klase i frakcije te borba između apstraktnih političkih snaga", zaključuje Boles, inače jedan od onih "eurofila" koje je Johnson istjerao iz stranke nazivajući ih "kolaboracionistima". Među izbačenima je bio čak i Nicholas Soames, unuk legendarnog ratnog premijera Winstona Churchilla.

Johnson razbjesnio Britance suspenzijom parlamenta

Johnson je pak posebno razbjesnio Britance, od običnih glasača do političara najvišeg ranga, svojim skandaloznim traženjem prorogacije, odnosno suspenzije parlamenta na gotovo mjesec dana. Oporba je ovo opisala kao puč budući da je odluka donesena u trenutku kad je svaki dan zasjedanja parlamenta bio dragocjen kako bi se izbjegao Brexit bez dogovora.

Takav kaotični izlazak iz EU-a, koji bi naprasno raskinuo ekonomske i političke veze Bruxellesa i Londona bez dogovorene alternative, parlament je ipak izbjegao odgodom izravno prkoseći Johnsonu i njegovim blefersko-hazarderskim potezima. Čim se parlament u rujnu vratio s ljetne pauze, Johnson je izgubio svoje prvo glasanje i izgubio većinu u parlamentu.

Unatoč tome, Johnson je i dalje, u lakrdijaškom stilu po kojem je dobro poznat, inzistirao da će radije završiti "mrtav u jarku" nego tražiti odgodu Brexita. Na kraju je, kao i nebrojeno puta prije toga, morao pogaziti vlastite riječi i tražiti odgodu do 30. siječnja. 

Johnsona se odrekao čak i njegov brat Jo Johnson koji je u rujnu dao ostavku na mjesto zastupnika i člana vlade. Priznao je da je "rastrgan između odanosti prema obitelji i nacionalnog interesa" koji su, očito, u suprotnosti.

>> Boris Johnson otišao među ljude pa se osramotio: "Molim te, napusti moj grad"

Gotovo svaki njegov odlazak među glasače rezultirao je novim sramoćenjem. U rujnu ga je u Leedsu stariji glasač uljudno, ali odlučno zamolio da "napusti njegov grad", dok mu je drugi ljutito poručio da bi "trebao biti u Bruxellesu i pregovarati" o Brexitu.

Repriza američkih izbora?

A posljednji Johnsonov gaf, da iskoristimo taj popularni eufemizam, dogodio se ovog tjedna kad je novinar od njega tražio da pogleda i prokomentira fotografiju bolesnog dječaka koji je bio prisiljen ležati na podu u bolnici jer za njega nije bilo kreveta. Umjesto toga, Johnson je uzeo mobitel novinaru, spremio ga u svoj džep i nastavio skretati s teme govoreći o svojim obećanjima za ulaganje u zdravstvo. Na kraju se, nakon što ga je novinar prozvao, ipak udostojio pogledati fotografiju.

Stoga, kao što piše Anthony Zurcher za BBC, britanski izbori itekako podsjećaju na one američke iz 2016. kad su dvojica glavnih kandidata bili jednako nepopularni i nevjerodostojni kao Corbyn i Johnson danas. 

Johnson pokušava uvjeriti Britance da će "obaviti Brexit", što ponavlja kao mantru, i nakon toga uspješno ispregovarati novi trgovinski sporazum s Bruxellesom, no glasači mu baš i ne vjeruju. Čak i Nigel Farage, njegov glavni partner u zagovaranju Brexita 2016. opisao ga je kao "simpatičnog i zabavnog lika", ali priznao da mu se "ne može apsolutno vjerovati". 

Corbyn je pak doveo laburiste u iznimno nezahvalnu poziciju stranke za koju glasaju protivnici Brexita, a koja se sama ne želi opredijeliti po tom pitanju. 

Ipak, za razliku od američkih predsjedničkih izbora, ovo su parlamentarni izbori i kao takvi ne moraju imati jasnog pobjednika. Johnson je, prema anketama, definitivni favorit, ali sve manje od većine mjesta u parlamentu bit će viđeno kao poraz za njega budući da je upravo s tim ciljem i sazvao nove izbore. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara