KADA je Mohammed Azeem stigao u bolnicu Bradford Royal, bio je u kritičnom stanju, s jako malo kisika u svojoj krvi - u jednom trenutku su njegove razine kisika u krvi bile tolike da je bilo čudesno što je uopće živ, kazali su specijalisti s jedinice intenzivne njege koji su ga zaprimili. No Azeem je čudesno preživio, piše dr. John Wright u svom dnevniku za BBC.

Mohammedova priča je čudesna. Ovaj 35-godišnji vozač taksija obožavao je raditi svoj posao, a kada nije radio, provodio je mnogo vremena u teretani dižući utege. Nikada nije mislio da će biti na rubu smrti zbog brutalnih posljedica oboljenja nakon zaraze koronavirusom. 

Kad su počeli problemi s disanjem, oklijevao je s pozivom u pomoć, i to zbog mita koji kruži dijelovima azijske zajednice da ljudi koji jednom odu k liječniku nikada iz bolnice ne izađu živi. Njegov prijatelj Haleem insistirao je na tome da se pozove Hitna pomoć, čak je pomogao liječnicima, koji su se javili na njegov poziv, unijeti Mohammeda u kola Hitne pomoći jer više nije mogao samostalno hodati. 

"Kada je Mohammed stigao na hitni trakt, bilo je jasno da je njegov život izuzetno ugrožen. Mladić koji je ležao pred nama umirao je i odmah je prebačen na jedinicu intenzivne njege. Bilo je gadno od prvog dana, kada je njegovo putovanje tek bilo na svom početku. Završio je u komi i na jedinici intenzivne njege proveo je 48 dana, a u bolnici je zadržan ukupno 68 dana", prepričava dr. Wright.

Jedan od liječnika koji je bio zadužen za praćenje njegovog stanja je i konzultant na intenzivnoj dr. Michael McCooe koji je Mohammeda opisao "najbolesnijim mladićem kojeg je ikada vidio".

Zdrava osoba u svojoj krvi ima razinu kisika od oko 95 posto ili više. Drugim riječima, crvene krvne stanice prenose gotovo stopostotni udio kisika. Mohammedove razine crvenih krvnih stanica iznosile su između 60 i 70 posto i to je bilo stanje nakon što je stavljen na ventilator s nerazrijeđenim kisikom. Čak i kad je bio intubiran na intenzivnoj, održati razine kisika u krvi većim od 80 posto kod Mohammeda bila je prava borba. Spuštanje ispod te razine značilo je veliki rizik od oštećenja organa kao što su srce i mozak. 

Dnevnik Johna Wrighta, liječnika i epidemiologa, veterana u borbi s epidemijama

Profesor John Wright, liječnik i epidemiolog, na čelu je istraživačkog Instituta zdravlja u Bradfordu i veteran je u borbi s epidemijama kolere, HIV-a i ebole u subsaharskoj Africi. Wright za BBC piše dnevnik i objavljuje svoje crtice iz života iz bolničkih soba za BBC radio.

Zapravo, tijekom nekoliko tjedana Mohammed je bio na rubu života. Nekoliko puta padala mu je razina kisika u krvi, koju je dr. McCooe opisao kao "nespojivu sa životom".

Tim liječnika s intenzivne održao je nekoliko srceparajućih razgovora s njegovom obitelji, pripremajući je na najgore, ali Mohammed je imao druge ideje na umu. 

"Gotovo svakodnevno smo razgovarali s njegovom obitelji o beskorisnosti onoga što smo radili", kaže Michael McCooe.

"Nismo rekli da odustajemo od njega, nego smo samo htjeli da obitelj zna da se nismo nadali da će preživjeti. A onda se dogodio šok. Njegova krvna slika postajala je sve bolja, razine kisika su se stabilizirale i mogli smo ga održati na životu."

"Brinulo nas je u kakvom će se stanju probuditi jer je imao izrazito nisku razinu kisika, a mozak je bio osjetljiv na to. Ali kad smo ga probudili, bio je neurološki u redu. Bio je izuzetno brzo spreman na fizikalnu terapiju i od tog trenutka počeo se oporavljati."

Koronavirus nas je naučio boli i patnji, ali je pokazao i primjere izuzetne otpornosti 

"Kad smo ga nakon 10 napornih tjedana otpustili, na odjelu se slavilo. Kao kliničari mi brinemo, ali smo istovremeno i racionalni znanstvenici, pa kada se dogode ovakva mala čuda, teško je ne zadiviti im se.

Covid-19 je svakome od nas pokazao što znači velika bol i patnja, ali i pokazao je primjere izuzetne otpornosti."

Kao i drugi covid-19 pacijent o kojem sam pisao, Mohammed Hussain - koji je umislio da je uhvaćen u terorističkom incidentu kada je bio na intenzivnoj - Mohammed Azeem je imao problematične snove kada je bio sediran i mislio je da je upucan s tri hica iz pištolja marke Glock. 
Kad je stigao kod nas, zdravstveno osoblje moralo mu je prenijeti tragičnu vijest o smrti njegove majke koja je umrla tri dana nakon što je on primljen na intenzivnu."

"Mislio sam da je to sve velika noćna mora", priča Mohammed pa nastavlja:

"Odmah sam nazvao oca i rekao sam mu da je to istina, da mi je majka umrla. Mislio sam da će moj oporavak sada biti deset puta teži. Izgubio sam sve."

Ženu i troje djece nije vidio sedam tjedana pa je, unatoč žalovanju za izgubljenom majkom, raspoloženje popravio i ponovni susret s obitelji. Isto tako, razveselilo ga je i druženje s prijateljem Haleemom, trgovcem koji mu je spasio život.

Njih dvojica bili su vrlo bliski - djedovi su im dijelili kuću kada su prvi put stigli u Bradford iz Pakistana - i znali su se cijeli svoj život. Stoga je Mohammedovo putovanje bilo izuzetno emotivno i za Haleema.

"Za tako veliku i snažnu osobu, zovemo ga Zvijer jer je snažan, nismo mogli vjerovati kako ga je bolest tako shrvala. Srce mi je bilo slomljeno", prepričava Haleem, prisjećajući se dana kad mu je prijatelja odvezla Hitna.

"Te večeri smo dobili poziv, bilo je oko 10 uvečer, i rekli su nam da ima još sat vremena života. Samo smo se molili, okupili smo se na ulici i molili za njega. Svaki drugi tjedan govorili su da će ga skinuti s aparata jer nema šanse za preživljavanje. No on je snažan, njegovo tijelo je iskoristilo i posljednje atome snage i održalo ga je na životu."

Ramazan je bio izuzetno težak tijekom karantene, kaže Haleem, post je bio vrlo težak. 

"Danas se čini kao zeleno svjetlo za nastavak života", zaključuje Haleem.