NESTAŠICA vode problem je koji će zbog klimatskih promjena pogoditi cijeli svijet. Jedna od zemalja koja već pogođena njime je Južnoafrička Republika, konkretno njen glavni grad Cape Town, piše The Atlantic.

Takozvani "Day Zero", pretpostavka da bi nakon godina užasnih suša rezervoari vode grada Cape Towna toliko presušili da bi vlasti obustavile opskrbu vodom te da bi pipe građana presušile, ipak je izbjegnut. Pretpostavljalo se da bi on mogao pasti u periodu između ožujka i svibnja 2018. godine, prije zimskog kišnog razdoblja koje bi ponovno, barem malo, napunilo rezervoare grada.

Hidrolog Piotr Wolski izjavio je da smatra da se "Day Zero" nikada ne bi ni dogodio, no takva mogućnost je svejedno duboko promijenila grad. Lokalne su vlasti provodile konzervativne i oštre metode smanjenja potrošnje vode, koje su uzrokovale politička previranja i prosvjede diljem cijelog grada. Razlike između bogatih i siromašnih ponovno su postale glavnom temom svih rasprava.

Nestašica vode otvorila stare rane

"Day Zero" prvi se put najvjerojatnije počeo spominjati još na početku 2017. godine, kad je postalo očito da najgora suša koja je ikad pogodila tu zemlju neće tako brzo prestati. Provincija u kojoj se nalazi Cape Town proglašena je područjem katastrofe i krenula su ograničenja potrošnje vode i pokušaji da se izbjegne "Day Zero". U srpnju prošle godine ograničenja potrošnja vode dosegla su gotovo najviši stupanj i preporučen je limit bio 87 litara po danu po osobi – ljudima se savjetovalo da se ne tuširaju duže od dvije minute, a, ako mogu, da se radije prebrišu mokrim maramicama nego peru vodom. Usporedbe radi, prosječni Amerikanac dnevno potroši 340 litara vode.

No, ova ograničenja koja je nametnula lokalna vlast nisu naišla na oduševljenje građana – dapače, politička su previranja počela gotovo u isto vrijeme kad i ograničenja vode, pri čemu se stranku koja je na vlasti u Cape Townu, Demokratsku alijansu, optuživalo za pogrešno upravljanje vodom i namjerno širenje dezinformacija. Čak je i Afrički nacionalni kongres (ANC), najveća stranka u državi, kritizirala način na koji se grad opskrbljivao vodom.

Situacija doduše nije tako jednostavna jer ANC i Demokratska alijansa zajedno vode brigu o pitanjima potrošnje vode u Cape Townu, ali često ne pronalaze zajednički jezik jer se nalaze na suprotnim krajevima političkog spektra. Demokratska alijansa više vuče prema kapitalističkim vrijednostima Amerike, dok je ANC socijalistička i demokratska stranka, takozvana stranka Nelsona Mandele.

Južnoafrička Republika je zemlja u kojoj se granice između bogatih i siromašnih često povlače po rasnim granicama, a kao zemlja koja je bila pod užasnim režimom apartheida i u kojoj su sadašnja ograničenja potrošnje vode najgore pogodila siromašnije dijelove Cape Towna u kojima najviše žive crnci, stare su se društvene i političke rane ponovno otvorile.

Građani Cape Towna su, uz međusobne sukobe te rasne i klasne razlike, počeli mnogo ozbiljnije shvaćati potrošnju vode i zajedničkim snagama drastično smanjili potrošnju zbog straha od velike suše i dolaska "Day Zero". No, takve ekstremne napetosti i strah nisu dugoročno rješenje.

"Day Zero" ne prijeti samo Južnoafričkoj republici, nego i cijelom svijetu

Cape Town je samo primjer onoga što čeka sve gradove u slučaju nestašice vode. Slični su problemi 2014. i 2015. godine pogodili i Sao Paolo u Brazilu, koji se zbog pretjerane sječe šuma i zagađenja izvora pitke vode našao na samom rubu katastrofe. Ako se trend klimatskih promjena ne promijeni, mnogo je gradova u velikoj opasnosti od nestašice vode, primjerice Peking, Kairo, Mexico City, pa čak i Moskva.

Uz nestašicu vode uvijek dolaze  društveni i politički prevrati i prosvjedi, a ponekad se, kao u Sao Paolu na primjer, opozicijske političke strane ujedinjavaju za dobrobit svih. Nažalost, nestašica voda ipak najčešće najgore pogađa one najsiromašnije i produbljuje klasne razlike između bogatih i siromašnih, stvarajući društvene nerede i nasilne prosvjede.

U Cape Townu je "Day Zero" za sada izbjegnut, ali to nikako ne znači da je opasnost prošla. Omjer potrošnje vode i dosadašnjih padalina jasno pokazuje da će u budućnosti biti potrebni drastičniji rezovi potrošnje ako ne padne više kiše u zimskom kišnom razdoblju. Ove je godine kiša podigla razinu vode gradskim rezervoarima na malo manje od 60 posto kapaciteta i time odgodila katastrofu za neko vrijeme, ali nikako ju nije zauvijek eliminirala, zaključuje se u članku u The Atlanticu.