Foto: FAH/Index

VELIKI dio javnosti s pravom je zgrožen postupkom carinske uprave koja je za novu žrtvu represije ovaj put izabrala sve popularniji Uber. Kako to inače biva, represivni postupak ograničavanja slobode kretanja uz interogaciju u službenim prostorijama popraćen je i brutalnom pljačkom u iznosu od 35.000 kn po vozaču.

Ovakvi postupci ipak nisu nikakav razlog za čuđenje ili šok. Sama svrha postojanja carinske uprave je upravo to - štititi jednu usku interesnu skupinu građana nauštrb većine građana i cijele ekonomije. Postupak carinske uprave u ovom slučaju niti je nelegitiman niti je bez presedana. Vršenjem represije i pljačkom jednih kako bi zaštitila interese drugih carina zapravo realizira svoj raison d’etre. Kada to ne bi radila, ne bi imala razloga niti postojati.

Gori od rata i elementarne nepogode

Nije nimalo pretjerano reći da nijedan rat i nijedna elementarna nepogoda nije uspjela nanijeti toliko štete nacionalnim ekonomijama kao što to radi institucija carinske uprave. Cijela ideja carine jest da “zaštiti” domaće proizvođače na način da stvori umjetne barijere koji će potrošačima onemogućiti pristup boljim, kvalitetnijim i jeftinijim proizvodima iz inozemstva. Na taj način carinici smanjuju kupovnu moć domicilnog stanovništva i radikalno im snižavaju životni standard, dok nas u isto vrijeme uvjeravaju da su nameti koje plaćamo pri kupnji kineskog mobitela, američkog računala ili rabljenog automobila zapravo tu za naše dobro.

Osim toga, stvaranje umjetnih trgovinskih barijera značajno usporava ekonomski rast zemlje. Adam Smith, otac moderne ekonomije, još je prije dva i pol stoljeća došao do nepobitnog zaključka da je bogatstvo nekog naroda direktno korelirano s time koliko je zemlja otvorena za trgovinu s drugim zemljama. Najbolji primjer ovoga vidimo u gradovima-državama poput Hong Konga ili nekadašnje Dubrovačke Republike, koji su samo zahvaljujući politici slobodne trgovine postali najbogatije države svijeta, i to bez ikakvih prirodnih resursa, jake vojske ili politike “zaštite domaćeg tržišta”.

Očekivana alijansa carinika i taksista

Jednom kada shvatimo što je carina i čemu služi, te se ostavimo iluzija o tome da nam ta vojska uhljeba svojim represivnim mjerama i otimačinom čini nekakvo dobro, situacija s Uberom postaje jasna i gotovo predvidljiva. Jer što je prirodnije nego da se institucija koja postoji zato da bi silom štitila interese postojećih inkumbenata udruži s onima kojima takva zaštita treba? Budući da carinici i birokrati koji im služe žive isključivo od otetog i iznuđenog novca, ova prilika naprosto je predobra da je ne bi iskoristili.

Carinici se ne pitaju odakle će Uber namaknuti 35.000 kn po vozaču, niti koliko je teško zaraditi taj novac razvozeći ljude po gradu. Državu, kao ni gradsku upravu, nije briga što će ovi i slični postupci ugroziti opstanak Ubera i u konačnici naštetiti krajnjim potrošačima. Jedino što je političare briga jest kako dobiti iduće izbore. A da biste dobili izbore, morate imati podršku interesnih skupina koje formiraju elitu. A jednom kada pridobijete elitu, građani je slijede: demokracija 101.

Izostanak političke volje

Kada bi država zaista željela da građani žive bolje i kada bi ekonomski rast zaista bio u interesu političara, onda bi pitanje carinskih pristojba i postojanja carine kao takve bilo jedno od prvih stvari o kojima bi se trebalo govoriti. Umjesto toga, vidimo da sve političke opcije - ma koliko se god busali u svoja reformistička prsa - zaobilaze ovu temu u širokom luku. HDZ se prije izbora čak i hvalio time da će dodatno “zaštititi domaće proizvođače” povećanjem carinske represije.

Zato sve te priče o pustim reformama i dobroj volji zapravo ostaju na površini, dok se predložene promjene o kojima se ovih tjedana pregovara pokazuju tek kao kozmetičke popravke.

  *Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala