REKORDNO veliki rast cijena se širio cijelim svijetom još i prije ruske invazije na Ukrajinu, a očekuje se da će taj rast dodatno pogoršati situaciju. Rast cijena energenata je jedan od najvećih faktora koji gura rast cijena, jer se rast cijena na tim tržištima prelijeva na rast cijena svih ostalih proizvoda i usluga, ali definitivno nije jedini. Kako zaustaviti inflaciju i kada možemo očekivati da će se rast cijena usporiti?

Alarmantno visoke stope inflacije šire se SAD-om, EU, ali i ostatkom svijeta. Prema najnovijim informacijama, cijene u SAD-u narasle su 7.9 posto na godišnjoj razini, Kanadi i Njemačkoj 5.1 posto, Španjolskoj 7.6 posto, Italiji 5.7 posto itd. Na razini eurozone je inflacija 5.8 posto.

Rekorderi su Argentina i Turska s inflacijom od 50 posto, ali to je više rezultat krivih ekonomskih politika nego svjetskog trenda rasta. U Rusiji je pak u veljači inflacija iznosila 9.17 posto te se tako opasno približava dvoznamenkastim stopama, na kojima će zasigurno biti kada izađu podaci za ožujak.

Rast cijena poništava rast plaća, plaće padaju

Cijene su počele rasti još sredinom prošle godine, ali sve do kraja 2021. se oko toga nije previše zabrinjavalo. Središnje banke SAD-a, EU i UK su tvrdile da je visoka inflacija privremeni fenomen, a neki ekonomisti, uglavnom lijevi, su tvrdili da je inflacija dobra za većinu građana.

Koliko su takve tvrdnje neutemeljene se pokazalo početkom ove godine, kada su stigle najnovije informacije o rastu cijena i rastu plaća zadnjih mjeseci 2021. Nominalni rast plaća je počeo poništavati rast cijena.

Ako je rast plaća iznosio 5 posto za prosinac 2021. u odnosu na prosinac 2020., a u istom razdoblju je stopa inflacije bila 5.5 posto, realno to znači pad plaća, tj. da se za povećanu plaću može kupiti manje proizvoda i usluga nego prije njenog povećanja, jer je u međuvremenu rast cijena poništio brojčani rast plaće.

Dapače, zadnjih mjeseci realne plaće padaju u SAD-u, Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i drugim državama.

Plaće realno počele padati zbog inflacije

U Hrvatskoj je prosječna neto plaća za prosinac 2021. realno 0.7% manja nego prosječna realna plaća za studeni 2021. i čak za 1.4% realno manja nego za prosinac 2020. To znači da je, iako brojčano plaće rastu, njihova kupovna moć manja čak i ako uračunamo taj rast.

Cijene nafte i plina divljaju, to je jedan od izvora rasta cijena

Rast cijena nafte i plina najviše pridonosi inflaciji, a brzo se šini i na ostale proizvode i usluge. Energija je u temelju svake proizvodnje i svake usluge pa rast cijene energenata brzo dovodi do općeg rasta cijena. Većinu pandemijske 2020. cijena sirove nafte po barelu je bila ispod 50 dolara, jer zbog mjera borbe protiv pandemije covida-19 nema potražnje.

Lockdowni, zabrana putovanja, kontrole teretnog prijevoza i nestanak zračnog prometa su doveli do niskih cijena nafte. Cijela situacija je bila toliko kaotična da je cijena nafte bila u jednom trenutku negativna, prvi put u povijesti. Ogroman pad potrošnje benzina u SAD-u, koji se dogodio zbog karantenskih mjera uslijed pandemija covida-19, doveo je do toga da su postojale prekomjerne zalihe nafte. Ponestalo je prostora potrebnog za skladištenje viška zaliha, što je dovelo do negativne cijene nafte.

Kako će se rat u Ukrajini odraziti na rast cijena u Hrvatskoj i svijetu?

Najnoviji skok cijene sirovine nafte iznad 100 dolara po barelu je rezultat panike zbog rata u Ukrajini. Ali ne treba se zavaravati, cijena je rasla još od početka 2021. i postepenog ukidanja protupandemijskih mjera kao što su lockdowni. Zračni promet se oporavljao, sve se više putovalo automobilima, a svjetska trgovina se počela intenzivirati.

Europa je ušla u trgovinski rat s Rusijom, o kojoj uvelike energetski ovisi. Iz nje uvozi većinu plina i nafte, ovisno o kojoj državi. Zbog trenutne situacije se traže alternativni dobavni pravci, koji bi EU učinili manje ovisnom o Rusiji.

Financijski analitičar Hrvoje Serdarušić smatra da postoje alternativni pravci koje EU može iskoristiti za nabavu nafte i plina.

"S obzirom na energetske potrebe Europe, područja subsaharske Afrike od strateške su važnosti. Tu važnu ulogu ima utjecaj Francuske na frankofonske zemlje. Zanimljivo je kako je još Ronald Reagan 1981. godine upozorio Europu na preveliku ovisnost o ruskim energentima, pritom potičući da se u obzir uzmu sjevernoafrički izvori. Taj proces nije moguće u vrlo kratkom roku odraditi", objašnjava Serdarušić.

Dodaje da će veliku ulogu osamostaljivanja EU od sirovina iz Rusije igrati i nuklearna energija. "Osim plina, tu će također nastojanja da se više koristi nuklearna energija biti od strateške važnosti, a velika je pogreška što se Njemačkoj dopustilo da u velikoj mjeri definira europsku energetsku politiku."

Navodi i razlog nedavnog pada cijene ispod 100 dolara. "Cijene nafte su trenutno u padu zbog novog lockdowna u Kini, s prošlotjednih 130 na trenutnih malo više od 100 dolara po barelu."

Hrana poskupljuje, djelomično zbog rasta cijene plina

Osim cijena nafte i plina, inflaciju "gura" i rast cijena hrane. Iako je i tu primjetan učinak rata u Ukrajini na cjenovni skok hrane, posebno žitarica kojih su Ukrajina i Rusija jedne od najvećih svjetskih proizvođača, i rast cijena hrane je puno starijeg datuma.

Cijena pšenice se krajem 2020. kretala od 5 do 6 dolara po bušelu, a do kraja 2021. je narasla iznad 8 dolara. Nagli skok iznad 10 dolara (u jednom trenutku i iznad 12 dolara) je posljedica očekivanja neisporuke pšenice iz Ukrajine i Rusije.

Ali te zemlje su većinom izvozile pšenicu loše kvalitete u zemlje Afrike i Azije, ne za EU. Usprkos tomu su neke zemlje u Europi, poput Mađarske i Srbije, zabranile izvoz pšenice.

Serdarušić smatra da na rast cijene pšenice dosta utječe cijena plina, koji se koristi u proizvodnji umjetnih gnojiva. "Po pitanju hrane, ne radi se samo o nemogućnosti izvoza žitarica iz Ukrajine i Rusije. Cijene gnojiva rastu na nove rekordne vrijednosti, najavljujući veći porast cijena hrane. Zbog visokih cijena plina proizvodnja umjetnog gnojiva u Europi je bitno smanjena, što će utjecati na poljoprivredne prinose", objašnjava.

Europska unija je najveći svjetski proizvođač pšenice i proizvede između 120 i 140 milijuna tona godišnje. Ali iako je veliki proizvođač, oko 90% uroda potroši sama. Također je četvrti svjetski proizvođač kukuruza, nakon SAD-a, Kine i Brazila. Hrvatska je u 2021. proizvela 2.2 milijuna tona kukuruza i 936 tisuća tona pšenice, od čega je više od pola izvezeno. Stoga je Hrvatska više nego samodostatna u proizvodnji pšenice i kukuruza, iako slabe kvalitete.

Države "pumpaju" gospodarstva novcima, to uzrokuje inflaciju

Zadnje, a možda i najvažnije, razlog treba tražiti u monetarnim i fiskalnim stimulansima kojima su države i centralne banke zadnje dvije godine pumpale gospodarstva da bi se smanjio gospodarski pad usred pandemije, tj. mjera za borbu protiv pandemije.

Referentne kamatne stope američke središnje banke FED, Europske centralne banke (ECB) i drugih svjetskih banaka su bile na povijesno niskim razinama, a vršile su se i ostale ekspanzivne monetarne politike na tržištu da bi se gospodarstva očuvala na životu.

Rekordna inflacija u SAD-u. Nije pitanje hoće li se preliti na Hrvatsku nego kad

Jednom kada su mjere protiv pandemije ukinute i svjetska ekonomija se počela oporavljati, svi ti monetarni i fiskalni stimulansi su počeli stvarati višak novca u opticaju, što je dovelo do rasta inflacije. Unatoč tome, centralne banke i države nisu bile sklone ukidanju ekspanzivnih mjera da ne bi usporile gospodarski oporavak, što je dovelo do inflacije. Tek se odnedavno smanjuje intenzitet tih politika koje su dovele do kaskadnog rasta cijena u svijetu.

Još se nije krenulo u borbu protiv rasta cijena, unatoč najavama od kraja 2021. kada je postalo očito da inflacija ipak nije privremena, kako su središnje banke SAD-a, EU i UK tvrdile. Ovog puta se boje da bi podizanje kamatnih stopa, što je glavni instrument borbe protiv inflacije, dovelo do usporavanja gospodarske aktivnosti u situaciji kada rat u Ukrajini već prijeti narušavanju svjetskog gospodarstva.

Kraj razdoblja visoke inflacije ovisi o više faktora; odlukama središnjih banaka i država da prestaju s ekspanzivnim politikama, snižavanju cijena nafte i plina, padu cijena hrane i stabiliziranju svjetske trgovine. Rat u Ukrajini je jedan od faktora rasta cijena, ali ni blizu dominantan.