Ispostavilo se da su čivave zapravo djelomično kojoti
ČIVAVE, jedne od najprepoznatljivijih pasmina na svijetu, dijele dio genetskog materijala s divljim kojotima. To je pokazalo novo istraživanje o podrijetlu pseće genetike koje bi moglo objasniti neke od njihovih jedinstvenih osobina, piše Science Alert.
Dešifriranje pseće povijesti
DNK u svakoj stanici živog organizma funkcionira kao genetski zapis koji čuva evolucijsku povijest. Roditelji prenose svoj DNK na potomstvo, a upravo taj materijal omogućuje znanstvenicima da prate podrijetlo vrsta kroz vrijeme.
Čitanje te povijesti je složeno, no moderna računala pomažu u analizi golemih genetskih baza podataka. Tim sa Sveučilišta Stanford testirao je dva nova softverska programa, Gnomix i Gnofix, koji istovremeno analiziraju genome mnogih životinja, procjenjuju njihovu povezanost i iscrtavaju evolucijsku kartu.
Otkriće kojotovih gena
Taj proces, stručno nazvan zaključivanje o lokalnom podrijetlu (LAI), pomaže istraživačima da utvrde porijeklo specifičnih dijelova DNK. Koristeći tu metodu, znanstvenici su u genomu čivave otkrili neočekivanu vezu i utvrdili da najmanji pas na svijetu dijeli nekoliko segmenata genoma s divljim kojotima.
Ovo nadopunjuje ranije dokaze koji su pokazivali da su moderne meksičke pasmine, čivava i meksički bezdlaki pas Xoloitzcuintli (Xolo), mješavina europskih i pretkolumbovskih pasa. Softver Gnomix potvrdio je sjevernoameričko podrijetlo obiju pasmina. Analiza je u obiteljskom stablu čivave pronašla gene kojota, dok genom Xola sadrži više od četiri posto gena arktičkih pasa.
Nejasno podrijetlo i osobine
Studija objavljena u časopisu Nature Communications nije utvrdila kada su točno geni kojota ušli u nasljednu liniju čivava, ali istraživanja upućuju na to da se to dogodilo prije dolaska Kolumba u Ameriku.
Također nije poznato je li križanje bilo namjerno ili slučajno. Iako se njihove velike uši i izražajno zavijanje mogu povezati s kojotima, nije jasno koje su osobine čivave naslijedile od svojih divljih predaka. Poznate su po neovisnom i samouvjerenom karakteru, što je neuobičajeno za tako male pse.
Uloga čovjeka u stvaranju pasmine
Zoologinja Jacqueline Boyd, koja nije sudjelovala u studiji, objasnila je za The Conversation da se divlji kojoti i vukovi prirodno križaju, pogotovo na područjima gdje su "vučje" osobine ponašanja korisne. Kojoti su znatno manji od vukova, ali i dalje višestruko veći od čivava.
Minijaturna građa čivave stoga je vjerojatno rezultat umjetne selekcije, odnosno ljudskog uzgoja pasa s poželjnim osobinama. Boyd je dodala kako postoje dokazi o sićušnim psima u mezoameričkim kulturama i prije dolaska Europljana, ali njihova izravna veza s današnjim čivavama nije poznata.