U CRNOJ Gori vrije. Prijedlog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je došao iz vlade dugogodišnjeg crnogorskog lidera Mila Đukanovića, izazvao je histerične reakcije prosrpske opozicije, Srpske pravoslavne crkve, ali i Srbije.

Proteklih dana je Podgorica bila pod policijskom blokadom, održavale su se napete demonstracije, a u crnogorskoj Skupštini je dolazilo do šokantnih verbalnih, pa i fizičkih obračuna među zastupnicima. Na kraju je u Skupštini morala intervenirati i policija.

"Svi znamo kamo nas je dovela u regiji i bivšoj državi zloupotreba nacije i vjere i 30 godina kasnije je nedopustivo da se manipulira nacijom i vjerom, značajan dio rasprave je bio u tom smjeru", poručio je predsjednik Skupštine Ivan Brajović prije nego što je pozvao preostale zastupnike u Skupštini, uglavnom one iz vladajuće većine, da se izjasne o predloženim amandmanima, među kojima su bili i oni koje je predložila SPC.

Bošnjački i hrvatski zastupnici također podržali zakon

Svi su amandmani odbačeni, a 45 preostalih zastupnika - među kojima su bili i predstavnici Bošnjaka i Hrvata - je jednoglasno podržalo donošenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u obliku u kojem je predložen.

Zakonom je predviđeno da se državi vraćaju vjerski objekti i zemljište koje vjerske zajednice koriste na teritoriju Crne Gore, a za koje se utvrdi da su izgrađeni sredstvima države ili su bili u njezinom vlasništvu do 1. prosinca 1918. godine. Prijedlog je podržala Crnogorska pravoslavna crkva koja smatra da će njime biti vraćena imovina nezakonito prepisana SPC-u. SPC u Crnoj Gori ima u vlasništvu 66 uglavnom srednjovjekovnih manastira, desetke crkava i drugih nekretnina.

Za analizu situacije u Crnoj Gori obratili smo se poznatom književniku i kolumnistu Andreju Nikolaidisu.

Radio kao savjetnik šefa parlamenta

Nikolaidis je rođen 1974. godine u Sarajevu, a od početka 1990-ih živi u Ulcinju. Njegovi najpoznatiji romani su Mimesis, Sin, Dolazak i Mađarska rečenica. Sin je roman za koji je dobio nagradu Europske unije za književnost, a za roman Mađarska rečenica dobio je nagradu Meša Selimović za najbolji roman na prostoru BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Njegovi romani prevedeni su na 14 svjetskih jezika. 

Andrej Nikolaidis radio je kao savjetnik crnogorskog predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića. Krivokapić iz Socijaldemokratske partije Crne Gore na čelu parlamenta bio je do 2016. godine, a posljednjih dana kao parlamentarac sudjelovao je u svađama s oborbenim prosrpskim strankama.

Nikolaidis: To je liberalan, europski zakon

Za početak pitamo Nikolaidisa što misli o sinoć izglasanom zakonu.

“Mislim da je to liberalan, europski zakon. Na njemu se radi od 2014. godine te on nije nikakva šokantna novost. Zakon je odobrila Venecijanska komisija, a Vlada Crne Gore prihvatila je i u tekst zakona unijela sve sugestije te komisije. Zakon je, dakle, posve u skladu s europskom pravnom stečevinom. To je zakon koji važi i za Islamsku zajednicu i za Katoličku crkvu, kao i Crnogorsku pravoslavnu crkvu, pa su se sve te vjerske zajednice izjasnile da podržavaju zakon, dok je samo SPC do neba digla galamu o svojoj navodnoj ugroženosti i krađi”, odgovara Nikolaidis. 

U medijima se ovih dana često spominje “prosrpska opozicija” pa pitamo Nikolaidisa da objasni o kojim strankama i političarima je riječ.

Četnički vojvoda na čelu prosrpske opozicije

“Ključni sudionik u nemirima bio je Demokratski front, ekstremistički, populistički, nacionalistički srpski savez. Dva lidera DF-a, Andrija Mandić i Milan Knežević, osuđeni su na višegodišnje kazne zatvora zbog neuspjelog pokušaja državnog udara. Na slobodi su jer presuda još nije pravomoćna. Treći lider je Nebojša Medojević, koji je političku karijeru počeo sa socijaldemokratskih pozicija, da bi mu danas za sve u Europi bio kriv Soros. Medojević se prikačio na europski populistički vlak. Uz to, već spomenuti Andrija Mandić je četnički vojvoda, doslovce”, kaže Nikolaidis.

Srbija instruira protivnike zakona u Crnoj Gori

Ovaj pisac ocjenjuje da u previranjima u Crnoj Gori Srbija ima “zabrinjavajuću ulogu”.

“Nekoliko dana pred održavanje sjednice Andrija Mandić najavio je da će Front bojkotirati sjednicu parlamenta na kojoj će se glasati o tom zakonu. To je značilo da će sjednica proteći mirno. To je bilo odveć lijepo da bi bilo istinito. Noć pred početak sjednice lideri Fronta Andrija Mandić i Milan Knežević avionom vlade Srbije odvedeni su u Beograd i tamo su primili instrukcije. Stavljeni su pod direktnu komandu srpskog Patrijarha Irineja i istim tim avionom vraćeni su u Podgoricu da tu izazovu najveći nered koji su u stanju izazvati i tako spriječe usvajanje zakona. Po dolasku u Podgoricu, kao i više puta u Skupštini tijekom zasjedanja iz Fronta su poručili da za sve što čine imaju blagoslov Irineja, koji je blagoslovio njihovu borbu i u skupštinskoj sali i na ulici. Irinej ih je, hoćemo li pretjerati ako to tako kažemo, pozvao u sveti rat. Snimka koju je obavila Al Jazeera, na kojoj vidimo Mandića kako, koji trenutak prije nego što će pokušati nasiljem prekinuti sjednicu parlamenta, svoje pristalice videoporukom poziva da 'budu spremni' i da 'budu Hristovi vojnici', svjedoči da je Mandić brifing kod Irineja shvatio baš tako, kao blagoslov za sveti rat”, govori nam Nikolaidis.

SPC odbija prihvatiti postojanje Crne Gore kao neovisne države

Središnju ulogu u svemu ima, naravno, i SPC.

“Srpska pravoslavna crkva zakon smatra neprihvatljivim zbog, u suštini, dvije stvari. SPC odbija biti dio pravnog poretka države Crne Gore. Ona se odbija registrirati u Crnoj Gori i na bilo koji način poštovati zakone te države. Ona tvrdi da je starija od države i aktivno odbija prihvatiti postojanje te države i crnogorske nacije, ma kako u neskladu s realnošću promatraču sa strane to moglo djelovati. Istovremeno, iako u njoj pravno ne postoji, Srpska pravoslavna crkva tvrdi da je vlasnik svih crkava i manastira u Crnoj Gori. Država Crna Gora novim zakonom od svih vjerskih zajednica traži pismeni dokaz o vlasništvu nad imovinom. Zakonom je predviđeno šeststupanjsko dokazivanje imovine, sa sudom u Strasbourgu kao konačnom pravnom instancom. Ako ne može dokazati da je neki vjerski objekt njeno vlasništvo, vjerska zajednica će taj objekt moći nastaviti koristiti, ali kao vlasništvo države Crne Gore”, objašnjava Nikolaidis.

“Poanta je u sljedećem: Amfilohije i SPC (dakako i Demokratski front), kao što su mnogo puta, što eksplicitno, što implicitno, rekli, Crnu Goru ne vide kao sekularnu, građansku državu jednakih građana i religijskih grupa, što ona po ustavu jest, nego je vide kao pravoslavnu srpsku državu (u kojoj, eto, žive i muslimani i katolici, ali ne i Crnogorci, jer oni ne postoje - oni su Srbi) koju je, kako krivo tvrdi Amfilohije, osnovala srpska crkva. Stoga, njihova argumentacija veli dalje, nema potrebe da se oni registriraju u državi od koje su stariji. Ne jednom, Amfilohije - i naravno Front, kroz bezbrojne pozive za obnovu takozvane 'njegoševske Crne Gore' - pozvao je na obnovu Crne Gore kao teokracije. Svi oni koji su direktno stali uz Amfilohija i Front, ili pokušavaju relativizirati stvari i na jednake dijelove između vlasti i nasilnika podijeliti odgovornost za skandalozno, ekstremističko ponašanje SPC-a i Fronta, zapravo traže srednjovjekovnu Crnu Goru”, tumači Nikolaidis objašnjavajući zapravo zašto se ova situacija, izvan nacionalističkih srpskih krugova ili krugova unutar SPC tumači i kao konačan poraz srpskog nacionalizma u toj zemlji, pa i ideje o Velikoj Srbiji. 

Đukanovićeva odluka

Je li danas mirnija situacija u Crnoj Gori i postoji li opasnost od oružanog sukoba, pitamo Nikolaidisa.

“Teško je reći. Sa stajališta dramaturgije, jučer je bio vrhunac i tlo će se, uz još nekoliko drhtaja, lagano smiriti. Ili neće. Vladika SPC-a Joanikije već je najavio formiranje Odbora za odbranu crkava, sada kada je zakon donesen. Nešto mi govori da je mislio na naoružane odbore”, sarkastično komentira Nikolaidis.

A što je s Milom Đukanovićem u ovoj situaciji? Čovjek koji već tri desetljeća vlada Crnom Gorom, mijenjajući pozicije premijera i predsjednika, ključni je igrač u cijeloj drami.

“Milo Đukanović je donio odluku da ovakav zakon bude donesen, kao i odluku da ne bude povučen, usprkos pritiscima. Zakon je donesen, no hoće li biti proveden? Kako god bude, to će biti njegova odluka”, konstatira Nikolaidis.