Foto: Biljana Gaurina / Cropix

JADRANKA KOSOR napada "crvene", a sama se ponaša kao Mao Ce Tung. Ali ne kao pravi Mao, već kao njegova karikatura izrezana od kartona i postaljena kao eksponat za slikanje s turistima.

Tko je to izgledalo u nedjelju u Mimari, Trebala je to biti parada jedinstva i kiča, a ispao je skeč i komunistička parodija. Dok je tisuću novih članova primalo iskaznice HDZ-a, a premijerka se zaklinjala u mlade koji ubrizgavaju svježu krv oronuloj partijskoj nomenklaturi, nedostajala je samo svečana zakletva: "Danas, kada postajem član HDZ-a...".

Zato je tu bila premijerka, s isforsiranom borbenošću i jeftinim parolama. A one kao da nisu bile same po sebi dovoljno smiješne, već ih je morala popratiti mahanjem ruke koja je trebala biti stisnuta u šaku, a izgledala je kao mlitavi rekvizit. Kao Mao od kartona.

Ruganje i pljuvanje

Bilo je to ruganje. Ruganje zdravom razumu, ruganje biračima - pa čak i vlastitim, koliko god ih je ostalo - a nadasve ruganje hrvatskim građanima koji svakoga dana u sve većem broju traže što brži Kosoričin odlazak s vlasti. Ako je pljuvanje po HDZ-u proglasila sportom, premijerka u tom sportu jednako zdušno sudjeluje, uzvraćajući bespoštenim pljuvanjem po javnosti i građanima.

Takvo ponašanje sve više ulazi u sferu ozbiljne dijagnostike. Ne politološke, već one prave.

HDZ štitio sebe, ali i oporbu

Recimo, na što je ličila izjava da se oporba boji antikorupcijskih istraga u vlastitim redovima? Što je premijerka time htjela poručiti: da je HDZ punih sedam godina izbjegavao boriti se protiv korupcije u oporbenim redovima, kao što je to činio u vlastitim? Štitio je sebe, ali je štitio i oporbu. E to se zove dosljednost.

I što je Kosor mislila kad je oporbenjake optužila da se bave podjelom fotelja i da je oporbi jedini cilj osvajanje vlasti? Pa ako je već zaboravila da je glavni zadatak oporbe borba za dolazak na vlast, onda nas nije trebala podsjećati da je njezin glavni zadatak grčevita borba za ostanak u tim foteljama.

Kompliment oporbi

I uostalom, tvrdnja da se oporba dogovorila oko podjele resora uopće nije kritika na njezin račun. To je zapravo kompliment tim strankama koje se ponašaju kao "rogovi u vreći". To znači da su napokon počeli nešto raditi. Da su shvatili kako je postalo ozbiljno.

Ono što se dogodilo u Mimari bilo je obično glancanje kulta ličnosti Jadranke Kosor. Ugrožena premijerka koja se žali da je "pljuvanje po njoj postao nacionalni sport" pokušala je svom ranjenom egu priuštiti jedan welness tretman u društvu najvjernijih pristalica. Tek u takvom sigurnom okruženju smogla je hrabrosti zaprijetiti političkim protivnicima i prkositi svim onim građanima koji su se drznuli ne voljeti je. 

To nije radio ni Ivo Sanader. Odnosno, radio je to - ali puno bolje. Puno uvjerljivije. On je bio pravi hrvatski Mao, Kosor je tek njegova kartonska kopija.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje