ANTI RADANU, mladom i snažnom profesoru kineziologije, koji je petnaestak minuta slave stekao hrvanjem s pravosudnim policajcima na ulazu u splitski sud, uspjelo je ono što mnogi psiholozi i life coachevi navode kao bitnu pretpostavku za postizanje životne sreće: pronašao je dijete u sebi. Radan se, međutim, nije zadovoljio potragom za apstraktnim balavcem u nutrini, jer od toga u Republici Hrvatskoj nema sreće, a ni koristi. U televizijskoj emisiji istaknutog hrvatskog neonacista, osuđenog zbog prodaje droge prostitutki, Radan se deklarirao kao dijete hrvatskog branitelja.

> Pojavila se nova snimka sukoba mladića i policije na sudu, vidi se početak incidenta

Dijete je profesor, bilo je na Festivalu slobode i podržava HOS

Dijete se, kako smo vidjeli na snimci koja kruži društvenim mrežama, pokušalo išetati iz zgrade suda bez maske. Jedan pravosudni policajac zaustavio ga je i onda je počela borba.

"Kada sam rekao da sam dijete hrvatskog branitelja, u oči su mi ispraznili cijeli sprej", požalio se Radan. O Radanu smo, osim da je profesor i dijete, doznali i da je sudjelovao na zagrebačkom Festivalu slobode, jednom od većih okupljanja pobornika teorije o bezopasnosti korone u Hrvata te da "podržava HOS".

Na odgovor nije trebalo dugo čekati.

I pravosudni policajci su djeca

"Navode pojedinih medija i Ante Radana da se fizička sila pojačavala kad je rekao da je sin hrvatskog branitelja s gnušanjem odbacujemo, jer su očevi tih pravosudnih policajaca sudjelovali u Domovinskom ratu", izjavio je Jelenko Krešo, dopredsjednik Sindikata pravosudne policije Republike Hrvatske. Tako je blesavo i nepotrebno hrvanje osoba u uniformama pravosudne policije s profesorom kineziologije preraslo u tučnjavu djece. 

Djece hrvatskih branitelja.

Status hrvatskog branitelja postao je nasljednom kategorijom, ostane ti iza ćaće, skupa sa stanom i kućom na selu. Ne donosi samo povlastice regulirane zakonom, on je i zgodna socijalna etiketa kojom možete efikasno začepiti usta svakome tko vam bilo kada i bilo gdje stane na put. Radanov poučak ukazuje na to da čovjek nikad nije dovoljno star, visok i jak, a da istodobno ne bi bio i krhko dijete hrvatskog branitelja, ali i otkriva kako ne postoji prilika u kojoj je glupo ili neprimjereno pozivati se na djecobraniteljski status.

U klinču s pravosudnim policajcima, nije mu palo na pamet povikati "ja sam profesor kineziologije" ili "ja sam sportaš" ili ja sam bilo što što već jest, jer zna da nema znanja, vještine ili ne znam čega već što u Hrvatskoj izaziva respekt kao pozivanje na ratne zasluge, nego se onako krupan i snažan izjasnio kao dijete.

Hrvatskog branitelja.

Radan je učio od najboljih

Nije Radan kriv. Učio je od najboljih. Već desetljećima, svaki put kada se neki od stupova našeg društva počne urušavati - a kako su stupovi porozni, to je skoro svakodnevno - i kada se stup nađe u onom zrakopraznom prostoru između komfornog života s luksuznim službenim autom, prostranim uredom, okretnom tajnicom i službenom karticom te pada u nemilost skučenih remetinečkih perspektiva i advokata koji mnogo daju, ali i mnogo traže, siroti stup zavapi – ja sam hrvatski branitelj.

Kada je nedavno objavljeno da Ivo Žinić, župan sisačko-moslavački, besplatno živi u državnoj kući, on je, u nesumnjivom trenutku iskrenosti, rekao: "Ja sam podnio zahtjev za darovanjem kao hrvatski branitelj, na to imam pravo po zakonu."

Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore, cijepio se protiv covida. Kada je postavljeno pitanje zašto baš on i spada li među najugroženije članove naše zajednice koje moramo sačuvati po svaku cijenu, odgovorio je: "Mislite da sam se ja cijepio preko reda. Ja sam jučer sve objasnio. Hrvatski sam ratni vojni invalid. U ratu sam proveo 1690 dana i kao takav, između ostalog, dobio sam TBC, tešku bronhijalnu bolest. Imam respiratorne probleme, blagu astmu i sve ostalo", nabrajao je Burilović pred cijelom javnošću u kojoj su i ljudi s ozbiljnijim respiratornim i zdravstvenim problemima, ali tko im je kriv kad nemaju status branitelja ili ratnog vojnog invalida. Ili ga imaju, ali im ga je neprirodno izvlačiti kao argument za svakovrsno grebanje.

> Burilović: Mislite da sam se cijepio preko reda? Pa ja sam proveo 1690 dana u rovu

I Burilović je učio od najboljih.

Pričuvni časnik vojske u kojoj nije bio

Ivo Sanader je, recimo, uspio dobiti čin pričuvnog pukovnika Hrvatske vojske i stanovite olakotne okolnosti kod odmjeravanja zatvorske kazne zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, a da istodobno nikad nije bio hrvatski branitelj. Tomo Medved, potpredsjednik vlade i ministar hrvatskih branitelja, pokušao je razjasniti kako je moguće ne ići u rat i imati sudjelovanje u ratu kao olakotnu okolnost na sudu ponudivši objašnjenje da se "za svaki pojedinačni predmet uzimaju u obzir svi parametri i okolnosti, pa tako i sudjelovanje u Domovinskom ratu". Da ne bude zabune, Medvedova glavna kvalifikacija za komentiranje presuda je sudjelovanje u Domovinskom ratu.

I on je, naravno, učio od najboljih.

Hoće li nas uskoro početi maltretirati nova klasa privilegiranih - unuci i praunuci branitelja?

Ako ne vjerujete, sjetite se da je Antun Vrdoljak imao 880 dana u borbenom sektoru i to kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova, a čitav je rat proveo na Prisavlju kao generalni direktor Hrvatske radio-televizije. Još dramatičniji je slučaj jednog od osnivača HDZ-a Josipa Manolića, vjerojatnog apsolutnog rekordera s maksimalnih 2157 dana u borbenom sektoru iako je na početku rata imao 71, a na kraju 75 godina.

To znači da bi preostale stanovnike Hrvatske uskoro mogla početi maltretirati nova klasa onih koji smatraju da im pripadaju privilegije. Unuci i praunuci hrvatskih branitelja.

Uče od najboljih.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala