JEDNA od najčešćih reakcija čitatelja nakon problema s uvođenjem novog sustava naplate cestarine jest pitanje zašto Hrvatska jednostavno ne uvede vinjete, kao što je slučaj u Sloveniji.

Hrvatska napokon ukida naplatne kućice, ali ne i naplatu po kilometru

U Sloveniji je sustav jednostavan. Za osobna vozila do 3,5 tone koristi se e-vinjeta vezana uz registarsku oznaku, a može se kupiti na tjedan, mjesec ili godinu. Vozač je kupi prije ulaska na autocestu i nakon toga nema klasičnog obračuna svake pojedine vožnje.

Svakome tko je vozio slovenskim autocestama jasno je koliko takav sustav u praksi može biti funkcionalan.

Na stranici DARS-a, slovenske državne tvrtke koja upravlja autocestama i sustavom naplate, odabere se vrsta vinjete, primjerice tjedna, mjesečna ili godišnja. Potom se upiše e-mail adresa na koju stiže poveznica za nastavak kupnje, nakon čega se unose potrebni podaci. Nakon toga vinjeta je vezana uz registraciju i vozač više nema dodatnog zaustavljanja ni plaćanja dok ona vrijedi.

Hrvatsku se godinama kritiziralo upravo zbog klasičnih naplatnih kućica, čekanja u kolonama i sustava koji je, u usporedbi s vinjetama u susjednim državama, djelovao zastarjelo. Sada se kućice konačno ukidaju, ali Hrvatska nije odabrala jednostavan model vremenskih vinjeta, nego tehnološki znatno složeniji sustav pod nazivom Crolibertas, koji i dalje zadržava naplatu prema prijeđenoj udaljenosti.

Novi sustav: skup, složen i pod pritiskom rokova

Vozila će se u Hrvatskoj evidentirati putem ENC uređaja ili automatskim očitavanjem registarskih oznaka, a za to se duž autocestovne mreže postavljaju portali s kamerama i antenama te nova informatička infrastruktura i sustavi za obradu podataka.

Glavni ugovor za implementaciju sustava HAC je sklopio sa zajednicom SkyToll i TollNet za gotovo 80 milijuna eura bez PDV-a. No to nije ukupna cijena projekta. Prema odluci Vlade, ukupna vrijednost projekta novog elektroničkog sustava naplate iznosi čak 160,5 milijuna eura.

Sustav bi prema Zakonu o naplati cestarine trebao biti u punoj primjeni od 1. ožujka 2027., više od tri godine nakon datuma koji je ministar prometa Oleg Butković ranije javno navodio kao cilj.

Problem je što je upravo sada HAC donio odluku o poništenju nabave za web portal, mobilnu aplikaciju i integracijsku podatkovnu sabirnicu, odnosno jedan od digitalnih dijelova sustava, za čiju je realizaciju u tom postupku bilo predviđeno šest mjeseci.

Iskorak, ali vinjete donose još jednostavniji model

Treba reći da je sustav koji Hrvatska uvodi ipak veliki iskorak u odnosu na sadašnje naplatne kućice. Sigurno je da će promet ići brže uz manja zagušenja. Naplatne kućice same su usko grlo, a njihovim uklanjanjem nestat će barem dio kolona.

No, iako se mijenja tehnologija naplate, ne mijenja se njezin osnovni princip. Upravo su vinjete mogle donijeti jednostavniji model u kojem bi vozač kupio pravo korištenja autocesta na određeno vrijeme, bez obračuna svake pojedine dionice i prijeđenog kilometra.

Vinjete bi hrvatskim građanima učinile autocestu dostupnijom

Crolibertas neće riješiti drugi veliki problem hrvatskih autocesta, a to je cijena. Cestarina Zagreb - Split za osobni automobil iznosi 26,40 eura u jednom smjeru, odnosno 52,80 eura za povratno putovanje. I uz ENC popust od 21,74 posto, tri povratna putovanja stoje oko 124 eura.

Za usporedbu, slovenska e-vinjeta za većinu osobnih automobila stoji 16 eura za tjedan, 32 eura za mjesec i 117,50 eura za godinu. Godišnja vinjeta tako stoji manje od tri povratna putovanja na relaciji Zagreb - Split s ENC-om.

Hrvatska bi zbog veće mreže i drukčije strukture prometa vjerojatno imala višu cijenu, ali Vlada nije predstavila analizu koja bi pokazala koliko bi vinjete kod nas trebale stajati i zašto bi bile lošije rješenje od naplate po kilometru.

U Hrvatskoj se često smatra da od skupih autocesta najviše profitiramo na turistima, no visoku cijenu prije svega plaćaju hrvatski građani koji autoceste koriste redovito zbog posla, obitelji, studiranja, liječenja ili drugih obveza i svaki put iznova plaćaju cestarinu. Vinjeta bi taj odnos promijenila, a autoceste učinila pristupačnijima domaćim stanovnicima.

Vinjete bi dio prometa vratile na sigurnije autoceste

Visoka cijena cestarine ima i širu posljedicu. Kada svako putovanje autocestom znači dodatnih nekoliko desetaka eura, dio vozača bira državne i lokalne ceste kako bi uštedio. Takva je vožnja sporija, napornija i u pravilu opasnija.

Godišnja vinjeta taj bi problem barem djelomično ublažila. Vozači koji autoceste koriste redovito više ne bi razmišljali isplati li im se svaki pojedini put, nego bi ih mogli koristiti bez dodatnog troška pri svakoj vožnji. Time bi se dio prometa prebacio sa sporijih cesta i iz naselja na sigurnije autoceste, uz jednostavnije i predvidljivije putovanje unutar zemlje.

Europski trend: Vinjete nisu nestale

Vinjete se u Hrvatskoj godinama uglavnom odbacuju kao opcija, a Vlada je pritom više puta branila model naplate prema prijeđenoj udaljenosti. Vlada je odbijanje vinjeta godinama pokušavala prikazati kao europski trend. Butković je tvrdio da se vinjete napuštaju i da će ih Europska unija ukinuti. To nije točno, barem ne za osobne automobile.

Pravila o postupnom napuštanju vinjeta odnose se prvenstveno na kamione. Za osobne automobile države članice i dalje mogu koristiti vinjete. Slovenija ih i dalje koristi, a koriste ih i Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka i druge članice Europske unije.

Uskoro ih uvodi i Belgija. Vlada se pritom pozivala na istraživanje iz 2019. prema kojem je 70 posto ispitanih podržalo naplatu prema kilometru. Anketa je provedena na 600 ljudi, a pitanje o vinjetama bilo je formulirano tako da se sugeriralo kako bi se njima naplaćivala i većina državnih cesta, što je moglo utjecati na rezultate.

Ljude se takvim pitanjem dovelo u zabludu, pa je rezultat ankete teško uzimati kao čist dokaz da građani ne žele vinjete.

Vinjete ne bi riješile sve, ali bi vozačima pojednostavile život

Vinjete, naravno, ne bi same po sebi riješile ljetne gužve. Slovenija ih ima, pa se i ondje tijekom turističkih valova stvaraju velike kolone. Ali za vozače bi ipak značile jednostavniji i predvidljiviji sustav.

Jednom kupljena vinjeta vrijedi određeno razdoblje, nema obračuna svake pojedine vožnje, a redoviti korisnici autocesta mogu znatno lakše planirati trošak. U tom smislu bile bi jasna pozitivna promjena u odnosu na sadašnji model naplate po kilometru.