ŽENE su u Hrvatskoj u prosjeku 13 posto manje plaćene od muškaraca, imaju 21 posto nižu prosječnu mirovinu, i još su u značajnoj mjeri podvrgnute rodno uvjetovanom, obiteljskom i seksualnom nasilju, upozoravaju u povodu Dana žena pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i udruge za ženska prava.

Međunarodni dan žena obilježava se kao podsjetnik na prosvjed kojim su tekstilne radnice 8. ožujka 1857. u New Yorku zatražile bolje uvjete rada i veće plaće. I 163 godine kasnije, tradicionalnim demonstracijama na taj se dan ukazuje na nejednak položaj žena u društvu, a u Hrvatskoj tim se povodom u nedjelju prosvjeduje u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Zagrebu. 

U zakonu jednakost, u praksi neravnopravnost

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ističe da muškarci i žene u Hrvatskoj imaju jednaka zakonski zajamčena prava, no da u praksi i svakodnevnom životu, ravnopravnost žena i muškaraca još uvijek nije postignuta. Ljubičić upozorava da hrvatsko društvo mora mijenjati svijest i društvena očekivanja od žena i muškaraca. 

Najturbulentnije područje nejednakosti žena i muškaraca u Hrvatskoj je tržište rada, kaže Ljubičić i upozorava na kontinuirano postajanje jaza u plaćama između muškaraca i žena.

U Hrvatskoj je 2019. godine prosječna plaća žena bila za 13 posto niža od prosječne plaće muškaraca. 

"Jaz je manji od europskog prosjeka koji iznosi 16 posto, no za razliku od podataka koji na razini EU-a pokazuju trend smanjenja toga jaza, on u Hrvatskoj kontinuirano raste od 2010.", istaknula je Ljubičić. 

"Stakleni strop" onemogućuje ženama vertikalno napredovanje

Navodi i da akumulacija raznih oblika diskriminacije žena utječe i na nejednakost u mirovinama, pa je visina prosječne mirovine za žene u Hrvatskoj prema podacima Državnog zavoda za statistiku 2017. bila za 600 kuna niža nego prosječna mirovina muškarca. Jaz u plaćama, navodi pravobraniteljica, je 21 posto. 

"Uzroci nejednakih plaća su višestruki. Žene se i dalje teže zapošljavaju, rade u nepunom radnom vremenu te u slabije plaćenim sektorima, u prosjeku rade više sati tjedno nego muškarci, što uključuje i neplaćeni rad brige u kućanstvu i obitelji te se susreću se s nemogućnošću napredovanja", govori Ljubičić.

Iako su žene, prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2017. činile 60 posto magistara znanosti i sveučilišnih specijalista te 55 posto doktora znanosti, i dalje se suočavaju s efektom staklenog stropa, ističe Ljubičić.

Termin „stakleni strop“ odnosi se na nemogućnost žena da postignu jednak tretman, prilike, položaj i jednaku plaću kao i muškarci na istom položaju ili s istim obrazovanjem u istoj tvrtki, odnosno onemogućuje ženama vertikalno napredovanje na osnovi spolne diskriminacije

Negativne posljedice stava da muškarac mora imati vodeću ulogu u odnosu na ženu

Udio žena u upravljačkim strukturama vrlo je nizak i kreće se od 13 do 16 posto. 

Udruga B.a.B.e. navodi kako rodna neravnopravnost prožima sve društvene sfere podjednako, te da je “teško  zamisliti javnu sferu kakvu danas poznajemo bez nevidljivog rada koji većinom žene obavljaju u privatnoj sferi”.

Podaci Eurostata za 2016. pokazuju da u kućanskim obvezama u Hrvatskoj sudjeluje 12 posto muškaraca, dok to čini 62 posto žena. Također, u svakodnevnoj brizi za djecu, u populaciji roditelja od 25 do 49 godina, sudjeluje 79 posto žena, te s druge strane, 54 posto muškaraca.

Iz udruge B.a.B.e. ističu i da je istraživanje o rodnim stavovima i praksama u Hrvatskoj iz 2018. pokazuje da 58 ispitanih smatra prirodnim da muškarac preuzima vodeću ulogu u odnosu na ženu, a čak 80 posto vjeruje da su žene po svojoj prirodi sposobnije odgajati djecu.

U devet od deset slučajeva obiteljskog nasilja počinitelji su muškarci

"Posljedice takvih stavova nisu samo isključivanje žena iz svijeta rada i politike, nego i veća pojavnost nasilja, socijalne isključenosti i siromaštva žena", ocjenjuju u udruzi.

Ljubičić upozorava i na problem obiteljskog nasilja u Hrvatskoj, čija je rodna utemeljenost neshvaćena od dijela javnosti.Iz Ženske sobe pojašnjavaju da su obiteljsko, ali i seksualno nasilje, rodno utemeljeni jer neproporcionalno zahvaćaju ženski spol. 

Tako su 2018., muškarci bili počinitelji u 77 posto od zabilježenih 10 tisuća prekršaja nasilja među bliskim osobama. Također, od 3 tisuće kaznenih djela obiteljskog nasilja, žene su u 75 posto slučajeva bile žrtve, a u  91 posto slučajeva počinitelji su bili muškarci. 

Ljubičić ističe i da je najčešći okidač za femicid, ubojstvo žena od strane njima bliskih muških osoba, odluka supruge ili partnerice da napusti partnera i prekine nasilnički odnos, kaže Ljubičić.

Voditeljica pravnog tima Ženske sobe Anamaria Drožđan-Kranjčec, upozorava da su žene u 2019. godini bile žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode u 94 posto slučajeva. Osim 429 takvih kaznenih djela, 2019. godine je, navodi, zabilježeno 838 kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, čije su žrtve u 81 posto slučajeva bile djevojčice. 

Mnogi odbijaju prepoznati nasilje prema ženama kao društveni fenomen

"Mnogi još uvijek odbijaju prepoznati nasilje prema ženama kao društveni fenomen, a ne isključivo odraz individualne patologije počinitelja. Time se uklanja društvena odgovornost i mogućnost suzbijanja ovog rasprostranjenog i brutalnog oblika uspostavljanja kontrole nad ženama", smatraju u udruzi B.a.B.e.

U Hrvatskoj, kaže Droždan-Kranjčec, nedostaje barem još 20-ak centara za žrtve seksualnog nasilja. 

Navodi da bi prema preporukama Vijeća Europe na 200 tisuća stanovnika, trebao postojati jedan takav centar, a da je Ženska soba za sada jedini specijalizirani centar za žrtve seksualnog nasilja u Hrvatskoj.

Poručuje i da je, osim institucionalne podrške žrtvama seksualnog, potrebno raditi na edukaciji kako bi se promijenila društvenu svijest o tom problemu te na smanjenu nepovjerenja prema žrtvama. 

"Žrtvama seksualnog nasilja razmjerno se ne vjeruje, vrlo često se traži njihova suodgovornost, a fokus se kontinuirano prebacuje s počinitelja na žrtvu", zaključuje.

Prvi Dan žena u čast radnica tvornice odjeće u New Yorku

Osmog ožujka 1857. godine u New Yorku su u štrajk stupile radnice tvornice tekstila, zahtijevajući bolje uvjete rada za žene. Istog datuma na istom mjestu, ali 51 godinu kasnije, ponovno je došlo do štrajka žena.

Radnice su najprije bile zatvorene u tvornici iz koje nisu mogle izaći, a potom je izbio požar, prilikom čega je 129 žena izgubilo živote. U sjećanje na ovaj događaj, godinu dana kasnije u New Yorku je po prvi put obilježen 8. ožujak, Dan žena.

Prosvjedi na 8. ožujak su se događali i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine, kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.

U Kopenhagenu je 1910. utemeljen Dan žena međunarodnog karaktera, u čast pokreta za ženska prava i izgradnju potpore za ostvarivanje prava glasa za žene.

Međunarodni dan žena prvi je put obilježen 19. ožujka 1911. u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, gdje je u skupovima sudjelovalo više od milijun žena i muškaraca koji su, osim prava na glasovanje i obavljanje javnih dužnosti, zahtijevali ženska prava na rad, stručno osposobljavanje i prestanak diskriminacije na poslu.

U vrijeme Prvog svjetskog rata Međunarodni dan žena poslužio je i za proturatne prosvjede, a neki od njih održani su 8. ožujka. Godinama kasnije, točnije 1975., tijekom Međunarodne godine žena, Ujedinjeni narodi (UN) su 8. ožujka službeno počeli slaviti kao Međunarodni dan žena.

Međunarodni dan žena također je prilika da se razmotri kako da se ubrza "Program UN-a 2030", koji su zemlje članice usvojile 2015., odnosno da se ostvare globalni ciljevi održivog razvoja - jedan od njih je i postizanje ravnopravnosti spolova i osnaživanje položaja žena i djevojaka.