KRIZA oko Grenlanda zasad je izbjegnuta, a europski čelnici možda su naučili ključnu lekciju kako se nositi s Trumpom, piše američki list The Atlantic u analizi situacije.

List podsjeća kako je američki predsjednik Donald Trump objavio je da je “uspostavio okvir budućeg dogovora” s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom, što je u Europi potaknulo nadu da je kriza oko Grenlanda možda došla svome kraju.

Taj okvir, prema navodima, poštuje suverenitet Danske nad Grenlandom te se umjesto toga fokusira na jačanje američke vojne prisutnosti na tom teritoriju, postizanje dogovora o ključnim mineralima te povećanje suradnje u području arktičke sigurnosti i Trumpova proturaketnog sustava Golden Dome.

Najgore je prošlo - barem zasad

Najgori dio krize možda je prošao, barem zasad. No proteklih nekoliko dana, kako ističe The Atlantic, pokazali su koliko su visoki ulozi u raspravi među europskim čelnicima koja i dalje ostaje neriješena. Trebaju li prema Trumpu zauzeti pomirljiv pristup, u nadi da će ga pridobiti na svoju stranu? Ili trebaju čvrsto stati kad im prijeti, namećući mu troškove čak i po cijenu pogoršanja odnosa s njegovom administracijom?

I mrkva i batina

Pouka koju će Europa vjerojatno izvući iz protekle godine, a osobito iz grenlandske afere, jest da mora činiti oboje, piše The Atlantic. Europi su potrebni ljudi koji znaju kako Trumpu laskati i “šaptati mu na uho”, ali istodobno mora u baršunaste rukavice umetnuti čelik.

Ako ga europski čelnici samo hvale, Trump će ih, kad mu to odgovara, ignorirati, raskinuti postignute dogovore i uzeti što god može kad se za to ukaže prilika. Ako, pak, pokažu samo tvrdoću, riskiraju da ga potaknu na povlačenje iz NATO-a ili da na druge načine razori transatlantski savez.

Prvo se nije htio odreći sile, pa se predomislio

Proteklu su dinamiku zorno pokazali događaji iz proteklog tjedna. Prije samo nekoliko dana Trump nije želio isključiti uporabu sile u preuzimanju Grenlanda te je zaprijetio uvođenjem carina za osam zemalja koje su nedavno poslale vojnike na taj teritorij u sklopu sigurnosne misije, iako je raspoređivanje bilo u potpunosti koordinirano s američkom vojskom.

Potom je jučer ujutro, u govoru na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, Trump oštro napao Europu. “Da nije bilo nas, svi biste govorili njemački, a možda i malo japanski”, rekao je. Ponovio je tvrdnju da “nijedna država ni skupina država nije u poziciji osigurati Grenland osim Sjedinjenih Država”. “To je naš teritorij”, ustvrdio je. Ipak, odrekao se uporabe sile, poručivši da Grenland želi preuzeti kroz “hitne pregovore”.

Povlačenje prijetnje

To je u Europi shvaćeno kao velik ustupak, ali je istodobno otvorilo nova pitanja, piše The Atlantic. Što se događa ako Danska odbije prenijeti vlasništvo? Vraća li se tada sila kao opcija? Dodatnu nervozu izazvala je objava republikanskog senatora Lindseyja Grahama, koji je boravio u Davosu na sastancima s europskim dužnosnicima. Ubrzo nakon Trumpova govora na društvenim mrežama zatražio je da Danska Sjedinjenim Državama prepusti vlasništvo nad Grenlandom.

No samo sat vremena nakon govora Trump je povukao prijetnju carinama i objavio da je postignut spomenuti okvir dogovora. New York Times je izvijestio da su europski dužnosnici raspravljali o mogućnosti da SAD dobije suverenitet nad američkim vojnim bazama na Grenlandu. No jedan europski dužnosnik s izravnim saznanjima o pregovorima, koji nije bio ovlašten javno govoriti, rekao je autoru analize u The Atlanticu da to nije dio dogovora.

Trijumf danske diplomacije

Ako se okvir održi, bit će to trijumf danske diplomacije, ocjenjuje The Atlantic. Tijekom protekle godine Kopenhagen je nudio suradnju s Trumpovom administracijom oko svih njezinih političkih zahtjeva.

No postavio je dvije crvene linije i od njih nije odstupio: Danska neće pristati na kompromis oko teritorijalnog integriteta Grenlanda niti oko prava njegovih stanovnika na samoodređenje. U svemu ostalom, predsjednik SAD-a imao je širok manevarski prostor da dobije ono što želi.

Europa između popuštanja i otpora

Mnogi drugi europski čelnici, nasuprot tome, na Trumpovo opetovano maltretiranje tijekom protekle godine odgovarali su gotovo bezuvjetnim popuštanjem i pohvalama, dok su iza zatvorenih vrata pokušavali ublažiti njegove politike. Pristali su na njegove zahtjeve da povećaju obrambenu potrošnju na pet posto BDP-a. Njihov odgovor na Trumpove carine prošle godine bio je minimalan. Rutte je, kao čelnik NATO-a, Trumpa čak nazvao europskim “taticm”.

Takav mekani pristup lako je ismijavati, ali Europljani su, ističe The Atlantic, mogli ukazati i na određene uspjehe. Trump je prestao govoriti o izlasku iz NATO-a. Pristao je prodavati oružje Ukrajini i pružati obavještajnu potporu. A taj je pristup u konačnici otvorio put jučerašnjoj objavi da je upravo Rutte posredovao u dogovoru s Trumpom koji je deeskalirao krizu.

Danska jasno dala do znanja da se neće povući

Okvir dogovora, čini se, poštuje crvene linije Kopenhagena, što otvara pitanje zašto je Trump uopće sugerirao da će ga prihvatiti. Na kraju krajeva, takav je dogovor bio na stolu većinu protekle godine.

Glavni odgovor, prema The Atlanticu, jest da je Danska jasno dala do znanja da se u pregovorima neće povući, ostavljajući Trumpu vrlo malo opcija. Da je posegnuo za silom na Grenlandu, mogao se naći u ratu s jednom od najbližih američkih saveznica. Takav bi rat bio očito nezakonit prema američkom pravu i mogao bi izazvati civilno-vojnu krizu, stavljajući vojne zapovjednike pred očito nezakonite zapovijedi.

Cijena eskalacije

I druge europske države odigrale su ključnu ulogu u povećanju potencijalne cijene Trumpove agresije. Europska unija pristala je uvesti carine u vrijednosti od 93 milijarde dolara ako bi Trumpove prijetnje doista bile ostvarene. Neki čelnici, uključujući francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, spominjali su i uporabu instrumenta protiv prisile, poznatog kao europska “bazuka”, koji omogućuje jedinstven odgovor trgovinske politike na nasilničko ponašanje poput Trumpova.

Europljani su bili podijeljeni oko aktiviranja tog instrumenta; neki su strahovali da bi Trump mogao dodatno eskalirati i čak se povući iz NATO-a. No sama ozbiljna rasprava o toj mogućnosti, piše The Atlantic, sugerirala je predsjedniku SAD-a da bi se mogao izložiti stvarnom riziku.

Moć financijskih tržišta

Tu su bila i financijska tržišta. Prema podacima američkog Ministarstva financija, članice EU-a i saveznice u NATO-u drže više od 3,31 bilijuna dolara američkog duga, puno više od Kine. U utorak je prinos na referentnu američku desetogodišnju obveznicu dosegnuo najvišu razinu od kolovoza, potaknuvši zabrinutost da bi ulagači mogli početi rasprodavati američke državne obveznice ako Trump eskalira sukob.

Osim toga, ideja preuzimanja Grenlanda duboko je nepopularna među Amerikancima. Jedna anketa provedena ranije ovog mjeseca pokazala je da se 75 posto njih protivi bilo kakvom pokušaju preuzimanja tog teritorija. Više od deset republikanskih senatora javno je upozorilo protiv takvog poteza.

Pouka za budućnost

Kriza oko Grenlanda u mnogočemu je sažela europske strahove vezane uz Trumpa, otvarajući mogućnost napada na saveznicu u NATO-u i raspada saveza. Zasad se čini da je kriza izbjegnuta. No Trump je, zaključuje The Atlantic, previše nepredvidljiv pregovarač da bi Europa mogla pronaći utjehu u jučerašnjoj objavi.

Kako bi ga spriječili da ponovno eskalira ili da ih u budućnosti ucjenjuje oko drugih pitanja, europski bi čelnici mogli poslušati savjet iz neočekivanog izvora: J. D. Vancea.

“Mislim da su mnoge europske zemlje bile u pravu kad je riječ o našoj invaziji na Irak”, rekao je Vance prošle godine. “Iskreno, da su Europljani bili malo neovisniji i malo spremniji suprotstaviti se, možda bismo spasili cijeli svijet od strateške katastrofe kakva je bila američka invazija na Irak.”

“Ne želim da Europljani samo rade ono što im Amerikanci kažu”, dodao je. “Mislim da to nije u njihovu interesu, a mislim da nije ni u našem.”