Deset razloga zašto je kandidatura Andrije Hebranga dobra vijest

Foto: Boris Kovačev, Ranko Šuvar, Jadran Babić (Cropix)

MOŽDA se ne bi reklo na prvi pogled, ali kandidatura Andrije Hebrang za predsjednika Republike zapravo je dobra vijest. Evo deset razloga zašto.


1. ZATO ŠTO ĆE SIGURNO IZGUBITI

Godinama je Andrija Hebrang najomraženiji političar u Hrvatskoj. Možda je popularan među stranačkim talibanima, možda je Sanader morao lažirati glasove na konvencijama kako bi smanjio Hebrangov utjecaj, ali u ostalih devedeset posto građana izaziva pomiješane osjećaje: bijes, gađenje, podsmijeh, jezu, strah... Čovjek koji misli da Irska ima kraljicu, a onda se ispravi i kaže "kralja", ne može dobiti izbore čak ni u zemlji kao što je Hrvatska. Svima je već jasno da se Hebrangu odavno pomiješalo: jednako gorljivo brani fašiste i antifašiste, zastupa hrvatske nacionaliste i svog oca koji se borio za sovjetsku Hrvatsku, priznaje da malo laže, ali da ipak govori neistinu, predlaže da se Hrvatska televizija podijeli na "desnu" i "lijevu", busa se poštenjem i istovremeno protežira interese svojih prijatelja poduzetnika, afirmira hrvatsko zdravstvo i liječi se u inozemstvu... Stručnjaci bi takvo ponašanje vjerojatno nazvali nekim latinskim izrazom, ali i bez njihove pomoći hrvatski građani davno su zaključili da je Hebrang vjerojatno zadnja osoba čije bi ime zaokružili na biračkom listiću. Dobro da je baš u HDZ-u.

2. ZATO ŠTO JE ON PRAVO LICE HDZ-A

Nekim čudom, Hrvatska je postala zemlja u kojoj najčešće pobjeđuje HDZ, ali sve rjeđe njegovi kandidati. Andrija Hebrang navodno je jako popularan u vladajućoj stranci, ali izuzetno nepopularan u javnosti. U proteklih nekoliko godina pod Ivom Sanaderom HDZ se pojavljivao pod drugačijim licem: prikladnim za liberale i ljevičare, koalicijske partnere i manjine, za Europu i Ameriku... Međutim, za domaće potrebe Sanader je uredno skidao europske i stavljao ratničke boje, te svim oružjem iz HDZ-ova arsenala vodio rat protiv Europe, komunjara, unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Sada je tome kraj. Hebrang preuzima žezlo i konačno pred birače izlazi predstavnik iskonskog HDZ-a: konzervativnog, euroskeptičnog, plemenskog, proustaškog, nacionalističkog, antipatičnog, neumivenog i namrgođenog. Nikakav spin tu ne pomaže niti za njega ima potrebe. Car je gol. I ponosi se time. 

3. ZATO ŠTO ĆE IZAZVATI MOBILIZACIJU NORMALNIH BIRAČA

Kad vide Hebranga, narodu više nije do apatije. Stvari su postale ozbiljne. Pa neće valjda ovaj čovjek postati predsjednik države? Jest da smo uglavnom osuđeni na propast, ali ovo baš nismo zaslužili. Vidoševića bi birači još mogli probaviti, zajedno s rupicama na obrazima, ali Hebranga?! Ni jedan antihadezeovski proglas neće biti tako atraktivan kao Hebrangov propagandni plakat.  Kao što Mesić nije trebao 2000. godine govoriti ništa drugo osim da je protiv Tuđmana - i usput  ispričati neki vic - tako ni opozicijski kandidati neće trebati ništa raditi osim plašiti ljude Hebrangom. "Bu!" 

4. ZATO ŠTO IVO JOSIPOVIĆ ODMAH ATRAKTIVNIJE IZGLEDA

Jest da je promijenio okvir naočala i malo razbarušio frizuru (s tragovima gela), ali ništa neće SDP-ova kandidata Ivu Josipovića učiniti tako atraktivnim kao HDZ-ov kandidat Andrija Hebrang. Doduše, neće uspjeti narasti za kojih desetak centimetara, ali ipak će izgledati nekako impozantnije. I sve što kaže, koliko god dosadno i nerazumljivo bilo, zvučat će privlačnije. I sve što napravi, kad god nam pred očima zamaše onim klavirskim ručicama, činit će se atraktivnijim od Hebrangova lamatanja. Ako je istina da se suprotnosti privlače, onda je Josipović kao Hebrangova suprotnost definitivno privlačnija u svojoj neprivlačnosti. Hm, kako to zvuči?

5. ZATO ŠTO ĆE POKAZATI DA SE JOŠ UVIJEK CIJENE NA NEKE VRIJEDNOSTI

Istini za volju, uljuljkali smo se u proteklih desetak godina u uvjerenju da su neke vrijednosti u državnom vrhu prihvaćene same po sebi. Mesić je promovirao antifašizam i umirovio generale, Sanader je obavio formalnost s Jasenovcem, pa nam sada nepojmljivo zvuči da predsjednički kandidat vladajuće stranke afirmira Maksa Luburića kao borca za hrvatsku državu. Ili brani hrvatske ratne zločince iz Domovinskog rata. Ili sudjeluje na "ustaškom derneku" na Bleiburgu. Smeta nas to. I plaši. Može Hebrang biti lažac i ekstremist, ali ne i fašist. Barem ne u Uredu predsjednika.     

6. ZATO ŠTO GA SE TJERA DA SE KUNE U ANTIFAŠIZAM I EUROPEJSTVO

Predsjednik Mesić istaknuo je antifašizam kao najpoželjniju vrijednost kod svog nasljednika na Pantovčaku, a Andriju Hebranga kao najmanje poželjnog kandidata. I eto odmah Hebranga kako promovira antifašizam. Pa čak i europejstvo. E sad, ne znamo što je Hebrang, po vlastitom poučku, svrstao u onih deset posto laži koje kao političar mora izgovoriti: odanost antifašističkim vrijednostima ili afirmaciju Luburića. Svejedno, došli smo do toga da čak i Hebrang shvaća da mora ispuniti barem neke preduvjete za kandidaturu. Mislio ozbiljno ili ne, ionako ga nitko ne shvaća ozbiljno.

7. ZATO ŠTO ĆEMO ZABITI NOVI ČAVAO U LIJES TUĐMANIZMA

Andrija Hebrang hvali se da će "obnoviti ulogu Franje Tuđmana". Samo nam je to još trebalo. Taman smo zaboravili na čovjeka koji je obilježio mračne devedesete, a sad nam na kraju još jedne HDZ-ove mračne epohe dolazi njegov liječnik kako bi ga vrati među žive. Kao u remakeu Noćne more iz ulice Pantovčak. I umjesto da Predsjednik mirno počiva na Mirogoju, zajedno sa svojim političkim avetima, Hebrang poput vrača zaziva njegov povratak. Sva sreća da će izgubiti izbore, pa možemo jednim udarcem zabiti dva čavla: u lijes tuđmanizma i u lijes Hebrangove političke karijere.  

8. ZATO ŠTO ĆEMO MESIĆA GLEDATI RUŽIČASTIM NAOČALAMA

Možemo sad polemizirati o tome je li Mesić bio dobar predsjednik, ali svi normalni ljudi složit će se oko jedne činjenice: najbolji potez bio mu je umirovljenje pobunjenih generala 2000. godine. A što na to kaže Hebrang u prvom intervjuu nakon imenovanja? Da on ne bi umirovio Gotovinu, Domazeta Lošu, Krstičevića, Koradu i druge generale koji su pokušali izazvati puč i srušiti Trećesiječanjsku koaliciju, već samo - ukorio. Godinama su Mesića upozoravali da je vrijeme da se Norcu i drugim osuđenim ratnim zločincima oduzmu činovi i odlikovanja, a kad je on to na kraju mandata napokon i učinio, Hebrang poručuje da on to ne bi napravio. E pa sad, možda je Mesić učinio puno gluposti, ali i ono malo dobrih stvari koje je učinio Hebrang bi odmah poništio, pa kad netko pita je li Mesić bio dobar predsjednik, bez razmišljanja, gotovo u panici, potvrdno kimamo glavom.  

9. ZATO ŠTO BI TO MOGAO BITI KORAK PREMA RASPADU HDZ-A

HDZ je toliko dobar prema hrvatskim građanima da bi se mitozom trebao dijeliti na dva, pa na četiri, pa na osam, šesnaest i tako dalje. Da bude što više HDZ-ova. Ovaj zasad jedini HDZ (ako ne računamo ona dva bosanska) navodno se žestoko posvađao oko kandidature Andrije Hebranga. Doduše, ne iz nekih duboko moralnih ili svjetonazorskih motiva, već prvenstveno zbog Hebrangovih mizernih šansi da pobijedi na izborima. No, sve je zamirisalo na podjelu o kojoj se, uostalom, nagađa još od Pašalićeva doba, pa ako je i tome kumovao Hebrang, neka je. Evo mu još jedan plus. Ne samo da će on izgubiti, već ni HDZ pobijediti. Double trouble. 

10. NEMA DESET

Jest da je Hebrangova kandidatura dobra stvar, ali ne baš toliko. Ipak je ovo Hrvatska. Previše bi to bilo dobrih vijesti na jednom mjestu. Naprosto nismo navikli. A i ne bismo se trebali razmaziti previše. Još bi nam se Sanader mogao vratiti, pa moramo sačuvati i mrvicu zluradosti i za taj radostan događaj. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara