Ogorčena desnica: Nije ovo "naš" Gotovina, ovo je "vjerski misionar, nevladin aktivist i nadnacionalni pacifist"

Screenshot: Hrvatski list; pokret Stop progonu hrvatskih branitelja

GENERAL heroj Ante Gotovina uspio je svojim porukama mira šokirati ekstremnu hrvatsku desnicu. Kažu kako su ga željno čekali, a on im je svojim izjavama o tome kako je rat završio i treba se okrenuti budućnosti, kao njihov idol, "opalio šamar".

"Narod se pita je li ovo naš Gotovina?", pita se zapravo Ivica Marijačić notorni glavni urednik i direktor tjednika Hrvatski list u naslovnom članku tog desničarskog glasila. Naime, Marijačić "u ime naroda" najviše zamjera generalu Anti Gotovini što je na središnjem zagrebačkom Trgu "hladno poručio da zaborave prošlost!"

"General Gotovina oduševio je hrvatsku ljevicu za koju je sve do 16. studenog 2012. godine bio okrutni ratni zločinac, kriminalac i narkoman, a od toga dana, nenadano, general gospodin i idealni predstavnik građanske Hrvatske koji se, eto, ne želi sjećati rata, koji poziva Srbe da se vrate u Hrvatsku i koji ističe na prvo mjesto činjenicu da su Zadar i Hrvatsku branili građani svih nacionalnosti, a pritom uopće ne spominje ni pobjede, ni poginule, ni Hrvatsku, ni Oluju, ni branitelje ni Šuška", piše zgranuti Marijačić zaključivši negdje u sredini teksta da je Gotovina svojim nastupom srušio vrijednosti za koje se borio u ratu.

Uredniku Hrvatskog lista neshvatljivo je da "današnji Gotovina", ne govori kao Gotovina koji je "2000. godine pred sam progon pozivao građane da glasuju za HDZ čiji je i sam član i da se ne kockaju sa sudbinom domovine dajući glas oporbenim strankama.

Gotovina izmislio odjednom da je liberal

Marijačić s ponosom opisiva kako je Gotovina krajem devedesetih tražio od generala da u uniformama budu prisutni na Saboru HDZ-a i da pristupe toj stranci.

"Nakon smrti Tuđmana i Šuška počeo je izmišljati da nije član HDZ-a i da je po uvjerenju liberal", piše Marijačić zaključivši u jednom trenutku kako zapravo nije u redu od Gotovine da ga "na vrhuncu slave", više ne zanima politika. No, Marijačić kaže kako je i toj slavi sada došao kraj jer eto više nema svečanih dočeka za Gotovinu u gradovima Hrvatske.



Notorni Marijačić govor Gotovine na središnjem Trgu u Zagrebu naziva "čudnom porukom" te kako je zapravo pozivom da se okrenu budućnosti pokušao zapravo izbrisati prošlost.

"Dio okupljenih već se tada u čudu pitao, što to general priča" piše Marijačić u članku punom zabrinutih upitnika u koje se suptilno provlači i pitanje je li dobro i generalovo zdravlje. Za Marijačića govor na Trgu bio je "bešćutan i netaktičan", od strane Gotovine, a posebno mu ne može oprostiti što se zahvalio institucijama među kojima su  i državne institucije aktualne vlasti.

On ima moralnih problema

"Čime su to institucije koje su, nota bene, bezdušno proganjale ne samo Gotovinu, nego i čitavu mrežu njegovih prijatelja i rođaka, zaslužile povlašteni termin u Gotovininoj zahvali, valjda znade samo on", piše Marijačić dodajući da je on osobno konačno shvatio da su u cijeloj priči oko Gotovine pobrkani lončići kada je general prve noći na slobodi proveo s reporterom jednog dnevnog lista koji ga je do jučer smatrao zločincem.

Marijačić je siguran, Gotovina ima velikih moralnih problema jer se druži s ljudima koji su mu dirigirali postupke, a sporno je što nije išao u Vukovar nego u Mariju Bistricu.

"Kad već nije imao vremena za Vukovar i Škabrnju imao je vremena za intervju beogradskom listu Kurir u kojem je poručio izbjeglim Srbima da se vrate", nabraja Marijačić sve što je u čudnom u ovakvom generalu Gotovini. Zamjera mu i što je rekao da ne želi davati političke poruke, a dao je Kuriru poruku koja je i više nego politička.

Pa ni Thompson da mu zasvira

"Novinarka je kao slučajno nazvala kućni telefonski broj  i general se kao slučajno javio i rado dao svoj prvi ozbiljni intervju", jada se Marijačić s obzirom da je "njegov" Hrvatski list ostao bez istog intervjua.



Naravno, a kako drugačije, Marijačić ne može oprostiti što ni na jednom dočeku nije bilo Marka Perkovića Thompsona, a to uredništvo Hrvatskog lista posebno boli.

"Organizatorima se nije svidjela mogućnost da će u Pakoštanima zapjevati Marko Perković Thompson, a ako je već morao, neka to bude na kraju skupa, kad Gotovina ode s pozornice, govorili su. Bilo ih je strah da se pojave i pojedinci s ustaškim uniformama,a a to svakako nisu htjeli. Tipična paranoja eutanizirane hrvatske političke svijesti".
 
No, Marijačić ima i teoriju zašto ga je u Zadru dočekao nepopunjeni Forum. To je zato, smatra Marijačić, jer je Gotovina svojim ranijim izjavama "hladio" hrvatsku publiku.

Marijačiću sada sve jasno

"Postalo je, dakle, definitivno jasno da ovaj general Ante Gotovina baš i nema mnogo veze sa slikom koju su o njemu čuvali 11 godina Hrvati, posebno suborci i prijatelji", zaključuje na kraju Marijačić kazavši za "ovog Gotovinu" da govori kao "vjerski misionar, nevladin aktivist, nadnacionalni pacifist". 

***

Priopćenje puno gorčine, koje u ime pokreta "STOP progonu hrvatskih branitelja" potpisuje Zvonimir Trusić, prenosimo u cijelosti:

Ako je i od Ante, previše je!

"Potpuno svjestan delikatnosti moga istupa u vrijeme još uvijek naglašene euforije nakon oslobađajuće presude iz Den Haaga od 16. studenog 2012., osjećam moralnu obvezu upravo to objaviti: Ako je i od Ante, previše je! Puno toga je otišlo u neželjenom pravcu. Kao pojedinac ne bih reagirao, ali kao utemeljitelj Udruge dragovoljaca domovinskog rata i kao predvodnik pokreta Stop progonu hrvatskih branitelja, moram se očitovati o svemu što nam se događa.

Da, 16. studenog 2012. je bio dan za pamćenje. Poslije toliko godina konačno se dogodilo nešto pozitivno za ljude koji su stvorili Hrvatsku Državu. Nakon toliko godina progona hrvatskih branitelja, nakon kriminaliziranja i progona svih koji su išta značili u Domovinskom ratu, nakon rastakanja svega što je hrvatsko, nakon četničkog orgijanja po Brijunima, povlaštenog položaja svih koji rade i djeluju protiv hrvatskih nacionalnih interesa, "pozitivne diskriminacije" Srba u Hrvatskoj, aboliranja počinitelja silnih zlodjela nad Hrvatima, suđenja više od četiri tisuće (4236)  hrvatskih branitelja, Hrvati su dovedeni u poziciju inferiorne skupine u vlastitoj državi. Hrvatska je ostala zadnji bastion komunizma u Europi. Sve smo to, pa i  mnogo više od toga pretrpjeli očekujući da nam svane drukčiji dan. Kad je svanuo 16. studenog 2012., oslobađajuća presuda Haaškog tribunala hrvatskim generalima, mislili smo, sada kad se vrati Ante, okrenut ćemo ploču. Ujedinit ćemo se svi i nećemo dozvoliti da nam rade ovo što su nam do sada radili od Države koju smo mi stvorili. Zaboravit ćemo sporadične razmirice među nama braniteljima iz Domovinskog rata i našim udrugama, zaboravit ćemo tko je do sada bio na kojoj strani iz ovih ili onih dnevnopolitičkih razloga, u interesu našeg zajedništva nećemo nikome dozvoliti da nam otme Hrvatsku. Svi mi koji smo branili Hrvatsku ponižavani smo na različite načine i raznim perfidnostima mrzitelja svega što je hrvatsko. A to je već postao sustav čiji su predvodnici Josipović, Mesić, Sanader, Šeks, Račan, Kosor, Milanović, Matić, Pusić, Čačić, Puhovski, Pupovac... Ali, neka, mislili smo, konačno je došao i naš dan, vraća nam se Ante, okreće se stranica, stvorit ćemo i zajedno čuvati Državu za kakvu smo se borili, za kakvu su hrvatski branitelji podnijeli goleme žrtve. Apatiju i beznađe narod je zamijenio nadom, ispunio zagrebački Trg bana Josipa Jelačića, pokazao hrvatsko jedinstvo i očekivao da se jasno i glasno kaže kako dalje, jer ovako kao do sada više ne može.

Hrvatskom vladaju oni koji je nisu željeli, narod prekapa po kontejnerima da bi nekako preživio u sjeni pedera i lezbijki koji rame uz rame s predstavnicima aktualne vlasti paradiraju Hrvatskom, Radu Šerbeđiju i ostalu bagru voze brodovi Hrvatske ratne mornarice, četnički vojvode paradiraju u Hrvatskom saboru, kao gljive poslije kiše niču razna takozvana "civilna društva", a zajednički im je sustavni i kontinuirani rad protiv svega što je hrvatsko. Za takva nedjela bivaju odlikovani najvišim odlikovanjima predsjednika Republike Hrvatske.

Ali, sada im je odzvonilo! Dolazi Ante, pa u Hrvatskoj više ništa neće biti kako je do sada bilo! Sve će biti drukčije kad nam se vrati Ante!

A tada - šok!

Dugo očekivano Antino obraćanje narodu izaziva tjeskobu i nevjericu, konsternaciju.

Naš donedavni idol opalio nam je takav šamar da nam od njega još bride obrazi.

Veseli i razdragani Ante lakonski nam objavljuje: Rat je završio, okrenimo se budućnosti. Ja sam svima oprostio.

Ne mogu vjerovati da to uistinu čujem! A na njegovo dodvorničko spominjanje predsjednika Ive Josipovića i Zorana Milanovića, zvižduci i uzvici negodovanja tisuća hrvatskih branitelja na Trgu bana Josipa Jelačića zaglušuju to njegovo ulizivanje.

"Rat je završio, okrenimo se budućnosti"?! A što je sa Veljkom Marićem, što je sa 326 branitelja kojima se i sada sudi, što je sa 384 branitelja koji trunu u kazamatima, što je sa 4236 do sada kazneno procesuiranih, što je sa 1934 naših suboraca, stvaratelja hrvatske Države koji su poslije Domovinskog rata počinili samoubojstva?! Što je ostalo od ideala s kojima smo krenuli u obrambeni i osloboditeljski Domovinski rat?! Što je s udbaškom, orijunaškom, jugoslovenskom manjinom koja upravlja i vlada našom Hrvatskom?!  Ukazanjem velikog Ante Oslobođenoga krug se zatvara. Sve one koji su pridonijeli da se aboliraju počinitelji zločina protiv hrvatske Države i njenog naroda abolira naš veliki Ante.

Ne, dosta je mazohizma! Neka Ante oprosti svojim progoniteljima, na to ima pravo, ali nema pravo opraštati u ime nas hrvatskih branitelja. To pravo mu nitko nije dao.

U Haag je otišao hrabri hrvatski vojnik, dapače general, a vratio nam se kao neznanac.

Konačno, poruka hrvatskim braniteljima: Za nas rat nije završio doklegod se proganja ijedan hrvatski branitelj. Okupimo se ponovno u pokretu "Stop progonu hrvatskih branitelja"!

Mi vas nećemo nikada izdati".

Zvonimir Trusić

***

Otvoreno pismo Generalima Gotovini i Markaču
poslao je i Mario Maks Slaviček, koordinator Udruge hrvatskih branitelja 1990-1996 te dopredsjednik stranke Akcija za bolju Hrvatsku:

PROŠLA JE HIMNA I MINUTA ŠUTNJE..... I JA VAM MORAM REĆI

"Hrvatska je šutnja najveći neprijatelj Hrvatske nacije, ona je potpomognuta domaćim izdajnicima i medijskim spinerima.

Od hrvatske šutnje je gori samo hrvatski jal i hrvatsko nejedinstvo.

Iako sam glasno i jasno prozivao sa svojim suborcima i prijateljima sa hrvatskih trgova tijekom skupova potpore utamničenim suborcima, dakle i Vama, mi malobrojni koji smo glasno i jasno davali do znanja hrvatskoj, europskoj i svjetskoj javnosti što mislimo o našim političarima i izdaji, o pljački i privatizaciji, a ponajviše o univerzalnoj (ne)pravdi prema hrvatskim braniteljima i zatočenim generalima. Nije nas tada bilo puno koji smo jasno i glasno govorili, ne toliko puno koliko danas uz Vas generale stoji pred kamerama i fotoaparatima, ali neka, kako rekoste ima Boga On sve vidi i zna.

Politika, osobni interesi i hrvatsko-poslovični masovni gubitak pamćenja je opet uzeo maha. Možda je to samo moj osjećaj, možda sam ja imao prevelika isčekivanja, možda sam pogriješio kad smo organizirali peticije, na koljenima molili, nosili slike, spavali u vrečama po trgovima prokazujući izdajnike i podržavajući uznike. Možda Bog za mene i moje prijatelje ima još jednu težu zadaću, vidjet ćemo.

Kao Hrvat, kao branitelj, kao domoljub i kao otac sretan sam i zahvalan Bogu što je sa hrvatske zemlje i nacije Vašom žrtvom skinuta stigma zločina, sretan sam i zadovoljan što sam sa prijateljima bio dio povjesnog trenutka u planiranju i provoĎenju svih aktivnost od dana Vaših uhićenja protesta prije, za vrijeme i nakon prvostupanjske osude, sretan sam što sam uz Biskupe, Gardiste, Specijalce, Thompsona, generala Sačića, Kikija, Šekija, Cvrtile, Šelja, Brke, Kune, Spliće malog Bujanca i drugih imao čast dignuti glas za istinu, za pravdu, za Hrvatsku, ZA DOMOVINU. Sretan sam i ponosan što smo govorili..ma šta govorili, vikali političarima što im je činiti i što od njih zahtjevamo. No možda to ipak nismo trebali činiti?? Zašto?Po logici stvari odluke donosi većina, većina nije bila agresivna i glasna poput nas, većina je bila negdje drugdje u toplom, uz ručak i piće tik do nogu političara iz čijih šaka dobivaju kunu. Mnogi su dali svoj doprinos, no još veći broj nije, posebice oni kojima je to plaćeni posao, da oni, političari su plaćeni da štite nacionalne interese i svakog državljana Republike Hrvatske. A što su oni činili? Ništa, u većini su okretali glavu od Vaših plakata i slika. Neki su se od nas molili, neki hodali, prikupljali peticije, malobrojni su se glasno i jasno sukobili javno sa njima, a Danas?

Danas ti isti koji su u Kninu na dan obljetnice Oluje ali i u drugim gradovina od plakata Vas generala glave okretali, koji su četnike dovodili na sveto hrvatsko tlo, stoje u prvim redovima pred kamerama i kiselo se cerekaju pred Vama, Hrvatskim herojima moleći Boga (ili što već mole jer su većina nevjernici i agnostici, odnosno bivše i sadašnje komunjare) da ne uprete baš u njih prstom i kažete: "JUDO ti si me izdao, ti si donosio transkripte i dokaze, ti si naplatio ucjenu, a ti si lažno svjedočio, ti si nas pak dao uhititi. Umjesto toga kako i hrvatska uljudba, odgoj i vjera nalaže Vi ste oprostili i pozvali naprijed".

Naprijed Kamo? S Kim? S čim? U kojem smjeru? U onom koji su oni zacrtali, ili u smjeru koji smo mi 90-tih zacrtali? Ne znam, i kad o tome promislim oko srca me uhvati jeza i hladnoća. Vjerujem u Boga i pokraj njega prvom lijevo i desno od mene i čekam, čekam da nas netko povede da raščisitmo nered koji desetljećima čine interesne skupine i pojedinci na štetu i uštrb tihe većine. Nadao sam se ujedinjavanju i jedinstvu, zajedništvu Crkve, Branitelja i hrvatskog puka pod vodstvom dvije živuće svetinje Hrvatske časne povijesti, Vas naših generala, naših heroja.

Rekli ste svoje, nećemo u politiku idemo uživati u svojoj slobodi sa svojim obiteljima u miru. I neka bude tako, to je Vaše pravo i Vaša želja, potreba i pravo vaših obitelji, to je vaša obveza i dužnost a to je za mene kao vojnika zapovjed. Odmorite se, zaslužili ste. Pitam se sada što da činimo mi? Mi koje smo u Vama vidjeli nadu, želju i ufanje da ćete zajedno sa nama jedinim oružjima koja su nam je na raspolaganju a to su zajedništvo, vjera (i nažalost) politika krenuti u rašćišćavanje dezertera, ratnih profitera, politikanata i korumpiranih političara, njih koji su okupirali i zauzeli sve institucije ove države i rabe ih u ko zna kakvim sve ne interesima osim onim nacionalnimi i državotvornim i to svo vrijeme dok ste Vi robovali, to čine i danas, a po svemu sudeći zbog našega braniteljskog nejedinstva činit će i ubuduće.

Da, časni moji generali, institucije hrvatske države nisu u našim rukama, te iste institucije rade po nalozima nevidljivih nalogodavaca, te institucije donose zakone koje hrvatski narod dovode na prosjački štap, izbacuju iz kuća, blokiraju račune, kamatare, ne daju zaslužene plaće, prodaju nacionalna blaga i što je najgore revidiraju povijest. Revidiraju povijest koju smo Vi i ja poput mnogih branitelja krvlju svojom napisali. Te institucije će na kraju umjestu naplate ratne štete agresoru, platiti njegov povratak tako da u suton naših života žive bolje nego mi koji smo zemlju obranili i krvlju svojom natopili.

Vaše je pravo, gospodo generali ne činiti ništa i živjeti životom obična čovjeka, Vaše je pravo dopustiti da INSTITUCIJE koje su Vas se već jednom, a nas tisuću puta odrekle čine svoj posao, i vjerujte mi, ako ga nastave raditi pod vodstvom dosadašnjih političkih nomenklatura da će Vam biti žao što niste postupili drugačije, jer vremena puno nema, ova nacija ima kratko povijesno pamćenje, a gladna je, bez novca, bez egzistencije i jasne budućnosti. Vaše je pravo i vaša odluka, ja Vam pak kao obični "mali" domoljub , invalid, branitelj, otac i glava obitelji, koji je sa suborcima klečao za Vas, molio se za Vas, plakao za Vas, prozivao za Vas i na kraju organizirao doček za Vas upućujem MOLBU. Sada Vi, poput Boga Vas molim budite uz nas, ujedinite nas, povedite nas u novu bitku, jer ratu nije kraj samo je način ratovanja promjenjen, naše jedino demokratsko oružje jest POLITIKA, nova, časna, sa novim imenom, novima načelima i dokazanim ljudima koji se nisu okoristili niti ogriješili o DOMOVINU, a naše je streljivo zajedništvo, ljubav prema domovini, naša jedina vojska jesu oni ljudi s kojima ste bili 90-tih rame uz rame..

Nemojte nas ostaviti razjedinjene na milost i nemilost da se svako pojedinačno ili u grupicama borimo, narod i mi trebamo vođe, viziju ideju novo ali na starim Hrvatskim temeljima. Morao sam Vam napisati ovo pismo javno, jer drugačije do Vas ne mogu doći, ja imam svetu dužnost i obvezu to učiniti, zbog suboraca kojih nema, zbog svoje djece i njihove budućnosti, zbog svoje savjesti zbog prošlosti i budućnosti kako izreka kaže:

Ja sam HRVAT, unuk HRVATA, sin HRVATA i otac HRVATA, dio sam tisućljetne loze ratnika čuvara HRVATSKE i HRVATA, uz mene je svemogući Bog, a njegova ruka vodi moj mač. Ne tražim tuđe samo branim svoje i u tome leži moja snaga.

Vjera, Ljubav i Domovina mojoj su duši hrana.

BOG I HRVATI

P.S. Kakova god jest, i bude Vaša odluka, mi (barem neki od nas) moramo nastaviti onako kako smo to činili do sada boreći se sa onima kojima je politika cilj i sredstvo vlastita dobitka i osobne koristi dok Hrvatski narod bez posla i plaće strepi za svoju djecu i budućnost.

"Nitko Domovinu ne može voljeti više od onih koji su spremni dati život za nju"

Mario Maks Slaviček
koordinator
UHB 1990-1996 RH

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara