HRVATSKA se ove godine nastavila približavati OECD-u, s nekim susjednim državama imala idličan odnos, s drugima prijepore, a Pantovčak i Banski dvori i dalje nisu uspjeli pronaći zajednički vanjskopolitički jezik.

Godina između Pantovčaka i Banskih dvora nije počela loše. Zoran Milanović je nakon gotovo plebiscitarne pobjede na predsjedničkim izborima u siječnju rekao da premijeru pruža ruku suradnje. Iako je Andrej Plenković prvotno odgovorio da se radi o običnom "PR potezu", razgovori dvaju brda o imenovanju veleposlanika ipak su počeli. 

Pregovori su u tišini trajali mjesecima, Milanović je kasnije izjavio da se ograničio na samo četvrtinu kandidiata, ali do kraja godine dogovor ipak nije postignut. Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman predsjednika je krajem studenoga optužio da za diplomate želi postaviti svoje prijatelje koji su izvan sustava, a Milanović je odgovorio da je taj sustav "kontaminiran" HDZ-om.

Kao i prošle godine, sukreatori vanjske politike prepirali su se i oko Ukrajine. Milanović je tijekom godine govorio da je svaki mir u Ukrajini bolji od rata i da se Hrvatska ne treba gurati ni u kakvu koaliciju voljnih. Ponovljao je i tvrdnje da je rat u Ukrajini posrednički rat između Washingtona i Moskve te da će se riješiti isključivo dogovorom između njih.

Plenković je u intervjuu HRT-u podsjetio je da Hrvatska, zbog stava predsjednika i dijela oporbe, nije sudjelovala ni EU-ovoj misiji vojne pomoći Ukrajini niti u NATO-voj misiji obuke ukrajinskih vojnika. Hrvatska zato aktivno pomaže Ukrajini na druge načine, donacijama oružja i humanitarnom pomoći, za što je dosad ukupno izdvojila oko 300 milijuna eura, 

Priznati Palestinu ili ne?

Banski dvori i Pantovčak sporili su se i oko priznanja Palestine, u godini u kojoj su Izrael i Hamas postigli krhko primirje koje je zaustavilo izraelsku ofenzivu u potpuno razorenoj palestinskoj enklavi. 

Milanović se nije susprezao kritizirati Izrael, nazivajući njegovu vladu „ubilačkim režimom” koji vodi „zločinačku politiku”, a rat u Gazi „pokoljem”. Predsjednik je pozivao vladu da prizna Palestinu, kao što su to u 2025. učinili Britanija, Kanada, Australija, Francuska, Portugal i još niz država.

Vlada je odbacila taj prijedlog, kazavši da je ono moguće tek nakon što se za to steknu uvjeti i postigne dogovor dviju strana. Plenković je u rujnu rekao da nije pitanje hoće li Hrvatska ikad priznati Palestinu, nego kada će to učiniti.

Vlada je zato najavila dodatnu pomoć stanovništvu Gaze od još milijun eura, a u srpnju je objavila da Hrvatska otvara vrata djeci iz te enklave, s naglaskom na „psihosocijalnu pomoć i edukacije o opasnosti od eksplozivnih naprava”. Od početka izraelske ofenzive Hrvatska je Gazi dotad uputila 2,75 milijuna eura pomoći.

U kolovozu je u Zagreb stigla palestinska ministrica vanjskih poslova Varsen Agabekjan i sastala se sa svojim hrvatskim kolegom te s premijerom i predsjednikom. Desetak dana kasnije stigao je i izraelski šef diplomacije Gideon Saar koji je pohvalio hrvatsko stajalište o priznanju Palestine, suprotno državama „koje su pod utjecajem Hamasove propagande”.

Za Milanovića, međutim, nije birao riječi. "Što se tiče predsjednika Hrvatske, i nekih drugih političara, to je vrijedno žaljenja”, ustvrdio je ministar iz vlade Benjamina Netanyahua, izraelskog premijera za kojim je Međunarodni kazneni sud izdao potjernicu zbog ratnih zločina.

Nesklad između Pantovčaka i Banskih dvora očitovao se i po pitanju Europske unije. Plenković, veteran europske politike, nastavio je zagovarati svoj proeuropski stav u svakoj prilici, dok je Milanović često kritzirao europske politike, naročito prema Ukrajini, a europske čelnike nazivao potkapacitiranim. 

Rijetka točka "preklapanja" aktivnosti predsjednika i premijera bio je Vatikan. Obojica su u travnju prisustvovali sprovodu pape Franje, a potom su se odvojeno susreli i s novim papom Lavom XIV., pozvavši ga u Hrvatsku. 

Paranoja iz Srbije, toplo-hladno s Crnom Gorom

Odnosi Hrvatske sa susjednim zemljama u 2025. su varirali – od idile sa Slovenijom i odluke o jačanju suradnje s Italijom, do toplo-hladnih veza s Crnom Gorom i pogoršanja odnosa sa Srbijom i Mađarskom.

MVEP je ove godine pozvao hrvatske dražavljane da ne putuju u Srbiju ako to nije nužno zbog "neprimjerenih i neosnovanih postupanja tijela Republike Srbije prema hrvatskim državljanima". Tako je već u siječnju srbijanska policija privela pet hrvatskih državljanki, predstavnica nevladinih udruga koje su u Beogradu sudjelovale na radionicama u organizaciji Erste Stiftunga. Kasnije je uhićen i još jedan Hrvat koji je slučajno zatekao na ulici u vrijeme demonstracija. 

Preporuka ministarstva za putovanja u Srbiju, čije vlasti suočene s masovnim prosvjedima pokazuju sve više simptoma paranoje, i dalje je na snazi. 

Hrvatska i Crna Gora početkom godine započele su pregovore o brojnim otvorenim pitanjima, nakon godine u kojima su se pogoršali njihovi odnosi jer je prosrpska koalicija usvojila deklaraciju o Jasenovcu, a Zagreb odgovorio proglašavanjem trojice njezinih članova personama non grata u Hrvatskoj.

Milanović je u ožujku posjetio Crnu Goru kako bi on i kolega Jakov Milatović poslali „snažnu zajedničku političku poruku u trenutku pogoršanih odnosa između naših država”. Milatović je u lipnju objavio da Crna Gora prihvaća odgovornost za zatočenike iz logora Morinj, a hrvatski i crnogorski ministar u listopadu su na njegovom nekadašnjem mjestu u listopadu položili vijence i zapalili svijeće.

Vlada je krajem godine osnovalo povjerenstvo za povrat školskog broda Jadran i druge vojne imovine od Crne Gore, što je jedan od razloga zbog kojih Hrvatska u crnogorskim pregovorima o pristupanju EU-u odbija dati suglasnost za zatvaranje poglavlja o vanjskoj politici.

Zagreb i Podgorica još trebaju riješiti pitanja razgraničenja, nestalih te procesuiranja ratnih zločina, no za razliku od Beograda, Crna Gora pokazuje volju za zatopljenje odnosa.

To se pokazalo i na samom kraju godine kad je crnogorska policija uhitila muškarca kojeg Hrvatska traži zbog ratnog zločina. Grlić Radman to je prozvao "dokazom suradnje" s crnogorskim vlastima i ponovio važnost rješavanja takvih otvorenih pitanja na crnogorskom putu prema EU-u. 

Odnosi s Bosnom i Hercegovinom nisu zabilježili oscilacije u odnosu na prošle godine – Hrvatska je i dalje najsnažniji zagovaratelj njezinog europskog puta, ugroženog unutarnjim političkim previranjima koji su rezultirali blokadom nužnih reformskih procesa.

Odnosi su se zato snažno zaoštrili s Budimpeštom nakon što je mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto optužio Hrvatsku za „ratno profiterstvo” zbog navodno neutemeljenog podizanja cijene transporta nafte Jadranskim naftovodom (JANAF).

Mađarska strana uz to je ustvrdila da JANAF nema dovoljno kapacitete za opskrbu Mađarske, a kritikama se pridružila i Slovačka, iako je njezin premijer Robert Fico u travnju sam ustvrdio da Bratislava želi povećanje uvoza nafte tim putem.

Mađarska i Slovačka dvije su članice EU-a izuzete iz dosadašnjih europskih sankcija nad Rusijom, što im je omogućilo da i dalje uvoze energent putem naftovoda Družba. Napadi na Hrvatsku stoga se tumače kao pokušaj dviju srednjoeuropskih država da zadrže tu privilegiju, a tvrdnje da je Janaf neprirodno povisivao cijene, kao i da nema tehničke kapacitete za njihovu opskrbu, odbacili su i hrvatski premijer, i ministar gospodarstva, i sama tvrtka.

Iza „bezobraznih” mađarskih optužbi o navodnoj skupoći i nedovoljnim kapacitetima stoji činjenica da je Budimpešta s Moskvom dogovorila nižu cijenu nafte, isticao je Plenković. JANAF može u potpunosti zadovoljiti energetske potrebe Slovačke i Mađarske, stoga nema potrebe za njihovim izuzećem iz europskih i američkih sankcija Rusiji, naglasio je premijer početkom prosinca.

Europska unija u međuvremenu je donijela povijesnu odluku o potpunom prekidu uvoza ruskog plina, a Europska komisija najavila je da radi na sličnoj odluci i za naftu. Američke sankcije Rusiji indirektno su pogodile Janaf i preko Naftne industrije Srbije (NIS), tvrtke u većinski ruskom vlasništvu. Hrvatski naftovod bio je glavni opskrbljivač rafinerije u Pančevu te je od toga zarađivao oko 40 milijuna eura godišnje. 

Ulazak u OECD

Otkucajem ponoći 31. prosinca Hrvatska ulazi u godinu u kojoj će Hrvatska biti domaćin tri velika sastanka na vrhu - Europske pučke stranke, EU MED 9 i Inicijative tri mora. Prema najavama premijera, godina je to u kojoj bi Hrvatska konačno trebala ući u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), smatranu posljednjim hrvatskim vanjskopolitičkim ciljem u pogledu integracija.

Plenković ulazak u OECD smatra ključnim ciljem za iduću godinu. "Hrvatska je u završnoj fazi pristupanja. Ispunili smo uvjete u 20 od 25 odbora i u 25 od 26 pododbora. Proveli smo velik reformski put i vjerujem da ćemo cijeli proces uspješno završiti u idućoj godini", objavio je Plenković nakon sastanka s čelnikom OECD-a Mathiasom Cormannom u Parizu.

Vojni savezi i novo naoružanje

Hrvatska je u ožujku s Albanijom i Kosovom potpisala memorandum o jačanju obrambene suradnje. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić optužio je tri zemlje da stvaraju vojni savez protiv Srbije, što je hrvatski državni vrh odbacio.

Ministar obrane Ivan Anušić rekao je da je cilj sporazuma „jačanje regionalne stabilnosti unaprjeđenje interoperabilnosti” vojski triju država, a Plenković da nije prijetnja nikome. 

U sklopu jačanja europske sigurnosti, Hrvatska zajedno s Nizozemskom i Latvijom želi biti vodeća nacija u proizvodnji dronova i sustava za borbu protiv dronova i te tri zemlje već održavaju sastanke na tehničkoj razini. 

Na kraju godine Hrvatska je Francuskom potpisala ugovor o nabavi 18 samohodnih haubica Caesar, a s Njemačkom ugovore za isporuku 44 tenka Leopard 2A8.