ZNANSTVENIKE već neko vrijeme zbunjuje podrijetlo stotina mumificiranih tijela pronađenih u negostoljubivoj pustinjskoj regiji sjeverozapadne Kine.

Mumije su iskopane iz Tarimskog bazena u Xinjiangu 1990-ih godina. Njihova su tijela zbog pustinjske klime bila nevjerojatno očuvana, tako da su se jasno vidjele crte lica i boja kose. Čak im je i odjeća bila poprilično netaknuta, unatoč tome što su ovi ostaci stari i do 4000 godina.

Prema njihovom izgledu (odjeća od vune) te prosu, pšenici i siru koji su pronađeni u njihovim grobovima, stručnjaci su smatrali da se vjerojatno radilo o stočarima iz stepa zapadne Azije ili poljoprivrednicima s planina i pustinjskih oaza središnje Azije koji su migrirali po tome području.

Međutim, nova studija kineskih, europskih i američkih znanstvenika, u kojoj su oni analizirali DNA 13 mumija, po prvi put sekvencirajući njihove genome, dala je jednu drugačiju sliku. Njihova analiza pokazuje da ostaci nisu pripadali doseljenicima ili seobenoj skupini, već lokalnoj grupi koja potječe od drevne azijske populacije iz ledenog doba.

"Ove mumije su dugo fascinirale znanstvenike i javnost“

"Ove mumije su dugo fascinirale znanstvenike i javnost. Osim što su izvanredno očuvane, pronađene su u vrlo neobičnom kontekstu i s raznolikim kulturnim elementima", rekla je antropologinja Christina Warinner sa Sveučilišta Harvard, a prenosi CNN.

"Pronašli smo jake dokaze da se radi o genetski izoliranoj lokalnoj populaciji. Međutim, izgleda da su, unatoč svojoj genetskoj izolaciji, otvoreno prihvaćali nove ideje i tehnologije svojih susjeda stočara i poljoprivrednika te pritom razvili jedinstvene kulturne elemente koje ne dijeli nijedna druga skupina", dodala je Warinner.

Znanstvenici su tijekom studije analizirali gene iz najstarijih mumija Tarimskog bazena, starih od 3700 do 4100 godina, te genome ostataka petero ljudi pronađenih u Džungariji na sjeverozapadu Kine, koji datiraju prije skoro 5000 godina te su najstariji ljudski ostaci pronađeni u regiji.

Rezultati analize

Analiza je pokazala da se mumije iz Tarimskog bazena nisu za svoga života miješale s drugim skupinama i da se zapravo radi o izravnim potomcima skupine koja je nekoć bila široko rasprostranjena tijekom ledenog doba.

Tragovi populacije lovaca-sakupljača, nazvanih Drevni Sjeverni Euroazijci, samo se djelomično nalaze u genomima današnjih stanovnika tog područja; pri čemu su najviše prisutni kod autohtonog stanovništva u Sibiru i Americi. Tako da je bilo sasvim neočekivano pronaći tu skupinu u Tarimskom bazenu.

Vagheesh Narasimhan sa Sveučilištu Texas smatra da nije teško zamisliti da populacija bude genetski izolirana, ali i kulturno kozmopolitska.

"Nije nužno da genetika uvijek ide ruku pod ruku s kulturnom ili jezičnom razmjenom. Ljudi mogu od drugih skupina usvojiti nove tehnologije bilo da se radi o poljoprivredi, obradi metala ili pogrebnim običajima", kazao je Narasimhan.

Neodgovorena pitanja

Mada je DNA analiza otkrila zapanjujuće detalje o spomenutim mumijama, pitanje je radi li se o konačnom rješenju problema. Naime, znanstvenici su tijekom studije proučavali mumije pronađene na jednom mjestu te se još uvijek ne zna hoće li šire genetsko sekvencioniranje ipak pokazati različite genetske veze, smatra Narasimhan.

Iako je raniji rad pokazao da su mumije živjele na obalama oaze u pustinji, još uvijek je nejasno zašto su bile pokopane u čamcima prekrivenim kožama s veslima iznad glave - rijetka praksa koja nije viđena drugdje u regiji te je možda najviše povezana s Vikinzima.

"Oni su pokapali svoja tijela u čamce, a nitko drugi to nije radio. To znači da je porijeklo te tradicije i dalje jedna od najvećih enigmi ove pustinjske populacije", rekao je antropolog Michael Frachetti sa Sveučilišta Washington.

Istraživanje naziva The genomic origins of the Bronze Age Tarim Basin mummies objavljeno je u časopisu Nature.