IAKO se čini da je to bilo nekad davno, prošlo je samo oko pola godine otkako je cijela Hrvatska bila u lockdownu.

Zatvoreni su svi ugostiteljski objekti, ljudi koji su mogli, radili su od kuće, po cijele dane je Stožer ponavljao da moramo držati fizičku distancu od drugih ljudi, pa i ljude koji prekrše izolaciju nazivao bioteroristima.

Prvi val pandemije koronavirusa bio je nedvojbeno nesvakidašnji događaj, nešto o čemu će se pričati unucima, a tada se o virusu znalo vrlo malo te i nije bilo druge nego slijediti upute nadležnih institucija, za koje se na početku i činilo da znaju što rade. Stožer je uživao manje-više nepodijeljenu podršku javnosti sve dok nije odobrio održavanje crkvene procesije na Hvaru 9. travnja i tako pokazao da u lockdownu ne vrijede ista pravila za sve.

>> Stožer tvrdi da su u procesiji poštovane sve mjere. Kako se vama ovo čini?

Koronavirus smo "pobijedili" zahvaljujući solidarnosti građana

Hrvatski građani su se u golemoj većini pridržavali proglašenih epidemioloških mjera, uključujući i nesuvislu ideju izdavanja propusnica za odlazak iz općine u općinu, te su baš narodna disciplina i solidarnost omogućili da Hrvatska krajem petog i početkom šestog mjeseca postane maltene korona free destinacija, što je pak omogućilo spas turističke sezone.

Premijer Andrej Plenković je onda objavio kako smo "pobijedili koronavirus", što je, naravno, preuzetna izjava, no zaboravio je istaknuti da su dobru epidemiološku situaciju u Hrvatskoj pred početak ljeta prvenstveno ostvarili sami građani Republike Hrvatske. 

Da nije bilo kolektivnog poštivanja mjera, što je za mnoge značilo i velike psihološke tegobe koje izaziva socijalna izolacija, Plenković se ne bi imao čime hvaliti. Da ne spominjemo kako su mnogi građani pritom doživjeli veliku ekonomsku štetu, izgubivši svoje izvore redovitih prihoda u lockdownu. Ali su se ipak pridržavali pravila, jer to je značilo ne samo zaštititi sebe nego i sve druge građane.

Za izabrane pravila nisu važila

Istovremeno, za političare su tijekom lockdowna, saznajemo ovih dana zahvaljujući aferi Janaf i privatnom klubu uhićenog šefa Janafa Dragana Kovačevića, važila neka druga pravila. Preciznije, za njih pravila nisu važila. Pritom se to ne odnosi na njihov posao, već na njihovo slobodno vrijeme, koje je većina hrvatskih građana morala provoditi zatvorena u svojim stanovima i kućama, tjednima ne vidjevši obitelj i prijatelje.

>> VIDEO Ovako se Zagrebom orila Moja domovina

Dok je skoro cijela Hrvatska bila na balkonima, aplaudirala zdravstvenim radnicima i pjevala Moju domovinu, politička elita se u jednom podrumu okupljala u društvu eskort dama, kojih prema pisanju medija nije manjkalo u Kovačevićevom klubu. Većina je pjevala Moju domovinu, dok je manjina, koja vlada tom većinom i siše joj krv, naručivala lap dance. 

Za one koji nisu bili zainteresirani za korištenje usluga seksualnih radnica Kovačevićev klub je nudio druge zanimacije: kartanje, alkohol i hranu, što je navodno tamo privuklo usred lockdowna i predsjednika RH Zorana Milanovića.

>> Tko je sve od moćnika bio u Kovačevićevu klubu? Donosimo imena

>> Milanović je u lockdownu bio u klubu, širi se laž o brojaču. Priča postaje sve gora

Predsjednik koji naokolo skuplja ostatke hrane

"Mislim da nisam bio u klubu za vrijeme lockdowna, ali ako jesam, onda sam bio s dvije ili tri osobe u svom društvu. Je l' to kaže, tko, premijer? Onaj koji se s Novakom Đokovićem rukovao pred 5000 ljudi. To je nepristojno. Bolje nek' šuti", rekao je prvo Milanović, pritom se pozivajući na koncept (ne)pristojnosti.

Dan kasnije je promijenio priču, potvrdivši da je bio u Kovačevićevom klubu za vrijeme lockdowna.

"To je jedna rupa, tamo su ministri nepotrebno dolazili kao zadnji magarci. Nisu morali sve znati, ali je bilo nepotrebno", rekao je Milanović ponovivši da je tamo bio nekoliko puta, ali ne kazavši osjeća li se i on da je kao spomenuti ministri namagarčen. 

Na pitanje zašto je bio tamo u vrijeme lockdowna, odgovorio je: "Zato što je to bilo vrijeme lockdowna i zato što me zvao prijatelj iz Dalmacije. I bilo je puno hrane koju je trebao baciti jer je nije imao kome dati. I onda smo se našli tamo jer je bilo praktičnije."
Zašto predsjednik RH ide u "jednu rupu" i to više puta? Treba li Milanoviću hrane? Ne izgleda kao da gladuje. I nije li vrhunac nepristojnosti ići žderati u privatni, ilegalni klub sa svojom ekipom dok je cijela nacija u lockdownu? Zar nije bilo nekoga potrebitijeg od predsjednika RH kada je riječ o pakiranju ostataka hrane?

Ili mi ili oni

Milanoviću se mora priznati da je u tome različit od svoje prethodnice na Pantovčaku, Kolinde Grabar-Kitarović, koja se svojedobno hvalila time da je kod kontejnera ostavljala ostatke hrane zapakirane u vrećicama za potrebite. Novi predsjednik ordinira po Zagrebu i skuplja hranu s različitih lokacija po potrebi. Da se ne baci.

Dok su obični hrvatski građani poštivali mjere, dok su se suočavali s ekonomskim ponorom zatvoreni u svojim kućama, dok su im propadali životni planovi, dok su se brinuli za svoje bližnje i njihovo zdravlje, naša politička i ekonomska elita je plandovala u svom klubu, posve neosjetljiva na stvarne probleme ljudi koji nemaju pristup njihovom izabranom društvu.

>> Brojač novca, tajni sastanci i vreće keša: To nije mafijaški film, već hrvatska vlast

Stoga se vrijedi podsjetiti jedne od najpoznatijih izjava iz političke karijere aktualnog predsjednika. "Ili mi ili oni." Oni su očito izabrali sami sebe i tako im je najbolje. Zašto mi nismo u stanju izabrati najbolje za nas? To očito nisu oni.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala