Dolazak dvostranačja
AKO JE SUDITI po predizbornim anketama, dugogodišnja mantra medijsko-političkog establishmenta kako "u Hrvatskoj ima previše stranaka te da ih se treba smanjiti na prihvatljiv broj" se ovih mjeseci počinje približavati svome ostvarenju.
Iako najnovija anketa HRT-a i "Jutarnjeg lista" sugerira nekakvu veliku neizvjesnost, vrlo je vjerojatno da će predizborna kampanja 2007. godine biti daleko hladnija i mirnija nego ranije, s obzirom da je broj njenih ishoda, odnosno postizbornih kombinacija daleko manji. Slikovito rečeno, velika knjiga hrvatskog višestranačja je spala na dva slova ili, da budemo precizniji, dvije skraćenice – HDZ i SDP.
To ne znači da u ovoj kampanji, zahvaljujući nakaradnom razmjernom izbornom sustavu i političkoj prostituciji, neće biti paradoksa . Već se sada nazire da će mnoge nekoć velike stranke postati male, ali da će s obzirom na mali broj glasova između dvije vodeće stranke njihova važnost zbog popunjavanja koalicijskih potreba postati daleko veća.
Međutim, vrlo je vjerojatno da će građani koji se 25. studenoga udostoje prošetati do birališta prije podleći iskušenju da odlučuju o sudbini Hrvatske. Većina će zaključiti, da ukoliko glas bude dala strankama koje nisu HDZ ili SDP, pravo na odlučivanje daje nekom drugom. I upravo će naslovnice s izrazima "mrtva trka", "izjednačenost" , "neizvjesnost" i slično tjerati birače da umjesto iz uvjerenja daju glas "taktički", tj. na način da odaberu manje od dva moguća zla – Sanaderovu ili Milanovićevu stranku.
Taj proces se mogao primijetiti i na ljevici i desnici. Nakon naglog uspona SDP-a – koji se sve donedavno tumačio "prelijevanjem iz šupljeg u prazno", tj. preuzimanjem bivših HNS-ovih i HSLS-ovih glasača – već se nazire sličan proces na desnici, odnosno intenzivno HDZ-ovo usisavanje biračkog tijela desničarskih stranaka, pri čemu bi jedna od neočekivanih žrtava mogao biti i Đapićev HSP.
Tako će prosječni hrvatski desničar, koji prezire Sanadera zbog Gotovininog utamničenja, koaliranja sa Srbima, skidanja "problematičnih" spomenika i sličnih poteza, ipak "začepiti nos" i dati mu glas jer je od takvog, "uškopljenog" i "izdajničkog" HDZ-a još uvijek gori "jugokomunist" Milanović.
Isto tako će prosječni glasač ljevice, ma koliko se neki mediji Milanovića prikazati kao turbodesničarskog antieuropskog vuka u socijaldemokratskog koži, ipak "začepiti nos" i dati mu glas jer je i takva, potrošena i bezlična "trećeputaška" ljevica bolja alternativa od sve korumpiranijeg i bahatijeg HDZ-a.
Naznake tog Novog poretka, čijem stvaranju svoj obol, svjesno ili nesvjesno, daju državni i paradržavni mediji, mogle su se vidjeti i sinoć u "Otvorenom" kada je izbor gostiju jasno pokazao kako u Hrvatskoj postoje stranke prvog i drugog reda, pa su čelnici HNS, HSS i HSU društvo morali praviti nižerangiranim dužnosnicima HDZ i SDP. Vrlo je vjerojatno da će nakon 25. studenog čelnici takvih stranaka daleko rjeđe gostovati u "Otvorenom", a postavlja se pitanje hoće li takvih gostovanja uopće biti pred izbore 2011. godine.
Dvostranačje, koje samo po sebi ne mora značiti nestanak demokracije – o čemu najbolje svjedoči njegova ukorijenjenost u nekim državama, odnosno običaj francuskih glasača da na svakim parlamentarnim izborima brzo i elegantno mijenjaju vlast – ipak, sa sobom postavlja određene izazove.
Tako je da se dvostranačje, dvostranačje u Hrvatskoj se pokaže tek kao prijelazna faza pri povratku na "dobra stara" rješenja u kojima za nekakvim izborima i stranačkim nadmetanjima više neće biti nikakve potrebe. U takvoj Hrvatskoj više neće biti potrebe da se gunđa zbog "previše stranaka". Kao u finalu "Highlandera", moći će postojati samo jedna.
Dragan Antulov
