Donedavno je bio jedan od najbogatijih Kineza. Danas se ne zna gdje je.

Donedavno je bio jedan od najbogatijih Kineza. Danas se ne zna gdje je.
Foto: EPA, Screenshot: CEFC

SREDINOM 90-ih godina Ye Jianming radio je u šumi, ili tako barem kaže priča. Dvadeset godina kasnije vodio je poslovno carstvo vrijedno 44 milijarde dolara. Danas se ne zna gdje, a dok njegovo carstvo propada, kineska vlada vodi istragu protiv njega, piše CNN. Nije sasvim jasno kako se to dogodilo, ali jedno je sigurno, na vrhuncu uspjeha Yeova kompanija CEFC China Energy bila je tako bliska kineskim vlastima da ih je često bilo teško razlikovati.

Mladi je tajkun bio neslužbeni kineski energetski predstavnik. Sastajao se s predsjednicima širom svijeta, te postao čak i savjetnik u jednoj od članica Europske unije. Časopis Fortune 2016. godine postavio ga je na drugo mjesto liste „40 under 40“. Međutim, u studenome je Yeov naizgled nezaustavljivi uspon ipak zaustavljen. Iako nije optužen, američki su istražitelji ustanovili da je nevladina organizacija koji je financirao iskoristila svoj status u Ujedinjenim narodima kako bi ponudila milijunsko mito nekim afričkim liderima.

S obzirom na to da se slučaj našao u sudnici na Manhattanu, javnost je dobila uvid u kompleksne odnose između privatnih poslova i kineske države, a ujedno se moglo spoznati i što se događa kad kineska kompanija ne uspije u inozemstvu.

Invazija Češke

Yeovo ime pročulo se u međunarodnim krugovima u ljeto 2015. godine, nakon što se upustio u neobičan niz trgovačkih poslova u Češkoj. Kao predsjednik CEFC China Energia, Ye je zgrabio najstariji češki nogometni klub, prašku Slaviju, potom pivovaru, potom udio u velikoj putničkoj agenciji Travel Service, izdavačku kuću, jednu neorenesansnu zgradu, udio u investicijskoj banci J&T Finance Group, i na kraju još jednu zgradu u Pragu, koja je trebala biti europsko sjedište njegove kompanije.

Serija akvizicija primljena je s iznenađenjem u Češkoj. Zašto energetskoj kompaniji treba pivovara? I zašto je kineska kompanija odjednom tako dobrodošla u Češkoj kad ta zemlja donedavno nije baš bila prijateljski nastrojena prema Kini. Kao i obično kad je CEFC China Energy u pitanju, odgovori će se tražiti u kineskoj vladi.

Od 1993. do 2003. Češku je vodio predsjednik Vaclav Havel, disident koji je postao političar. Bio je zaslužan za rušenje komunističkog režima i uspostavljanje demokracije. Tijekom deset godina u uredu predsjednika Havel nije skrivao prezir prema kineskim komunističkim liderima, te se redovito sastajao s Dalaj Lamom, kojeg Kina smatra opasnim separatistom.

Od 2013. godine stvari krenule na bolje u odnosima s Češkom

Stvari su se promijenile kad je 2013. godine češki predsjednik postao Miloš Zeman, koji je odlučio poboljšati trgovinske veze Pekinga i Praga. Sljedeće godine jedna je češka kompanija postala prva tvrtka u isključivo stranom vlasništvu kojoj je dopušteno nuditi kredite u Kini. Ye je dobio svoju priliku.

Postao je Zemanov poseban gospodarski savjetnik, što je objavljeno tek šest mjeseci kasnije. Češki opozicijski zastupnik u parlamentu Miroslav Kalousek nazvao je Yeovu poziciju u češkoj vlasti „skandaloznom i sigurnosnim rizikom“. Ubrzo nakon što je imenovan, Ye je krenuo u spomenute kupnje. Martin Hala, vodeći češki stručnjak na Kineskim studijima, ustvrdio je kako te akvizicije nemaju komercijalnog smisla, ali predstavljaju jasnu poruku Pekinga međunarodnoj zajednici da Kina ima dobrog prijatelja u Europi.

Moderni put svile

Inicijativa kineskog predsjednika Xi Jinpinga nazvana je „Belt and Road“ i zamišljena kao moderni „Put svile“ koji će kinesku trgovinu i utjecaj širiti svijetom. Češka je tako postala oslonac i otvorila Kinezima vrata Europe, te postala važan politički saveznik u Europskoj uniji, najvećem kineskom trgovačkom partneru.

Stephen Platt, američki povjesničar i profesor kineske povijesti na Sveučilištu Massachusetts Amherst, kaže kako postoji duga tradicija privatnih biznismena koji su širili utjecaj Kine u inozemstvu.

"Takva praksa smanjuje rizik i financijski teret za kinesku vladu. Ako kompanija propadne, kineska vlada nema ništa s tim, a u međuvremenu je može koristiti za širenje utjecaja", objašnjava Platt.

Kad su se Zema i Xi Jinping 2015. godine sastali u Pekingu, Ye se našao na fotografijama s oba predsjednika. Njegova povezanost i bliskost sa središtem kineske vlasti činila se vrlo čvrstom.

Nije bio princ

Poslovi u Češkoj skrenuli su dosta pažnje na Yea. „Novinari su me ispitivali što mislim o njegovoj kompaniji, a ja nisam znao što bih rekao. CEFC China Energy pojavio se niotkuda“, rekao je Laban Yu, stručnjak za poslove s Kinom u investicijskoj banci Jefferies Group.

Do 2018. CEFC China Energy kupio je imovinu vrijednu 3,2 milijarde dolara širom svijeta. Među ostalim, radilo se o uredima u središtu Hong Konga i apartmanu u Trump World Centru u New Yorku. Kompanija je zapošljavala gotovo 50.000 ljudi, a 2017. godine na Fortuneovu popisu 500 najvećih bila je na 222. mjestu s prihodom od oko 40 milijardi dolara.

Jedan jedini razgovor sa zapadnim medijima

Fortune je 2017. uspio intervjuirati Yea i postaviti mu pitanja o navodim vezama s vladom. Bio je to jedini njegov razgovor sa zapadnim medijima. Godinama su Kinom kružile glasine da je Ye izdanak kineske vladajuće elite, preciznije visokog časnika Kineske narodne armije. Spekuliralo se da je Ye Jianmingov djed bio visoki dužnosnik Komunističke partije Kine, te da je sam Ye tijesno povezan s kineskim vojnim vrhom. Pokazalo se, međutim, da ta nagađanja nemaju osnovu.

Yeu je bilo u interesu uvjeriti javnosti da CEFC China Energy ima dobre veze s vrhom kineske države i partije. I ime države u nazivu kompanije sugerira Yeov privilegirani status, no na izravno pitanje Fortunea, zanijekao je veze s državnim vrhom. Moguće je da te veze i nisu bile tako snažne. U samom razgovoru za američki magazin, Ye je pomalo nemušto objasnio svoje podrijetlo. Radio je kao šumski nadzornik, a onda još kao 20-godišnjak „nekako“ uspio kupiti naftni biznis od poslovnog čovjeka koji je napustio Yeovu rodnu pokrajinu Fujian u južnoj Kini. Ye tvrdi da su mu inicijalni kapital posudili hongkonški i fujianski biznismeni, ali promatrači se pitaju tko bi naftni biznis dao u ruke 20-godišnjaku koji je dotad patrolirao šumom?

The Belt and Road

Sjedište CEFC China Energyja bilo je smješteno u kompleks od 20 zapadnjačkih vila u otmjenoj četvrti Šangaja. Ye se tu preselio iz Fujiana otprilike 2009. godine, a istodobno je u Šangaj iz iste pokrajine stigao i današnji predsjednik Xi Jinping. Nejasno je, međutim, jesu li im se putevi već tada spajali. U Šangaju je Yeov biznis procvao, kompanija se proširila na Češku, Singapur, Hong Kong i Bermudu.

Od šumskog nadzornika do privatnog aviona

Yeova je nevladina organizacija China Energy Fund Committee 2011. stekla savjetnički status u UN-u. Radilo se o vrlo neobičnom potezu jedne privatne tvrtke. Zašto bi kineska energetska kompanija financirala neprofitnu i nevladinu organizaciju, zapitao se Bonnie Glaser, washingtonski stručnjak za Kinu. Službeno, njena je misija bila da služi kao „trust mozgova za energetsku strategiju“, ali najviše je vremena posvetila konferencijama o Belt and Road inicijativi.

I u tome je bila prilično uspješna, jer na konferencije su dolazili naftni biznismeni, bivši američki i ruski diplomati, umirovljeni dužnosnici NSA i CIA-e i mnogi drugi moćnici. U sljedeće četiri godine nakon što je Fund Committee stigao u New York, prihod CEFC China Energyja rastao je po stopi od 25 posto godišnje. Ye je putovao svijetom u svome privatnom Airbusu i sastajao se s liderima poput turskog predsjednika Erdogana, bivšeg američkog državnog tajnika Henryja Kissingera, kazahstanskog premijera i bivšeg predsjednika američkih Federalnih rezervi Alana Greenspana.

Političke veze donijele su nove međunarodne poslove u Gruziji, Kazahstanu i Abu Dhabiju, redom vrijedne stotine milijuna dolara. U medijskim priopćenjima CEFC China Energy većinu je ovih poslova opisao kao dio Belt and Road inicijative i tako se još čvršće vezao za kinesku vladu. U rujnu 2017. CEFC China Energy najavio je najveću investiciju dotad. Ye je odlučio kupiti 14 posto dionica ruskog naftnog giganta Rosnefta u transakciji obično rezerviranoj za državne kompanije. Cijena od devet milijardi dolara nagnala je poznavatelje tržišta da se zapitaju odakle Yeu toliko novca.

Raspad carstva

Yeovo carstvo počelo se rušiti 18. studenoga 2017. FBI-evi agenti tog su dana uhitili Patricka Ho Chi-pinga, kojeg je Ye zadužio da vodi njegovu nevladinu organizaciju. Ho je optužen za pranje novca i korupciju. Ponudio je tri milijuna dolara mita predsjedniku Čada Idrissu Debyju i Samu Kutesi, ugandskom ministru vanjskih poslova i tadašnjem predsjedniku Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Mito je ponuđeno u ime energetske kompanije sa sjedištem u Šangaju, čije se ime ne navodi u dokumentima. Ho je zanijekao optužbe.

Sudski dokumenti pokazuju da je UN tretirao Yeovu organizaciju kao produženu ruku kineske države. U jednom mailu od Hoa se traži da intervenira kod kineskih vlasti kako bi Čadu isporučile oružje za borbu protiv pobunjeničke skupine Boko Haram. Drugi e-mailovi dokazuju da je Ho dogovarao prodaju oružja Libiji i Kataru, te jednoj iranskoj kompaniji ponudio pomoć CEFC China Energyja u sklanjanju novca koji je bio pod sankcijama. Kompanija se odmah pokušala distancirati od nevladine organizacije, ali bilo je prekasno.

Kuća od karata

U konačnici, CEFC China Energy nije imao novca za kupnju udjela u Rosneftu. Dva mjeseca nakon najave ove transakcije, uhićen je Ho i domino efektom sve se počelo rušiti. U ožujku ove godine u Kini je objavljen vrlo nepovoljan medijski napis o financijama CEFC China Energyja u kojem stoji da se radi o „kući od karata“ koja je uzimala nove zajmove da bi vratila stare. Nekoliko dana kasnije Ye je zadržan u Kini i od tada nije viđen u javnosti. Analitičari kažu kako se o narušenoj stabilnosti kompanije pričalo već duže, te kako nema poslova koji bi bili dugoročno održivi.

CNN je bezuspješno pokušao stupiti u kontakt s Yeom, a na pitanje je li uhićen, kinesko ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo je kako „nema saznanja o takvom događaju“. Novinari CNN-a čak su posjetili sjedišta osam podružnica CEFC China Energyja u Šangaju, ali ni na jednoj više nema ni traga spomenutoj kompaniji.

U državnom vlasništvu

Nekoć veliki investitor, CEFC China Energy, sad se i sam našao na bubnju. Kompanijska imovina se rasprodaje, a kontrolu nad njom trenutačno ima kineska državna agencija. U ožujku je češka vlada poslala delegaciju u Peking sa zadatkom da istraži što se dogodilo s Yeom. Češki predsjednik Zeman izjavio je kako se njegov ekonomski savjetnik našao pod istragom „zbog sumnje u kršenje zakona“. Zemanov je, pak, glasnogovornik izjavio za CNN kako će „Yeov savjetnički položaj biti ukinut bude li osuđen“.

Yeov pad dogodio se usred serije bankrota prezaduženih kineskih privatnih kompanija. Početkom ove godine, zbog prijevare investitora teške milijarde dolara, uhićen je Wu Xiaohui, predsjednik Anbang Insurance Groupa, koji je svojedobno za 1,95 milijardi dolara kupio slavni newyorški hotel Waldorf Astoriju. U svibnju ga je šangajski sud osudio na 18 godina zatvora.

Strani analitičari procjenjuju kako kineska vlada nije zadovoljna načinom poslovanja niza tajkuna, a posebice njihovim iznošenjem kapitala izvan Kine. Naime, dvije trećine svježeg novca CEFC China Energy dobivao je od državne Kineske razvojne banke. U međuvremenu, i dalje nitko ne zna gdje je Ye Jianming, ni je li protiv njega pokrenut ikakav postupak.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara