ODUVIJEK je bilo jasno da je šator u Savskoj pred Ministarstvom branitelja podignut da bi se mobiliziralo desnicu za obračun s vladom Zorana Milanovića i predsjednikom Ivom Josipovićem. Oba cilja su postignuta, oba su pala, kako je i pisalo na transparentu pred šatorom, i sve otad ekipa, koja je pobunu organizirala i održala preko 500 dana te svojim političkim pokroviteljima omogućila pobjedu na izborima, naplaćuje svoje usluge.

Nema više srama u grabljenju

Ministar branitelja Tomo Medved, koji je zamijenio političko mrtvorođenče Miju Crnoju, šatorašima ispunjava svaku želju. Broj branitelja raste iz mjeseca u mjesec pa ih danas skoro 25 godina nakon rata imamo na popisu više od 507 tisuća, a status se bezobrazno priznaje čak i onima koji su ga svojedobno izgubili jer su nečasno otpušteni iz vojske. Nema više ni granica, ni srama u grabljenju. Ministarstvu branitelja najnormalnija je stvar kupovati harmonike, opraštaju se krediti dani za samozapošljavanje još od prije 20 godina, prodaju se invalidski automobili dobiveni na dar…

Kradu djeci suboraca

Ipak, ono što je napravila Zaklada hrvatskih branitelja, a otkrio Index, kada je otplatila više od 300 tisuća kuna duga mladiću koji je primao obiteljsku mirovinu poginulog oca iako na nju više nije imao prava, trebalo bi i najgluplje i najzadrtije uvjeriti da je cijeli sustav, od Ministarstva do najmanje udruge, potpuno nakazan. Jednostavno, da i onima kojima se zamrači čim čuju riječi Domovinski rat ili branitelji i usta sama počnu pjevati Thompsonove davorije, bude jasno: Zaklada hrvatskih branitelja osnovana je da bi pomogla najugroženijim veteranima i njihovoj djeci. Ideja je bila da se onima koji nemaju za kruh tutne tisuća ili dvije kuna kada im požar proguta kuću ili kada im liječnik ispiše najcrnju dijagnozu.

>> Otkrivamo: Sin moćne šatorašice nezakonito uzeo velik novac. Dug smo platili mi

Zaklada je trebala s par stotina kuna mjesečno pomoći djeci da lakše završe srednju školu ili fakultet. Međutim, kada se svinje puste pred obilan napoj, teško ih je uvjeriti da bi trebale skromno jesti. Tako je i sa šefovima braniteljskih udruga s državnim novcem. Halapljivo gutaju do posljednje lipe i ne pitaju se je li netko od njihovih ratnih drugova izgladnio dok god se sami mogu nesmetano toviti. 

Čude se što ih se gleda kao krpelje

Siti i podmireni glume zabrinutost za prava veterana i njihove djece, a zapravo svaka njihova riječ skriva da se i četvrt stoljeća nakon završetka rata bore samo da bi branili svoje privilegije. Ti branitelji privilegija sada su počeli otimati i od onih s kojima su dijelili rovove i po kojima su iste kiše granata padale, a ratni veterani to sve šutke gledaju i samo se ponekad čude zašto se na svih petsto i sedam tisuća gleda kao na obične krpelje, nezasitne sisače proračuna.

Index im je dao odgovor, a zapravo im je cijelo vrijeme pod nosom. Dok oni ne smiju zaraditi više od tri tisuće kuna po članu kućanstva da bi im djeca dobila 200 kuna potpore za školovanje, djeci branitelja privilegija se otplaćuju dugovi vrijedni kao petogodišnja plaća. Hladno i bez razmišljanja namiruje se najgore među njima, a od drugih se traže deseci potvrda kada leukemija pokuca na vrata pa im ponestane za skupi lijek.

>> Djeci običnih veterana 30.000 kuna za studiranje. Sin šatorašice dobio 300.000

Ako to ratnim veteranima nije dovoljno da krenu u obračun s braniteljima privilegija, onda nisu ni trebali braniti domovinu. Bilo bi bolje da su je odmah prodali za 200 kuna mjesečno. Taj svinjac moraju sami veterani počistiti, ova zemlja više nema ni snage ni volje za obračun s braniteljima privilegija.