DOK SAM stajao i gledao Ruse kako polažu cvijeće u spomen na oporbenog vođu Alekseja Navalnog, jedan je mladić iznio svoju reakciju na smrt Navalnog u zatvoru: "U šoku sam kao i prije dvije godine 24. veljače kad je počeo rat." To me natjeralo da razmislim o svemu što se dogodilo u Rusiji u posljednje dvije godine, otkako je predsjednik Vladimir Putin naredio potpunu invaziju na Ukrajinu. To je katalog drame, krvoprolića, tragedije, za BBC piše urednik za Rusiju Steve Rosenberg.

U nastavku prenosimo njegov tekst.

Ruski rat donio je Ukrajini smrt i razaranje. Ruska vojska također je pretrpjela velike gubitke. Ruski gradovi su granatirani i napadnuti dronovima; stotine tisuća ruskih muškaraca unovačeno je u vojsku; Wagnerovi plaćenici su se pobunili i marširali na Moskvu. Njihov vođa Jevgenij Prigožin kasnije je poginuo u avionskoj nesreći.

Međunarodni kazneni sud izdao je nalog za uhićenje ruskog predsjednika zbog navodnih ratnih zločina. Sada je najglasniji kritičar Vladimira Putina mrtav, a 24. veljače 2022. bio je prijelomni trenutak.

No gledajući unatrag, smjer događaja bio je jasan. Rusija je 2014. anektirala Krim od Ukrajine i prva vojno intervenirala u Donbasu; Aleksej Navalni otrovan je nervnim agensom 2020. i zatvoren 2021. Domaća represija u Rusiji datira prije invazije na Ukrajinu, ali se u međuvremenu ubrzala.

Putin zvuči sve sigurnije i odlučnije

Što se tiče Vladimira Putina, nakon dvije godine rata on zvuči sve sigurnije i odlučnije da porazi svoje neprijatelje u zemlji i inozemstvu. On istupa protiv Amerike, NATO-a i EU i predstavlja ruski rat u Ukrajini kao rat "kolektivnog Zapada" protiv Rusije, egzistencijalnu bitku za opstanak svoje zemlje.

Kako i kada će to završiti? Ne mogu predvidjeti budućnost. Međutim, mogu se prisjetiti prošlosti, nastavlja Rosenberg. U ormariću kod kuće nedavno sam pronašao prašnjavi fascikl s kopijama svojih tekstova o Rusiji od prije više od 20 godina, iz ranih Putinovih godina. Dok sam ih pregledavao, bilo je to kao da čitam o drugoj galaksiji udaljenoj svjetlosnim godinama. "Prema nedavnoj anketi, 59% Rusa podržava ideju pridruživanja Rusije Europskoj uniji", napisao sam 17. svibnja 2001.

"NATO i Rusija aktivno traže bližu suradnju: znak objema stranama da stvarna prijetnja svjetskom miru ne leži u njima" (20. studenog 2001.). Dakle, gdje je sve pošlo po zlu? Nisam jedina osoba koja se to pita. "Putin s kojim sam se susreo, s kojim sam dobro poslovao, uspostavio Vijeće NATO-Rusija, bitno je drugačiji od ovog praktički megalomana u sadašnjem trenutku", rekao mi je bivši šef NATO-a Lord Robertson kad smo se nedavno sreli u Londonu.

Putin se promijenio

"Čovjek koji je stajao pored mene u svibnju 2002. godine i rekao da je Ukrajina suverena i neovisna nacionalna država koja će sama donositi odluke o sigurnosti sada je čovjek koji kaže da Ukrajina nije nacionalna država", dodao je. Lord Robertson prisjeća se čak da je Vladimir Putin razmišljao o članstvu Rusije u NATO-u. "Na mom drugom sastanku s Putinom on je izričito rekao: 'Kada ćete pozvati Rusiju da se pridruži NATO-u?' Rekao sam mu: 'Mi ne pozivamo zemlje da se pridruže NATO-u, one se same prijavljuju.' A on je rekao: 'Pa, nećemo stajati u redu pored gomile zemalja koje nisu važne.'"

Lord Robertson rekao je kako ne misli da je Putin stvarno želio podnijeti zahtjev za članstvo u NATO-u: "Želio je da mu se to ponudi jer je uvijek mislio - i sve više misli - da je Rusija velika nacija na svjetskoj pozornici i da treba imati poštovanje koje je imao Sovjetski Savez. Nikad se ne bi udobno osjećala unutar saveza ravnopravnih nacija, u kojem bi svi sjedili za stolom i raspravljali o interesima zajedničke politike."

Lord Robertson ističe da je Sovjetski Savez nekad bio priznat kao druga supersila u svijetu, ali Rusija danas ne može ustvrditi isto: "Mislim da je to na neki način izjedalo Putinov ego. Ne treba zaboraviti ni povremenu maloumnost Zapada i provokacije s kojima se umnogome suočavao, kao i njegov rastući ego. Mislim da je to promijenilo osobu koja je željela surađivati s NATO-om u nekoga tko sada vidi NATO kao veliku prijetnju."

Moskva stvari vidi drugačije

Moskva stvari vidi drugačije. Ruski dužnosnici tvrde da je proširenje NATO-a na istok potkopalo europsku sigurnost i dovelo do rata. Oni optužuju NATO da je prekršio obećanje Kremlju, dano navodno u danima umiranja SSSR-a, da neće prihvatiti zemlje koje su prethodno bile u orbiti Moskve.

"Sigurno nije bilo ništa na papiru", rekao je Rosenbergu Lord Robertson i dodao: "Nije bilo ništa dogovoreno, nije postojao ugovor u tom smislu. Ali Vladimir Putin je bio taj koji je potpisao Rimsku deklaraciju 28. svibnja 2002. Isti komad papira koji sam ja potpisao, koji je sadržavao osnovna načela teritorijalnog integriteta i neuplitanje u druge zemlje. On je to potpisao. Ne može kriviti nikog drugog."

U gradu Solnečnogorsku, 70 kilometara od Moskve, u parku su izložene posljednje dvije dramatične godine ruske povijesti.

Vidim grafite podrške Wagnerovoj plaćeničkoj skupini.

Tu je cvijeće u znak sjećanja na Alekseja Navalnog.

Tu je i veliki mural dvojice lokalnih muškaraca, ruskih vojnika poginulih u Ukrajini. Uz njih je naslikan vojni kadet koji ih pozdravlja.

U središtu grada, kod spomenika poginulima u Drugom svjetskom ratu i sovjetskom ratu u Afganistanu, dodan je novi dio: "Vojnicima poginulim u specijalnoj vojnoj operaciji."

Četrdeset i šest imena uklesano je u kamen. Pitam Lidiju Petrovnu, koja šeće s unukom, kako se život promijenio u posljednje dvije godine.

"Naše tvornice sada proizvode stvari koje smo kupovali u inozemstvu. To je dobro. Ali tužna sam zbog mladića, zbog svih koji su ubijeni. Nama svakako ne treba rat sa Zapadom. Naši ljudi cijeli život nisu vidjeli ništa osim rata, rata, rata", kaže Lidija.

Kad razgovaram s Marinom, nastavlja BBC-jev urednik, ona hvali ruske vojnike za koje kaže da "vrše svoju dužnost" u Ukrajini. Zatim pogleda svog 17-godišnjeg sina Andreja: "Ali kao majka bojim se da će moj sin biti pozvan u borbu. Želim mir što prije, ne želim se bojati onoga što nas čeka sutra."