EUROPA hoda u snu prema zaboravu, a europski se narodi moraju probuditi prije nego što bude prekasno. Ako to ne učine, Europska unija ići će putem Sovjetskog Saveza 1991. godine. Ni lideri ni obični građani ne shvaćaju da se događaju revolucionarni trenuci, da je raspon mogućnosti vrlo širok i da je eventualni ishod stoga vrlo neizvjestan, piše američki milijarder i filantrop George Soros za financijsko-poslovnu web stranicu MarketWatch.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

Većina nas pretpostavlja da će budućnost biti manje ili više ista kao sadašnjost, ali to ne mora nužno biti tako. U svom dugom i sadržajnom životu svjedočio sam razdobljima koja nazivam radikalnom nestabilnošću. Trenutačno živimo u takvom razdoblju.

Sljedeća ključna točka bit će izbori za Europski parlament u svibnju 2019. godine. Nažalost, antieuropske snage uživat će kompetitivnu prednost u glasanju. Postoji nekoliko razloga za to, uključujući i zastarjeli stranački sustav koji prevladava u većini europskih zemalja, praktičnu nemogućnost promjene ugovora i manjak pravnih instrumenata za discipliniranje država članica koje krše načela na kojima se temelji Europska unija.

EU može nametnuti acquis communautaire (pravna stečevina Europske unije) državama kandidatkinjama, ali nema dovoljan kapacitet da ga provede i kod država članica. Zastarjeli stranački sustav koči sve one koji žele sačuvati vrijednosti na kojima je stvoren EU te istodobno pomaže onima koji žele zamijeniti ove vrijednosti nečim radikalno drukčijim. Ovo vrijedi za pojedinačne zemlje, a još više za transeuropske saveze.

Njemačka

Dominantna zemlja u EU je Njemačka, a dominantna politička alijansa u Njemačkoj, između Kršćansko-demokratske unije (CDU) i bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU), postala je neodrživa. Alijansa je funkcionirala sve dok u Bavarskoj nije bilo značajnije stranke desnije od CSU-a. To se promijenilo usponom ekstremne Alternative za Njemačku (AfD). Na rujanskim regionalnim izborima, rezultat CSU-a bio je najgori u više od 60 godina, dok je AfD prvi put ušao u Bavarski parlament.

Uspon AfD-a uklonio je razlog postojanja alijanse CDU-CSU, ali taj se savez ne može razvrgnuti bez izazivanja novih izbora koje si ni Njemačka ni Europa ne mogu priuštiti. Sadašnja vladajuća koalicija zato ne može biti toliko snažno proeuropska kao što bi bila da nema AfD-ove prijetnje s desnice. Situacija je ipak daleko od beznadne.

Njemački Zeleni pojavili su se kao jedina dosljedna proeuropska stranka u zemlji te nastavljaju rasti u anketama, dok će čini da je AfD dostigla svoj vrhunac (osim u bivšoj Istočnoj Njemačkoj). No sada glasače alijanse CDU/CSU predstavljaju stranke čija je predanost europskim vrijednostima ambivalentna.

Ujedinjeno Kraljevstvo i Brexit

I u Ujedinjenom Kraljevstvu zastarjela stranačka struktura sprječava narodnu volju da pronađe odgovarajuću ekspresiju. I Laburisti i Konzervativci su interno podijeljeni, ali njihovi vođe Jeremy Corbyn i Theresa May toliko su odlučni u provođenju Brexita da su dogovorili suradnju kako bi ga ostvarili. Situacija je toliko komplicirana da većina Britanaca samo želi da što prije završi, iako se radi o odlučujućem trenutku za cijelu zemlju u narednim desetljećima.

Suradnja Corbyna i May izazvala je protivljenje u objema strankama, a među Laburistima to graniči i s pobunom. Dan nakon što su se Corbyn i May sastali, May je najavila program pomoći osiromašenim izbornim jedinicama na sjeveru Engleske, koje podržavaju Laburiste i Brexit. Corbyna sada optužuju da je prekršio obećanje koje je dao na stranačkoj konferenciji u rujnu 2018. godine - da će podržati drugi referendum o Brexitu ako održavanje izbora ne bude moguće.

Javnost također postaje svjesna teških posljedica Brexita. Šanse da će dogovor koji je Theresa May postigla biti odbačen 14. veljače raste svakim danom. To bi moglo potaknuti podršku za novi referendum ili, još bolje, za povlačenje aktivacije članka 50 Lisabonskog ugovora (kojim je pokrenut Brexit).

Talijanske tegobe

I Italija se nalazi u sličnim tegobama. EU je učinio fatalnu pogrešku 2017. strogom provedbom Dublinskog sporazuma, koji nepravedno opterećuje zemlje u koje migranti prvo ulaze, poput Italije. To je talijansko dominantno proeuropsko i proimigracijsko biračko tijelo 2018. gurnulo u ruke antieuropske Sjeverne lige i Pokreta pet zvjezdica. Donedavno prevladavajuća Demokratska stranka našla se u rasulu.

Kao rezultat toga, značajan dio biračkog tijela koji je i dalje proeuropski više nema za koga glasati. Međutim, u tijeku je pokušaj reorganizacije proeuropske liste. Slično preslagivanje stranačkog sustava događa se u Francuskoj, Poljskoj, Švedskoj i vjerojatno drugdje.

Što se tiče transeuropskih alijansi, stanje je još gore. Nacionalne stranke imaju barem neke korijene u prošlosti, dok su transeuropske alijanse u potpunosti diktirane interesima stranačkih vođa. Europska pučka stranka (EPP) je najgori primjer. EPP je gotovo u potpunosti lišena načela, što je demonstrirala zadržavši u svome članstvu stranku Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbana, a kako bi sačuvala većinu u Europskom parlamentu i kontrolu nad raspodjelom ključnih pozicija u EU. Antieuropske snage u nekim usporedbama čak mogu djelovati dobro, one imaju barem neka načela, čak i ako su odvratna.

Interes Europe

Proeuropske stranke teško će izboriti pobjedu na izborima u svibnju osim ako interese Europe ne stave ispred svojih vlastitih. I dalje vrijedi argument očuvanja Europske unije kako bi je se radikalno reformiralo. No to bi zahtijevalo temeljitu promjenu klime u EU. Trenutačno vodstvo podsjeća na politbiro Sovjetskog Saveza u vrijeme njegovog raspada, koji i dalje izdaje ukaze kao da još uvijek nešto znače.

Prvi je korak u obrani Europe od njenih neprijatelja, unutarnjih i vanjskih, prepoznavanje veličine prijetnje koju oni predstavljaju. Drugi je buđenje uspavane proeuropske većine i njena mobilizacija u obrani vrijednosti na kojima je EU utemeljen. Inače, san o ujedinjenoj Europi mogao bi postati noćna mora 21. stoljeća, zaključio je Soros.