ZVONIMIR Frka-Petešić je uzrok minimalno jedne dobre stvari u Hrvatskoj. Njegove manipulacije s prebivalištem i korištenje državnog stana otvorili su temu nekretnina u vlasništvu države. Točnije, zašto uopće Republika Hrvatska ima toliko puno nekretnina. Otvara se i pitanje zašto država mora imati nekretnine za dodjelu političarima i dužnosnicima te po kojim kriterijima.

Koliko država ima nekretnina

Prema podacima tvrtke Državne nekretnine d.o.o., koja je u vlasništvu RH i zadužena za upravljanje državnim nekretninama, više od 5000 stanova na teritoriju Hrvatske je u državnom vlasništvu, ukupne površine 227.492 kvadratna metra. U to ne spadaju državne rezidencije kao što su one na Brijunima.

Od ukupno 7000 nekretnina kojima Državne nekretnine upravljaju, četvrtina su poslovni prostori, tj. 1750 objekata ukupne površine 149.703 kvadratna metra. Od 2014. do kraja 2020. godine provedeno je 40 natječaja za zakup 936 poslovnih prostora.

Postavlja se pitanje zašto uopće država ima toliko nekretnina? U situaciji kada cijene snažno rastu, kada se traži kvadrat više i kada se upravo zbog državne politike subvencioniranja kupnje prve nekretnine stvara umjetno visoka potražnja, zašto država mora biti vlasnik 5000 stanova? Za koga?

Država narušava tržište i podiže cijene

Cijene nekretnina u Hrvatskoj su rasle 9% trećeg kvartala 2021., na godišnjoj razini. To je jasan indikator da Hrvatska nema problema s potražnjom za nekretninama, nego s ponudom.

Država radi sve suprotno zdravoj ekonomskoj logici i umjesto da proda bar dio od 5000 stambenih nekretnina u svom vlasništvu, ona održava subvencioniranje kupnje nekretnina. Upravo to subvencioniranje podiže potražnju i cijenu.

Kada bi se državne stambene nekretnine stavile na tržište, to bi djelovalo smanjenjem cijene jer bi podiglo ponudu. Zasigurno nisu sve od 5000 u stanju pogodnom za život i trebalo bi uložiti u obnovu, ali držati toliki stambeni fond izvan tržišta u trenutnoj situaciji je besmisleno.

Eurostat: U Hrvatskoj cijene nekretnina porasle za 9%

Nema razloga da moderna država bude jedan od većih vlasnika stambenih nekretnina, osim ako se radi o socijalnim stanovima. Stoga bi trebalo ukinuti politiku subvencioniranja kupnje nekretnina i pronaći neki drugi način kako bi ljudi mogli doći lakše do nekretnine ili povoljnog najma.

Čemu toliko poslovnih prostora u vlasništvu države?

Situacija je još apsurdnija po pitanju poslovnih prostora. Umjesto da ih prodaje, država ih daje u najam. Skoro pola poslovnih prostora nije ni u najmu te stoje kao mrtvi kapital države, neiskorišten. Ne samo da je neiskorišten nego iz godine u godinu sve više propada jer, unatoč tome što Hrvati gaje nacionalnu filozofiju da su nekretnine vječne, radi se o imovini koja se treba održavati da ne bi izgubila vrijednost.

To posebno vrijedi kod starih nekretnina. Ono što se ne koristi i ne održava, propada. Iako vrijednost nekretnina općenito raste, vrijednost ruševina u stvaranju pada. Nekorištenje je najgora stvar za dugoročnu vrijednost nekretnine, a gotovo pola od 1750 poslovnih prostora države još od 2014. nije stavljeno u nekakvu funkciju.

Sama tvrtka Državne nekretnine d.o.o. na svojim stranicama navodi da "upravljaju stanovima i poslovnim prostorima od komercijalne vrijednosti". To je direktno priznanje da ne postoje samo da bi "upravljali" nego i obavljali komercijalnu djelatnost na tržištu. Državna intervencija u tržište se tako uopće ne skriva.

Razumljivo bi bilo da država upravlja i ima u vlasništvu nekretnine od interesa za obavljanje javnih djelatnosti. Negdje treba smjestiti sva ministarstva, urede, agencije i ispostave. Netko tim objektima treba i upravljati. Ali to je maksimum koji bi država trebala raditi, ne ulaziti u tržište i komercijalnu djelatnost najma poslovnih i stambenih prostora.

Opća država ima više od 20.000 nekretnina

Ukupno oko 7000 nekretnina (stambene + poslovne) samo je u vlasništvu države u užem smislu. U taj broj ne spadaju nekretnine čiji su vlasnici županije, gradovi i općine.

Prema podacima od prije nekoliko godina, samo su Splitsko-dalmatinska županija i lokalne jedinice unutar nje (gradovi i općine) imale preko 1900 poslovnih prostora i preko 800 stanova. Grad Zagreb prema podacima iz 2021. u vlasništvu ima 1861 poslovni prostor i 4189 stanova. Dakle, kada bi se objedinili podaci svih županija, gradova i općina, ukupan broj bi uvelike prelazio vlasništvo same središnje države.

Županije, gradovi i općine su lokalna i regionalna vlast, ali prema važećoj statističkoj klasifikaciji spadaju u pojam opće države.

S oko 7000 stambenih i poslovnih nekretnina upravljaju Državne nekretnine d.o.o., još više od toga imaju regionalna i lokalna uprava, pa ukupni broj nekretnina u vlasništvu opće države zasigurno prelazi 20.000.

Par tisuća nekretnina je ogroman fond nekretnina, od kojih je dobar dio u ruševnom stanju, a drugim dijelom se koriste u komercijalne svrhe. Država se obavljanjem komercijalne djelatnosti direktno miješa u tržište i iskrivljava cijenu, čak ako pretpostavimo da se svim tim nekretninama upravlja prema metodi "dobrog gospodara" te nema pogodovanja, namještanja i korupcije.

Korupcija oko državnih nekretnina

Stvarnost je da se ipak radi o Hrvatskoj, zemlji premreženoj korupcijom. To je pokazalo i nedavno objavljeno izvješće Transparency Internationala, prema kojem je Hrvatska među najkorumpiranijim državama Europe. Korumpiranija od država poput Ruande i Jordana. Može li se onda vjerovati da kod podjele zajmova i prava korištenja državnih nekretnina nema koruptivnih radnji?

Objavljeno veliko istraživanje korupcije u svijetu. Hrvatska gora od Ruande i Jordana

Naravno da ne, a dokaz tome je i Državna revizija, koja redovito pronalazi nepravilnosti prilikom navodnog upravljanja "pažnjom dobrog gospodara", kako stoji u Zakonu o upravljanju državnom imovinom.

Koliko je Hrvatska država nesposobna upravljati svojim nekretninama, pokazuje i situacija da je predstojnik Ureda premijera Zvonimir Frka-Petešić uselio u državni stan u samom centru Zagreba sukladno Uredbi o mjerilima i kriterijima dodjele nekretnina koja je ukinuta još 2018. Kako nova uredba još nije donesena, onda se stanovi dodjeljuju prema onoj koja nije na snazi zadnje 4 godine.

Dodjela nekretnina prema uredbi koja istodobno postoji i ne postoji

Samo se u državama poput Hrvatske može dogoditi da je uredba ukinuta, ali se svejedno po njoj postupa jer ne postoji zamjenska. Tako je Frka-Petešić istodobno nelegalni stanar državne nekretnine i legalni, po uredbi koja je ukinuta, ali još postoji. Samo još jedan apsurd birokracije u Hrvatskoj.

Ima li uopće smisla da država održava skupe nekretnine u samom centru Zagreba samo da bi političarima, namještenicima i službenicima bilo lakše putovati na posao? To održavanje se plaća iz proračuna, tj. plaćaju ga svi građani Republike Hrvatske, a realno se radi o luksuzu.

Ministarstvo pokušava oprati Frka-Petešića, ali su se nehotice demantirali

Puno elegantnije i jeftinije rješenje bilo bi, primjera radi, da oni koji su prisiljeni seliti se u Zagreb zbog obavljanja određene dužnosti, dobiju dodatak na plaću za unajmljivanje stana u Zagrebu, i to fiksni iznos blizak tržišnoj cijeni prosječnog najma stana. Pa tko želi, neka sebi nadoplati ako baš mora živjeti u centru grada ili na nekoj drugoj ekskluzivnoj lokaciji.

Katastrofalan sustav

Cjelokupni trenutni sustav je nakaradan na više načina. Država ima previše nekretnina, skoro pola tih nekretnina je neiskorišteno i propada, one koje su u funkciji su često prazne i mora se plaćati njihovo održavanje, dodjela se vrši po uredbi koja je istodobno na snazi i nije na snazi, obavlja se komercijalna djelatnost i time remeti tržište, a cijeli sustav je prožet korupcijom.